Na brojnim književnim sajmovima standardno je svake godine imati novu zemlju-partnera koja će predstavljati svoju suvremenu književnu produkciju, no Sa(n)jam knjige ove se godine odlučio za ponovno otkrivanje nekad bliske Vojvodine, čijem je kulturnom stvaralaštvu posvećen program Regija u regionu. Vojvodina je u socijalističkoj Jugoslaviji bila jedna od dviju vječnih pokrajina (zajedno s Kosovom), no nikad i republika, ali politički status nikad nije bio presudan u stvaranju i očuvanju specifičnog kulturnog identiteta toga područja.

To će biti vidljivo i na Pulskom sajmu, a od profesorice Vladislave Gordić Petković željeli smo znati kako je došlo do suradnje sa Sa(n)jam knjige, tko sve iz Vojvodine gostuje u Puli te može li se govoriti o krizi današnje Vojvodine.

Kako je došlo do suradnje s pulskim sajmom knjiga?

Ideja o suradnji je začeta tijekom prošlog pulskog Sajma u razgovorima Magdalene Vodopije i Radoslava Petkovića, koji je tada bio gost Sajma povodom promocije svoje knjige 'Put u Dvigrad', koja je u Istri, trideset godina nakon premijernog, doživjela svoje istarsko izdanje. Pritom, već godinama postoji odlična kulturna suradnja regija Istre i Vojvodine koja se realizira svake godine kroz susrete umjetnika i kulturnih djelatnika iz obje regije. Činilo se da uklapanje ovih već tradicionalnih susreta u okvir pulskog sajma, najznačajnije manifestacije te vrste u Hrvatskoj, predstavlja nastavak, ali i obogaćivanje i razgranavanje dosadašnje prakse. I ova inicijativa odmah je naišla na podršku nosilaca dosadašnje suradnje, Odjela za kulturu Istre i Pokrajinskog sekretarijata Vojvodine. Tako ovaj sajamski susret treba posmatrati u širem kontekstu već postojeće kulturne suradnje Vojvodine i Istre, a svakako i kao nastavak dugogodišnje književne 'razmjene darova'.

Kako je koncipiran književni program koji predstavlja suvremenu Vojvodinu?

Trudili smo se predstavimo pisce različitih poetičkih opredjeljenja, različitih generacija, različitih nacionalnosti, i vodili smo računa da ne bude zastupljena isključivo novosadska književna scena. Čini mi se da ove zahtjeve u dobroj mjeri ispunjava jedna reprezentacija pisaca poput već uvelike afirmiranih i nagrađivanih kao što su Laslo Vegel i Slobodan Tišma, preko Vladimira Kopicla, Tomislava Žigmanova, Lasla Blaškovića do mlađih banatskih stvaralaca, okupljenih uglavnom oko kikindskog 'Severnog bunkera', Srđana Tešina, Miće Vujičića i, istarskoj publici već poznatog gosta pazinske 'Hiže od besid' Srđana Srdića

Naravno, u duhu tradicije ovih vojvođansko-istarskih susreta i u duhu multižanrovskog koncepta pulskog sajma, nismo željeli sve svoditi na književnost te će gostovati i dvojica stvaralaca dobro poznata i istarskoj i uopće hrvatskoj publici, redatelj Želimir Žilnik i muzičar Boris Kovač

Smatrate li da Vojvodina ima svoj specifičan kreativni duh i kulturu življenja te po čemu se oni odlikuju?

Kultura igra veliku ulogu u očuvanju identiteta svake nacionalne zajednice, a za očuvanje specifičnog kulturnog identiteta Vojvodine bitno je postojanje različitih kulturnih tradicija, različitih identiteta. U Vojvodini je u službenoj upotrebi šest jezika, što je čini doista izuzetnom u europskim razmjerima; književnost, kao i izdavaštvo, postoji na svakom od ovih jezika: srpskom, mađarskom, rumunjskom, slovačkom, hrvatskom i rusinskom. Dodala bih da postoji i značajno kulturno stvaralaštvo i na jezicima koji nisu na ovom spisku, poput romskog. To je upravo ono što nazivamo multikulturalnošću i koju smatramo glavnom odlikom ne samo kulture u Vojvodini, već i vojvođanske svakodnevice, ali i tradicije.