Riječ je o ukupno 230 milijuna kuna vrijednom projektu preseljenja HPM-a iz sadašnjih neadekvatnih prostora u Matoševoj ulici na zagrebačkom Gornjem gradu u neorenesansnu zgradu bivšeg TDZ-a u donjogradskom kompleksu omeđenom Klaićevom, Hochmanovom i Jagićevom ulicom.

"To je jedna od najvećih investicija u kulturi uopće u nas, koju bismo željeli napokon realizirati jer smatramo da je HPM ključna institucija kulture, povijesti i umjetnosti u Hrvatskoj", kazao je u razgovoru za Hinu zamjenik ministrice kulture Berislav Šipuš

Hrvatska država zgradu je prije šest godina kupila od vlasnika TDZ-a Adris grupe za 70 milijuna kuna s idejom da se tamo preseli budući povijesni muzej koji bi tako dobio oko devet tisuća četvornih metara prostora, što je 30 puta veći izložbeni prostor od onoga kojim raspolaže sada.

U međuvremenu je Adris grupa, s kojom muzej dijeli kompleks, srušila noviji aneks zgrade TDZ-a i u dvorištu na strani Jagićeve ulice sagradila moderan poslovni toranj u čijem će prizemlju biti kafići, restorani, banka i ljekarna. Između će biti javni prostor.

"To je vrlo vrijedan položaj. Zajedno s Trgom maršala Tita gdje se nalaze Zagrebačko sveučilište, Hrvatsko narodno kazalište, buduća Muzička akademija, te Muzej za umjetnost i obrt, zatim s Etnografskim muzejom na Mažuranićevom trgu, te malo dalje Muzejom Mimara, Hrvatski povijesni muzej zaokružio bi jednu novu kulturno-obrazovnu cjelinu donjega grada", ocjenjuje Šipuš.

Projekt adaptacije zgrade iz 1881. za HPM, naslijeđen od bivšeg ministra kulture Bože Biškupića, potpisuju arhitekti Ivica Tkalec, Emir Kahrović, Ivan Zdenković i Žanet Zdenković Gold. Kako je riječ o najbolje očuvanom objektu industrijske baštine u Zagrebu i zaštićenom kulturnom dobru, prema tome projektu, jedina planirana intervencija na eksterijeru je ona na južnom zabatu istočnog krila, koji bi trebao biti ostakljen.

U interijeru, koji će biti opremljen najsuvremenijim sustavima klimatizacije, protupožarne te zaštite od toplinskog zračenja i buke, predviđena je denivelacija poda u lapidariju, rekonstrukcija ulaza i ugradnja liftova. No, i tamo se planira zadržati postojeći izgled tipične industrijske arhitekture sa željeznim nosačima uz minimalne intervencije, iako su moguće eventualne manje prilagodbe "u hodu" ovisno o procjeni stručnjaka, istaknuo je Šipuš.

Hrvatski povijesni muzej, koji trenutno raspolaže s tek 240 kvadrata izložbenog prostora a u svojem fundusu čuva više od 200 tisuća predmeta, sada većinom razbacanih po raznim depoima, prostirat će se na četiri etaže. Među ostalim, imat će polivalentnu dvoranu, knjižnicu, restauratorske i preparatorske radionice, a osim stalnog postava i prostor za povremene izložbe.

Procijenjena vrijednost građevinskih radova na obnovi zgrade iznosi oko 130 milijuna kuna, te dodatnih 25-30 milijuna kuna za stalni postav koji ministarstvo mora financirati iz vlastitih sredstava.

Šipuš ističe kako je riječ o dobro elaboriranom, dokumentacijski gotovom projektu, spremnom za gradnju. Ministarstvo kulture ocijenilo ga je pozitivno te je odlučilo ići s njime u realizaciju, što će uskoro i najaviti na konferenciji za novinstvo u prvoj polovici veljače, kazao je.

Proračunska sredstva Ministarstva kulture za 2013. iznose nešto iznad 52 milijuna kuna, što nije ni izdaleka dovoljno za financiranje ovakvog projekta.

Ministarstvo je svu potrebnu dokumentaciju podastrlo na uvid Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI), koji je taj projekt ocijenio jednim od mogućih najboljih projekata za javno-privatno partnerstvo što je, kako je istaknuo, prihvaćeno kao najbolje rješenje.

Sljedeći je sad korak na Ministarstvu financija, koje mora ocijeniti izglednost projekta, nakon čega bi - dobije li se pozitivno mišljenje – na proljeće trebao biti raspisan tender za privlačenje privatnog partnera za dio koji se tiče rekonstrukcije. Bude li pronađen mogući partner, radovi bi mogli početi na jesen 2013.

Izvođač će se također birati na javnom tenderu, po principu najpovoljnije ponude.

Očekivano trajanje projekta je oko godinu i pol dana, s time da bi vanjski radovi mogli biti završeni u roku pet do šest mjeseci, a moguća je i izgradnja po fazama, što znači da bi se muzej mogao staviti u funkciju čim se uredi prostor namijenjen za povremene izložbe, odnosno, u roku osam do deset mjeseci od početka radova, istaknuo je Šipuš. Ugovor s privatnim partnerom potpisao bi se do 2022., nakon čega zgrada muzeja prelazi u vlasništvo države.

Još ostaje otvoreno pitanje benzinske crpke u Jagićevoj ulici, koja se nalazi na dijelu zemljišta koje je u rukama Adris grupe. Šipuš kaže kako postoje dva scenarija – jedan je izmiještanje crpke na drugu lokaciju, a drugi je njezino preseljenje pod zemlju. No, to će ovisiti o ishodu pregovora Adris grupe s Inom, a eventualno i o tome što propisuje Europska unija po pitanju gradnje crpki u gusto naseljenim urbanim područjima.

Što se tiče prostora u Matoševoj, postojala je ideja da bi se tamo preselio Muzej naive. Šipuš, međutim, razmišlja o jednoj drugoj mogućnosti – o osnivanju Muzeja glazbe i glazbenih instrumenata. "To je nešto čega u Zagrebu nema, a za što bi Palača Vojković-Oršić-Rauch mogla biti idealna", kazao je. Ipak, ističe, to je još uvijek tek ideja.