Drama 'Budi uvijek kao zmaj' slojevita je, intimna i angažirana priča o identitetu, traumi i odrastanju, u kojoj kazalište postaje prostor iscjeljenja i zajedničkog sjećanja. Režiju potpisuje Olja Lozica, premijera je 26. rujna
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu kao svoju sljedeću premijeru najavljuje, u petak 26. rujna, praizvedbu drame 'Budi uvijek kao zmaj' Espija Tomičića u režiji Olje Lozica, u kojemu se ovaj nagrađivani dramski pisac poigrava žanrovima, vremenskim razinama i kazališnom formom stvarajući istodobno duboko intimnu i politički angažiranu dramu u kojoj istražuje teme identiteta, traume, klasne nesigurnosti i odrastanja transrodne osobe.
vezane vijesti
Tomičićeva drama, nagrađena HNK-ovim Natječajem za suvremeni dramski tekst 2022., otvara prostor u kojemu se stapaju dokumentarno i poetsko, stvarno i imaginarno, osobno i kolektivno, kroz priču o Petru, transmuškarcu koji tijekom terapijskog procesa rekonstruira ključna sjećanja iz djetinjstva, kada je još bio Matea.
Radnja se odvija na više razina: introspektivnim monolozima, unutarnjim dijalozima i razgovorima s terapeutkinjom, ali i kroz glasove prošlosti i sadašnjosti koji komentiraju, provociraju i usmjeravaju sjećanje. U središtu tih slika nalazi se napušteni gradski stan u koji Matea, s majkom i braćom i sestrama, ilegalno ulazi tražeći zaklon od siromaštva i beskućništva. Djeca u tom prostoru stvaraju vlastiti svijet, igru rata koju predvodi stariji brat Alan, no kroz pukotine zamišljene baze izbijaju istine o tijelu, identitetu, gubitku i strahu.
Drama počinje u današnjem vremenu. U razgovorima s terapeutkinjom Petar rekonstruira sjećanja na jedno ključno razdoblje iz djetinjstva, kad je još bio Matea. No ta sjećanja nisu linearna. Glasovi prošlosti i sadašnjosti neprestano se sudaraju, a terapeutkinja, kor i drugi glasovi funkcioniraju kao komentatori i vodiči kroz slojeve pamćenja i traume.
'Budi uvijek kao zmaj' istodobno je i antidrama i terapijski proces, prostor imaginacije i kazališta. Zajedničko prolaženje kroz slojeve straha, sjećanja i tišine. Djelo je zamišljeno kao kazališni čin u kojemu trauma ne ostaje zatvorena u pojedincu, već postaje prostor susreta.
Glumačku ekipu čine Vlasta Ramljak, Olga Pakalović, Dora Lipovčan, Lana Barić, Luka Dragić, Dušan Bućan, Filip Vidović, Marin Stević i gostujući glumac Ivan Grlić. Glazbu za predstavu potpisuju Sara Renar i Dimitrije Simović, scenografiju Vanja Magić, kostime Ivana Stećuk, koreografiju Martina Hrlić Rogić, oblikovanje svjetla Milan Kovačević, a zvuka Vedran Peternel.
Predstava se izvodi u dvorani ansambla LADO, a na repertoaru je i 27., 29. i 30. rujna.
