Američki umjetnik Peter Max, čiji su živopisni, psihodelični radovi postali jedan od simbola šezdesetih godina prošlog stoljeća, umro je u 88. godini. Vijest je u srijedu objavio njegov sin Adam Max, navodeći da je umjetnik preminuo u ponedjeljak. Uzrok smrti nije objavljen, no Max je bolovao od uznapredovale demencije, piše Associated Press.

'Pamtit ćemo njegovu iznimnu kreativnost, toplinu, znatiželju i način na koji je posvuda vidio ljepotu i mogućnosti. Njegova je umjetnost postala dijelom američke kulture, ali najviše će nam nedostajati čovjek iza nje, otac kojeg smo poznavali i voljeli', poručio je Adam Max.

Maxovi radovi bili su prepoznatljivi, a najpoznatiji motivi cvijeće, svemir i stilizirani likovi u vrtlogu tirkizne, narančaste i jarkozelene boje. Njegovi plakati visjeli su po studentskim sobama, a motivi su se pojavljivali na satovima, prekrivačima i odjeći. U vrijeme najveće popularnosti dospjeli su čak i na naslovnice telefonskog imenika Manhattana, koji se dijelio u milijunima primjeraka.

Za Maxa je to bio početak karijere koja je trajala desetljećima. Bio je službeni umjetnik brojnih velikih sportskih događaja, među njima Olimpijskih igara i Super Bowla. Njegovi su radovi krasili zrakoplov Boeing 777 i brod kompanije Norwegian Cruise Line, a portretirao je osobe od američkih predsjednika do Taylor Swift.

Od bijega iz nacističke Njemačke do New Yorka

Rođen je 1937. u Berlinu kao Peter Max Finkelstein, u židovskoj obitelji koja je, dok je još bio dijete, pobjegla iz nacističke Njemačke u Šangaj. Obitelj je poslije živjela u Tibetu, Izraelu i Parizu, a u New York se preselila kada je Max imao 16 godina.

Ondje je studirao umjetnost te 1961. s prijateljima otvorio studio za grafički dizajn. Njegov smjeli stil brzo su prihvatile reklamne agencije, izdavači i kompanije. Posao je rastao toliko brzo da se njegov dizajn našao na desecima vrsta proizvoda.

Uspjeh ga je, međutim, udaljio od onoga što je najviše želio raditi. Govorio je da su njegovi motivi završili na šalicama, posteljini, haljinama, svilenim šalovima i kravatama, dok je on sve rjeđe slikao. Početkom sedamdesetih zato je na neko vrijeme zatvorio posao kako bi se ponovno posvetio umjetnosti.

Među njegovim kasnijim projektima bila je serija portreta Kipa slobode. Slikao ih je 1981. u Bijeloj kući, na poziv tadašnje prve dame Nancy Reagan. Njegovi su radovi tijekom karijere izlagani u muzejima diljem svijeta, a sedam ih se nalazi u zbirci njujorškog Muzeja moderne umjetnosti.

Slava i prijepori

Maxova kasnija karijera nije prošla bez kontroverzi. Godine 1997. priznao je krivnju za poreznu prijevaru nakon što su ga američke porezne vlasti optužile da je prikrio više od milijun dolara prihoda od umjetnosti. Izrečena zatvorska kazna naposljetku mu je zamijenjena radom za opće dobro. Morao je platiti zaostali porez i novčanu kaznu te odraditi 800 sati društveno korisnog rada podučavajući umjetnost u školama u Harlemu.

Posljednje godine njegova života obilježili su i obiteljski sukobi te sudski sporovi oko njegove imovine i radova. Njegova druga supruga Mary Max i sin Adam međusobno su iznosili optužbe o upravljanju njegovim financijama i skrbi za njega. Mary Max umrla je 2019. godine.

Unatoč tim teškim okolnostima, Max je o svojem radu govorio kao o prostoru mira i optimizma. 'Ne bavim se negativnim stvarima na svojim slikama', rekao je jednom prilikom. Svoj pogled na svijet sažeo je u rečenici: 'Sve gledam očima duge.'

Uz njegovu umjetnost veže se i česta zabluda: Maxu se ponekad pripisuje izgled Beatlesova Yellow Submarinea, no za dizajn omota albuma i filma službeno je zaslužan Heinz Edelmann. Max je tvrdio da je sudjelovao u početnim zamislima, dok je galerija koja je godinama prodavala njegove radove njegov doprinos opisala kao rani savjetnički rad.

Iza Maxa su ostali sin Adam i kći Libra Astro.