Od stripova koji su obilježili jugoslavensku alternativnu scenu do ilustracija i naslovnica vodećih svjetskih novina i časopisa, Mirko Ilić izgradio je međunarodnu karijeru zahvaljujući prepoznatljivom vizualnom jeziku, britkom komentaru i sposobnosti da složene ideje sažme u jednu sliku. Njegovi radovi komentiraju, provociraju, postavljaju pitanja, često se oslanjajući na neočekivane asocijacije, ironiju i domišljata vizualna rješenja.

Dio bogatog opusa ovog istaknutog grafičkog dizajnera i ilustratora sada se može vidjeti na izložbi Mirko Ilić: Dugo putovanje, otvorenoj u Atriju Gradskog dramskog kazališta Gavelle. Izložba je nastala povodom Ilićeve prve suradnje s Gavellom, za koju je oblikovao vizualni identitet predstave Dugo putovanje u noć Eugenea O'Neilla, prve premijere kazališne sezone, čiju režiju potpisuje Vanja Jovanović.

Četiri rada, jedno dugo putovanje

Premda opsegom komorna, izložba donosi zanimljiv presjek Ilićeva stvaralaštva. U njezinu je središtu novi kazališni plakat, a uz njega su predstavljena još tri rada iz različitih razdoblja autorove karijere: dva stripa i jedna novinska ilustracija. Sva četiri rada povezuje monokromni izraz, a njihov odabir omogućuje da se Ilićev autorski rukopis sagleda kroz različite medije i razdoblja njegova stvaralaštva. Kustos izložbe i autor popratnog teksta je Marko Golub, a dizajn izložbe potpisuje Ivona Đogić Đurić.

Ilić je stvaralački put započeo na zagrebačkoj stripovskoj sceni, kao jedan od autora povezanih s grupom Novi kvadrat, a 1986. preselio se u New York, gdje je nastavio karijeru ilustratora i grafičkog dizajnera. Radio je za brojne američke publikacije, među kojima su Time i The New York Times, te ostvario niz projekata u području vizualnih komunikacija.

Plakat kao umjetničko djelo

Ilićev ulazak u Gavellu ima i zanimljivu lokalnu dimenziju. Zagrebačko kazalište ima bogatu tradiciju suradnje s istaknutim grafičkim dizajnerima, među kojima su Boris Bućan i Vanja Cuculić, autori koji su kazališnom plakatu dali prepoznatljiv umjetnički identitet.

U tom kontekstu Ilićev rad nije tek vizualna pratnja nove predstave, nego nastavak tradicije u kojoj plakat ima vlastiti umjetnički život. Dobar kazališni plakat ne mora prepričati radnju niti doslovno prikazati ono što se događa na pozornici; njegova je zadaća otvoriti prostor za interpretaciju, ponuditi drukčiji pogled na tekst i gledatelja uvesti u atmosferu predstave prije nego što se podigne zastor.

Upravo se zato Ilićev prepoznatljiv način razmišljanja u slikama čini osobito zanimljivim u susretu s O'Neillovom dramom, djelom u kojem se iza svakodnevnih razgovora neprestano otkrivaju dublji slojevi obiteljskih odnosa, sjećanja i potisnutih osjećaja.

Obitelj iz koje nema izlaza

Dugo putovanje u noć jedno je od najvažnijih djela američke dramske književnosti i najpoznatija drama Eugenea O'Neilla, pisca koji je presudno utjecao na razvoj modernog američkog kazališta. U njezinu je središtu jedan dan u životu obitelji Tyrone: oca, majke i dvojice odraslih sinova, ljudi koji se vole, poznaju možda i predobro, ali ipak ne uspijevaju prestati povrjeđivati jedni druge.

Kako dan odmiče, naizgled obični razgovori postupno prerastaju u bolna suočavanja sa starim zamjerkama, propuštenim prilikama, ovisnostima, bolešću i razočaranjima. Svaki član obitelji nosi vlastitu verziju zajedničke prošlosti, a pokušaji da se pronađe krivac za ono što im se dogodilo samo produbljuju njihove međusobne sukobe.

O'Neill je dramu napisao oslanjajući se na iskustva vlastite obitelji i želio je da bude objavljena tek nakon njegove smrti. Upravo joj ta autobiografska blizina daje posebnu emocionalnu snagu. Njegovi likovi nisu ni jednostavne žrtve ni nedvosmisleni krivci: istodobno su nježni i okrutni, sebični i ranjivi, sposobni za ljubav, ali i za nanošenje boli.

U Gavelli predstavu režira Vanja Jovanović, koji se u to kazalište vraća nakon režije Čovjeka jastuka Martina McDonagha. Riječ je o izrazito glumačkom tekstu, u kojem dramatičnost ne proizlazi iz velikih vanjskih događaja, nego iz odnosa među likovima i svega što ostaje neizgovoreno.

Oca Jamesa Tyronea igra Sven Šestak, njegovu suprugu Mary Cavan Tyrone Jelena Miholjević, starijeg sina Jamesa Tyronea mlađeg Kristijan Petelin, a mlađeg Edmunda Ivan Simon. U ulozi Cathleen nastupa Josipa Oršolić. Dramaturgiju potpisuje Filip Jurjević, scenografiju Davor Molnar, kostimografiju Mario Tomašević, a glazbu Šimun Matišić. Za oblikovanje svjetla zadužen je Zdravko Stolnik.