književno priznanje

Semezdinu Mehmedinoviću nagrada Kamov za roman u kojem tišina govori više od riječi

17.11.2026 u 14:25

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Nagrada Janko Polić Kamov za 2026. godinu pripala je Semezdinu Mehmedinoviću za 'Mali roman o tišini', knjigu u kojoj se autorov povratak iz Amerike u Sarajevo pretvara u slojevitu pripovijest o sjećanju, egzilu i prolaznosti

Nagrada Janko Polić Kamov za 2026. godinu pripala je književniku Semezdinu Mehmedinoviću za knjigu Mali roman o tišini, intimistički roman o povratku, egzilu, sjećanju i prolaznosti, u kojem se autobiografski fragmenti, snovi i prisjećanja isprepleću u slojevitu pripovijest o vremenu i gubitku.

Takvu je odluku u utorak u Zagrebu donio žiri u sastavu Edo Popović, Marina Šur Puhlovski i Boris Perić, izdvojivši Mehmedinovićev roman među 114 naslova pristiglih na natječaj i pet u užem krugu za nagradu.

U obrazloženju žiri opisuje Mali roman o tišini kao vješto strukturiran romaneskni hibrid, sastavljen od kratkih zapisa, bilješki, proznih fragmenata i esejističkih dionica. Premda se pripovijest gradi od naizgled odvojenih dijelova, oni se, ističe žiri, povezuju u zaokruženu književnu cjelinu.

Povratak u Sarajevo i književnost sjećanja

U središtu knjige autorov je povratak iz američkog emigrantskog iskustva u Sarajevo, motiv poznat i iz njegovih ranijih djela. Žiri u toj pripovijesti prepoznaje intimni mozaik sjećanja, snova i asocijacija, ali i autobiografsko pisanje koje uspijeva zadržati odmak od vlastitog pripovjedača.

Posebno se izdvaja način na koji Mehmedinović promišlja samo pisanje o sebi. Već se u uvodu bavi odnosom života i književnosti, kao i teškoćama zapisivanja snova. Takvi se refleksivni odlomci izmjenjuju s lirskim i gotovo dokumentarističkim prizorima, dok se pojedine pripovjedne niti razdvajaju i ponovno susreću.

Za žiri je pritom presudno autorovo bavljenje vremenom. Tišina iz naslova postaje prostor u kojem se ponovno javljaju glasovi ljudi i svjetova koji više nisu neposredno prisutni. Sjećanje i san omogućuju njihovo ponovno povezivanje, a fragmentarna struktura knjige odražava upravo način na koji ih pamtimo.

Fragmenti koji tvore cjelinu

Iako je sastavljen od fragmenata, žiri smatra da knjigu ne treba jednostavno nazivati "fragmentarnim romanom". Njezini dijelovi, unatoč labavim vezama, ne ostavljaju bitno nedorečenim, nego se postupno slažu u cjelinu. U tome se vidi i osobitost Mehmedinovićeva pripovijedanja: ono ne proizvodi osjećaj rasapa, već smirenosti i odmjerenosti.

Pozivajući se na misao filozofa Petera Sloterdijka "O čemu se ne može govoriti, o tome treba pripovijedati", žiri ističe da Mehmedinović upravo pripovijedanjem povezuje različite prostore i vremenske slojeve osobnog iskustva. Na taj način ono što se na prvi pogled čini raspršenim postaje jedinstven književni svijet.

Završna ocjena žirija sažima i paradoks naslova: tišina u knjizi nije praznina, nego ono što povezuje glasove, uspomene i iskustva. Upravo zato, zaključuje obrazloženje, riječ je o romanu koji njegova tišina "ne čini nimalo malim. Naprotiv."

Knjiga je objavljena u izdanju V.B.Z.-a. Nagrada obuhvaća statuu Kamov ključ, rad umjetnika Davora Krelje, te novčani iznos od 2000 eura. Svečanost dodjele održana je 17. studenoga u vili Arko u Zagrebu, a budući da autor zbog bolesti nije mogao prisustvovati, nagradu je predstavniku izdavača uručio predsjednik Hrvatskog društva pisaca Edi Matić.

Uz nagrađeni Mehmedinovićev roman, u finalu su bili i Aritmija zemlje Mladena Blaževića, Jezero Ane Brnardić, Crveni zec Drage Glamuzine te Heroin, kruh i rudnici sumpora Nikole Strašeka.