'Veliki Gatsby' danas je sinonim za raskošne zabave, šampanjac i blještavilo, ali upravo je to jedno od mnogih pogrešnih tumačenja romana koji je F. Scott Fitzgerald objavio u travnju 1925. godine.

Gotovo nijedan lik u književnosti ne utjelovljuje duh jednog doba tako ustrajno kao Jay Gatsby. Skoro stoljeće nakon što je oživio u Fitzgeraldovoj mašti, taj tragični romantik postao je simbol doba jazza, ekstravagantnih djevojaka i beskrajnih zabava. Njegovo ime danas krasi sve od luksuznih hotela do brendova kolonjskih voda, pa čak i sendviča nazvanog po njemu.

No sve to stoji u ironičnom kontrastu s njegovim pravim likom: Gatsby nije samo šarmantni domaćin, nego i krijumčar, prevarant i opsesivni sanjar – prije poznat kao James Gatz – čiji se 'američki san' na kraju raspada u nasilju i besmislu. Ako i utjelovljuje mogućnosti tog sna, istodobno pokazuje njegove granice, piše BBC.

Roman koji nitko nije razumio

Fitzgerald je odmah nakon objave romana bio razočaran. 'Nijedna, čak ni najpohvalnija recenzija, nije imala pojma o čemu je knjiga zapravo', požalio se prijatelju Edmundu Wilsonu 1925. godine. Kritičari su doživjeli roman kao kriminalističku priču i ocijenili ga mlako, a New York World ga je tada jednostavno otpisao naslovom 'Fitzgeraldov najnoviji promašaj'.

Osim toga, slabo se prodavao, a do autorove smrti 1940. godine gotovo je nestao iz prodaje. Sudbina mu se promijenila tek krajem Drugog svjetskog rata, kada je američka vojska uvrstila 'Gatsbyja' u svoja posebna izdanja za vojsku. Više od 150 tisuća primjeraka podijeljeno je vojnicima, što je otvorilo novo poglavlje za roman.

Tijekom 50-ih, u eri procvata američkog sna, roman je dobio novi smisao. Do 60-ih postao je lektira, a 70-ih je pridjev gatsbijevski ušao u popularnu kulturu nakon filmske adaptacije s Robertom Redfordom u glavnoj ulozi.

Od Redforda do Florence Welch

Hollywood i dalje njeguje taj mit. Od vizualno raskošnog filma Baza Luhrmanna iz 2013. godine s Leonardom DiCaprijem u glavnoj ulozi do mjuzikla 'Gatsby: Američki mit' s pjesmama Florence Welch iz benda Florence + The Machine, koji je prošle godine premijerno prikazan u Massachusettsu – 'Gatsby' ne prestaje inspirirati i stalno se vraća. Mjuzikl 'The Great Gatsby', nagrađen Tonyjem, i dalje se izvodi na Broadwayu te uskoro stiže i na londonsku pozornicu. U međuvremenu su autorica Min Jin Lee i kulturni kritičar Wesley Morris napisali nova poglavlja uvoda za izdanja romana iz 2021. godine.

Jedan od najzanimljivijih primjera predstavlja djelo 'Nick' američkog pisca Michaela Farrisa Smitha, u kojem on daje pozadinsku priču Nicku Carrawayu, pripovjedaču iz originala. Smith ga zamišlja kao veterana Prvog svjetskog rata koji se vraća kući traumatiziran i izgubljen, što baca novo svjetlo na njegov distanciran odnos prema drugim likovima i zbivanjima u 'Gatsbyju'. 'Možda roman i dalje živi zbog osjećaja krhkosti i nesigurnosti; onog trenutka u kojem shvatiš da se sve može srušiti', kaže Smith.

O čemu Gatsby zapravo govori

Stručnjak za američku književnost William Cain sa Sveučilišta Wellesley slaže se da je upravo Nick ključ razumijevanja romana. Fitzgerald je, kaže, svjesno odabrao pripovjedača koji se istodobno divi Gatsbyju i prezire ga, pa čitatelj mora stalno propitivati svoje shvaćanje.

Američki san – središnja tema romana – ostaje jednako aktualan. Fitzgerald ga prikazuje kao moćan, ali često neostvariv ideal, posebno za one koji nisu 'rođeni sa srebrnom žlicom' u ustima. 'Mnogi ljudi žude za tim snom, ali ga većina ne može dosegnuti. I pritom izgube previše toga pokušavajući', kaže Cain.

Današnji studenti, dodaje, sve češće osjećaju 'melankoliju američkog sna', pogotovo u svijetu obilježenom nejednakošću i krizama koje je produbila pandemija.

Naravno, 'Veliki Gatsby' ima i svoje tamne strane: rasne stereotipe i jednodimenzionalne ženske likove. No upravo zato što je sada slobodan od tumačenja autora, otvara prostor za nove interpretacije, poput romana 'Gatsby' Jane Crowther, a koji radnju premješta u 21. stoljeće i zamjenjuje rodne uloge.

Stotinu godina nakon objave Fitzgeraldovo djelo ostaje živo ne zato što opisuje dekadentne zabave, nego zato što nam svakim novim čitanjem pokazuje nešto o nama samima. Kako kaže Smith: 'To je roman koji se stalno mijenja – jer se i mi mijenjamo. I to je ono što ga čini velikim.'