Među brojnim nagradama koje je Gračan zaslužio za života izdvajaju se nagrada III. Salona mladih, I. nagrada na natječaju za spomenik Vladimiru Nazoru u Zagrebu, nagrada V. Salona mladih, Izvedbena nagrada na natječaju za spomenik Gradiščanska majka u Gradišću, III. na natječaju za spomenik A. Šenoi u Zagrebu...
Istaknuti hrvatski akademski kipar Stjepan Gračan umro je 6. veljače u 82. godini života, izvijestilo je u srijedu Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.
Stjepan Gračan rođen je 1941. godine u Prugovcu u Podravini, a osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku. Studij povijesti umjetnosti i psihologije upisao je u Zagrebu 1961. godine. Nakon položena četiri semestra, položio je i prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku kiparstva.
vezane vijesti
Diplomirao je 1967., u klasi prof. Antuna Augustinčića, a potom upisao postdiplomski studij monumentalne plastike, koji je na istoj Akademiji završio 1968.godine. Od 1969. do 1971. suradnik je Augustinčićeve Majstorske radionice.
Još kao student povijesti umjetnosti 1962. je priredio svoju prvu samostalnu izložbu skulptura u Galeriji mladih u Osijeku. S umjetnicima B. Bunićem, R. Petrićem i M. Vucom osnovao je 1970. u Zagrebu Likovnu grupu Biafra.
Od 1969. do 1971. stalni je likovni kritičar osječkog dnevnika „Glas Slavonije“, povremeno piše predgovore izložbama, te kao urednik surađuje s likovnim časopisima „LL“ i „Likum“. Godine 1971. dobio je prvu nagradu na natječaju za spomenik Vladimiru Nazoru u Zagrebu.
Od 1975. kontinuirano surađuje sa zagrebačkim kazalištima, te kazalištima u Splitu, Osijeku, i Dubrovniku, te povremeno s HTV-om. Od 1979. bavio se i kazališnom scenografijom. Realizirao je petnaestak scenografija.
Za svoj umjetnički rad 2016. je dobio Nagradu HDLU-a za životno djelo
Bio je aktivan u HDLU, na različitim funkcijama od 1969. do 1980., uz ostalo, bio je u više navrata član Upravnog odbora te tajnik i potpredsjednik Društva. Za svoj umjetnički rad 2016. je dobio Nagradu HDLU-a za životno djelo.
Imao je više od 30 samostalnih izložbi skulptura (Zagreb, Osijek, Split, Rijeka, Sl. Brod, Varaždin, Subotica, Maribor, Koprivnica), među kojima je bila i velika retrospektiva u Gliptoteci HAZU 2016. godine. Kao kipar je od 1983. do 1990. zaposlen u kazalištu Komedija.
Sudjelovao je na oko 270 žiriranih izložaba u zemlji, te na 15 izložbi u inozemstvu (Pariz, Beč, München, Atena, Prag, Michigan, Pittsburgh, Chicago, Pečuh).
Realizirao je 28 javnih skulptura, od čega 15 spomenika u Zagrebu - V. Nazoru, M. J. Zagorki, Sv. Ivanu Nepomuku, Kumici, u Osijeku - spomenik A. Cesarcu, a u Vrbovcu Papi Ivanu Pavlu II.
Njegova se djela nalaze u nekoliko nacionalnih i internacionalnih muzeja i galerija (Zagreb, Osijek, Koprivnica, Rovinj, Slavonski Brod, Zadar, Vukovar, Dubrovnik, Rim, Prag, Veliki Borištof, Michigan.).
Među brojnim nagradama izdvajaju se nagrada III. Salona mladih, I. nagrada na natječaju za spomenik Vladimiru Nazoru u Zagrebu, nagrada V. Salona mladih, Izvedbena nagrada na natječaju za spomenik „Gradiščanska majka“ u Gradišću, III. na natječaju za spomenik A. Šenoi u Zagrebu te II. nagrada na natječaju za spomenik. V. Holjevcu u Zagrebu.
Važan dio njegova djelovanja bio je pedagoški rad - od 1988. je bio nastavnik kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, od 1990. je bio u umjetničkom nastavnom zvanju docenta, 1997. redovnog profesora, a 2001. redovnog profesora u trajnom zvanju.
Od 1995. bio je prodekan za nastavu, a od 1999. do 2002. dekan Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Od 2004. do 2006. bio je gostujući profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Osijeku.
Umirovljen je 2011. u zvanju trajnog redovnog profesora, a 2012. izabran je u počasno zvanje profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu.
