INTERVJU: Hervé Beurel

'Split nema umjetničkih djela, a obiluje amblemima Hajduka'

Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Francuski vizualni umjetnik otkriva svoje impresije nakon boravka u Splitu te tvrdi kako je bio 'zapanjen mnoštvom zidnih slika koje prikazuju jedan jedini motiv, figurativan, lako čitljiv i svima znan: amblem Hajduka'

U sklopu festivala Croatie, la voici organizirana je umjetnička razmjena u suradnji s Francuskim institutom, La Maison Internationale de Rennes i s Udrugom KURS iz Splita. Hrvatski pjesnik Krešimir Bagić je gost kuće pjesništva u Rennesu od 12. rujna do 15. listopada, a francuski vizualni umjetnik Hervé Beurel iz Rennesa bit će u 'gostujućoj' rezidenciji u Splitu do 18. listopada.

Hervé o svom umjetničkom putu, između ostalog, kaže: 'Od 2004. stvaram fotografije velikog formata organizirane u serijama, koje arhiviraju ukrasni okoliš na putu nestajanja, onaj načinjen od kompozicija murala koje prate arhitektonske programe godina 60-ih i 70-ih. Moj interes za grad i javni prostor općenito me je doveo do identificiranja i navođenja referenci neke vrste arhitektonske utopije, kroz vidljive znakove i tragove koji ostaju od forme modernističke estetike i geometrijske apstrakcije. Njihova pojavnost apstraktne slike se odnosi na izbor formata, često blizu ljudskoj skali, koja poziva gledatelja da se fizički smjesti ispred slike i u slici kako bi je doživio cijelim tijelom, a ne samo okom.'

S umjetnikom smo razgovarali o njegovom radu i impresijama o Hrvatskoj.

Nakon višednevnog boravka u Splitu, kakvi su vaši dojmovi o gradu?

Nakon lutanja po Splitu bio sam pogođen kontrastom između starog grada, omeđenog zidinama Dioklecijanove palače i ostatka koji se pruža prema periferiji.
Ograničena povijesna jezgra u kontrastu s gradom u ekspanziji koji je obilježen arhitektonskim programima između pedesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, specifičnim za taj period koji u Francuskoj nazivamo 'Trideset slavnih' (misli se na trideset godina nakon drugog svjetskog rata, period ubrzanog društvenog i ekonomskog razvitka i izgradnje).


Što ste zapazili o hrvatskoj suvremenoj kulturi i koji su dijelovi Splita najviše privukli vašu profesionalnu pažnju, koji su bili najatraktivniji za fotografiranje?

Obzirom da je lutanje po kvartovima te vrste bilo sastavni dio mog posla, Split mi se svidio zbog svojih urbanističkih kvaliteta koje se razlikuju od onih koje sam sretao u nekim gradovima Francuske izgrađenim u istom periodu. Odnos između arhitekture novijih kvartova i pejzaža je evidentan. Zelenilo u gradu je sveprisutno. U svim krajevima grada, centralnim i perifernim, priroda je sveprisutna, uvlači se u zidove, trotoare, u vrtove i javne površine. Bogata vegetacija osvaja također i brojna napuštena područja u središtima kvartova.

Ta područja, kakva su iskorijenjena u Francuskoj, meni iz francuske perspektive paradoksalno izgledaju kao doprinos urbanim kvalitetama Splita, čineći pluća grada. Razlika između privatnih i javnih zelenih površina je vidljiva. U odnosu na gradove sjeverne Francuske, javne površine su daleko manje zaštićene, u smislu sigurnosti. Konstatirao sam u Splitu veliku arhitektonsku šarolikost višekatnica građenih pedesetih i šezdesetih godina. Dok su francuske višespratnice tog perioda građene isključivo kao 'kvartovi za spavanje', u Splitu je više poštovana modernistička arhitektura, nudeći bolje, kompletnije sadržaje. Zgrade građene sedamdesetih godina svjedoče o demografskoj i prostornoj ekspanziji grada, čineći monumentalnu cjelinu, kao i u većini gradova Francuske.

Koliko je hrvatska arhitektura bliska ili udaljena od arhitektonske utopije na koju se nastojite referirati u svojim radovima? Jeste li pronašli neki segment koji planirate realizirati u budućim projektima?

Došavši u Split, mislio sam nastaviti fotografsku kolekciju 'zidnih dekoracija' na zgradama iz 60-ih i 70-ih godina koje predstavljaju neku vrstu 'umjetnosti javnog prostora' jer populariziraju kodove apstraktnog slikarstva, s tim da nisu uvrštene u umjetnička dobra. U tom periodu u Francuskoj, uz državnu podršku, raširile su se narudžbe modernih umjetničkih djela namijenjenih kvartovima u nastajanju, sa željom da se favorizira prisustvo moderne umjetnosti u javnom prostoru. Za vrijeme mog boravka u Splitu bio sam uvijek nanovo iznenađen gotovo potpunim odsustvom umjetničkih djela u okviru arhitektonskih kompleksa iz tog perioda.

Ta tendencija u Splitu izgledala mi je premalo raširena i nisam naišao na apstraktni zidni motiv vezan za arhitekturu većih arhitektonskih kompleksa. S druge strane, bio sam zapanjen mnoštvom zidnih slika koje prikazuju jedan jedini motiv, figurativan, lako čitljiv i svima znan: amblem Hajduka.

Pristupajući na uobičajeni način traženju motiva za fotografiju, u Splitu sam naišao na potpunu suprotnost svojoj inicijalnoj ideji. Istog časa sam krenuo u realizaciju svojevrsnog popisa, koji nije konačan, tog popularnog, bezvremenog i sveprisutnog motiva. Bez obzira na njegovu vizualnu različitost, ponavljanje tog motiva me intrigira i izvan njegove nacionalne i sportske simbolike jer kao da predstavlja ključ razumijevanja grada. U biti, nije znak taj koji me interesira, nego način na koji on označava Split: opisati grad u cjelini je shvatiti sveprisutnost tog simbola koji obilježava cijeli njegov prostor.

Kako objasniti prisustvo tog simbola izvan njegovog sportskog značenja, jer moj interes za njega ne leži u njemu samom (jednako kao ni u francuskim zidnim dekoracijama), nego u načinu na koji će ga fotograf transformirati, dati novo značenje jednog fragmenta urbanog prostora i ponuditi novi kut promatranja? Moj rad je rezultat iskustva urbanog lutanja označenog tim motivom.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi