U njemačkom govornom području vjerojatno nema poznatijeg kazališta od bečkog Burgtheatera koji se ubraja i među najznačajnije svjetske pozornice, zahvaljujući između ostaloga tradiciji kvalitete dugoj 230 godina. No središnja austrijska kazališna kuća, koju se izdašno financira javnim novcem, sada se nalazi u središtu skandala, s obzirom da se prvi put u povijesti dogodilo da je intendant smijenjen zbog financijskih malverzacija.

Za hrvatske prilike to može zvučati nevjerojatno, s obzirom na to kako se troši novac u domaćim kazalištima, no Matthias Hartmann je smijenjen zbog isplate u gotovini u iznosu od 230 tisuća eura koju je na račun dobio od tadašnje financijske direktorice Burgtheatera Silvije Stanjetsky, a ona je prethodno već podnijela ostavku.

Sumnjiva isplata objašnjena je činjenicom da Hartmann u tom trenutku nije imao bankovni račun u Austriji, no ministar kulture Josef Ostermayer odlučio ga je smijeniti i zato što je počeo gubiti kontrolu nad ansamblom i doživio brojne napade kulturne javnosti te se još posvađao s najbližim suradnicima.

Navodno bi novi intendant trebao biti 72-godišnji Hermann Beil, dugogodišnji glavni dramaturg Burgtheatra i bliski suradnik legendarnog redatelja Klausa Peymanna. Od budućeg intendanta se očekuje da stabilizira ovu uglednu kazališnu kuću koja - ruku na srce - u svojoj 230 godina dugoj povijesti nije bila bez skandala.

Prvi skandal u povijesti Burgtheatera svakako je zgrada u kojoj se kazalište nalazi i danas, na bečkom Ringu preko puta Rathausa. Izgrađena je 1888, no s tako lošom akustikom i arhitektonskim rješenjima da se na premijeri nisu mogli čuti svi glasovi s pozornice, zbog čega je osam godina kasnije renovirana i poboljšana.

U međuvremenu je bilo još glumica koje su protjerivale nemoćne intendante, sukoba u ansamblu, neki poznati glumci su odbijali glumiti u dramama Petera Handkea, a Burgtheater se i umjetnički kompromitirao kada je izbjegao postaviti dramu 'Burgtheater' Elfriede Jelinek koja tematizira austrijsku nacističku prošlost kroz primjere glumačkih zvijezda Burgtheatera koji su nastupali u Goebbelsovim propagandnim i Heimat-filmovima. Drama 'Burgtheater' je zato izvedena u Bonnu 1985, u Austriji je tabloid Krone Zeitung provodio kampanju protiv nacionalne izdajnice Jelinek, a do danas Burgtheater nije postavio taj komad na svoj repertoar.

Hartmann je ostavio Burgtheater u minusu od 8,3 milijuna eura te s poreznim dugovima od pet milijuna, i to uz subvencionirani budžet od 46 milijuna eura godišnje, što je dvostruko više u odnosu na druge velike ansamble i kazališta njemačkog govornog područja.

Pritom se, kako se čini, i sam okoristio u tom financijskom kaosu, pa se sada dovodi u pitanje i njegov redateljski angažman na Salzburger Festspielenu, za koji je dogovorio da u koprodukciji s Burgtheaterom režira 'Posljednje dane čovječanstva' Karla Krausa. S obzirom na nered koji je ostavio iza sebe u Beču, producenti Salzburger Festspielena najavili su kako će Krausov legendarni komad sigurno biti postavljen, tko god da ga režirao.

U svakom slučaju, drama oko bečkog Burgtheatera pokazuje da hrvatsko natezanje i skandali oko HNK nisu nacionalna specifičnost, nego vjerojatno dokaz one Shakespeareove o svijetu kao pozornici. Uostalom, kakvo je to kazalište bez drame i teatralnosti?