KNJIGA O NONI

Deset AI agenata umjesto izdavača: Dragan Petric otkrio nam je kako je nastala 'Komiška nona'

16.11.2026 u 06:00

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Kad netko godinama radi kao novinar te piše o najnovijim tehnološkim trendovima u zemlji i svijetu, kao iznenađenje dođe vijest da je objavio knjigu koja nema veze s tehnologijom. Dobro, ima neke veze, ali zapravo je nema

Tehnološki novinar Dragan Petric dobro je poznat javnosti. Uz to što godinama piše u časopisu Bug, možemo ga gledati u emisiji N1 televizije 'Tech Radar', u kojoj predstavlja dobre tehnološke priče iz Hrvatske i šire. Nerijetko je svojim objavama na društvenim mrežama Facebooku i LinkedInu, na kojima piše o tehnologiji i pozadini nekih tehnoloških priča, privukao pozornost i onih kojima ta tema baš i nije toliko zanimljiva.

No posebnu je pozornost privukao kad je na društvenim mrežama počeo objavljivati priče o Nini, svojoj komiškoj noni koja je na poseban, otočki način, gledala na život i svijet. Tisuće ljudi počele su pratiti nonine priče, a velik interes potaknuo je Petrica da ono što je na početku bio niz anegdota i uspomena pretvori u knjigu. 'Komišku nonu' objavio je u vlastitoj nakladi, bez klasičnog izdavača, ali u najboljoj maniri nekoga tko je godinama na samim prvim crtama nove tehnologije, učinio je to uz pomoć desetak AI agenata koji su preuzeli gotovo sve poslove – od odabira priča i ilustracija do webshopa i marketinga.

U razgovoru za tportal otkriva kako je nastala knjiga, zašto nije prihvatio ponude izdavača, koliko je primjeraka pripremio za čitatelje i zašto vjeruje da umjetna inteligencija može vratiti autorima veći dio zarade od njihova rada.

Isprva nije planirao napisati knjigu

Kako kaže, sve je počelo pričom objavljenom na Facebooku. Nije imao plan napisati knjigu, no čitatelji su ga ubrzo počeli pitati kada će dogodovštine njegove none iz Komiže dobiti tiskano izdanje. Priče su se godinama skupljale, a knjiga je od odluke o objavi do odlaska u tisak nastala za samo dva mjeseca.

'Svako ljeto provodim dva mjeseca s djecom u Komiži, a tamo vas uspomene čekaju na svakom koraku: u konobi, na rivi, u vrtu ispod limuna koji je nakalemio moj nono. Jednog sam ljeta jednu od njih zapisao na Facebooku, onako, da je ne zaboravim. Nisam imao nikakav plan. Plan su napravili čitatelji', otkriva Petric.

Kaže da je 30 godina pisao o tome kako tehnologija mijenja svijet, a nona je bila 'živi dokaz da se neke stvari ne mijenjaju'. 'Ljudi se i danas jednako smiju, jednako tuguju i jednako vole svoje none. Samo to sada rade na ekranu', ističe Petric.

Priče su osvojile čitatelje iz različitih dijelova Hrvatske, ali i različite dobi. Upitali smo ga što bi nona Nina rekla na sve to.

'Što bi nona rekla? Ona je 1936. bila izabrana za Miss Kraljevine Jugoslavije, pa publika od nekoliko tisuća ljudi za nju nije bila ništa novo, nego povratak u formu. Mislim da bi najprije provjerila jesam li napisao istinu. Zatim bi rekla da sam neke stvari mogao i preskočiti. A onda bi, kad nitko ne gleda, prebrojila komentare. Ja ih, za svaki slučaj, nisam prebrojio. Nisam htio da ispadne da ona ima više obožavatelja od mene', duhovito odgovara Petric.

Od objava na društvenim mrežama do knjige

Upravo je spoj osobnih uspomena i suvremenih tehnologija obilježio nastanak priča, a u konačnici i knjige. Petric kaže da su one objavljivane na Facebooku i LinkedInu ovog ljeta prelazile sto tisuća impresija, no osobito ga je iznenadila reakcija korisnika LinkedIna, mreže na kojoj se uglavnom ističu poslovni uspjesi i profesionalne novosti. Među čitateljima su bili direktori, poslovni ljudi i menadžeri koji su mu pisali da su se uz priče smijali, ali i rasplakali.

'Ispod gotovo svake ponavljao se isti komentar: 'Kad izlazi knjiga?' Kad vas tisuće ljudi pitaju isto pitanje, to više nije komentar, to je narudžbenica. Pa sam je ispunio', objašnjava Petric. Dodaje da su priče nastajale od njegova djetinjstva do danas, dakle pisane su godinama. No stvaranje knjige, zahvaljujući tehnologiji, trajalo je puno kraće.

'Sama knjiga, od odluke da je izdam do trenutka u kojem je otišla u tisak, nastala je za samo dva mjeseca. Izdavaču bi za to trebala barem godina dana', ističe Petric i dodaje da je želio sačuvati autentičnost svoje none, a ona je, kako kaže, bila glasna, ekstravagantna i svoja.

Zašto je odbio osam izdavača

Ono što je osobito zanimljivo to je kako je knjiga nastala. Naime, kada je postala aktualna, javilo mu se osam izdavačkih kuća. 'Svaka je imala ponudu i urednika koji bi 'malo prošao kroz tekst'. Pročitao sam sve ugovore i, iskreno, bili su ponižavajući. Najizdašniji izdavač nudio je honorar od 4000 eura', prisjeća se.

Za nekoga tko se želi okušati u pisanju i izdavanju knjige to se može činiti kao pristojan honorar. Međutim Petric pojašnjava da je odlučio izdati je u vlastitom aranžmanu, no iza toga se, kaže, krije čista matematika.

'Nije to bila bahatost nego matematika. U klasičnom modelu autor dobije mrvice, a najveći dio onoga što kupac plati za knjigu ostaje izdavaču, distributeru i knjižari. Pisac koji je napisao knjigu u tom je lancu zadnja karika, obično najslabije plaćena. Uz to bi mi netko 'malo prošao kroz tekst', a ja nisam htio da itko pegla nonu', naglašava Petric. Knjigu je zato objavila njegova tvrtka, u kojoj je jedini zaposlenik, a prodaje se izravno putem internetske stranice komiska-nona.hr.

Otkriva da mu se takva odluka višestruko isplatila jer honorar koji su mu nudili zaradio je u prva dva sata od otvaranja webshopa. Konačna zarada, kaže, trebala bi biti puno veća. 'Nona bi rekla da je to pošten posao: tko je radio, taj je i zaradio', ističe Petric.

Deset AI agenata odradilo je posao izdavačke kuće

To što je odbio izdavače i urednike ne znači da je sve radio sam jer je uz sebe imao ekipu koju je sam birao i obučavao.

'Moja izdavačka kuća ima točno jednog zaposlenika, mene, i deset AI agenata, kao i jednog bonus agenta. Najviše sam radio s Claudeom, Anthropicovim modelom, i s Claude Codeom, a uz njih s alatima za automatizaciju kao što su Make i Zapier te s Apollom za poslovni outreach. Podjela posla bila je jasna: ja sam pisao priče o noni, a agenti su odradili sve ostalo', objašnjava Petric.

I podjela posla među agentima bila je jasna i specijalizirana, baš kao u izdavačkoj kući.

'Jedan agent bio je urednik bez crvene olovke. Pročitao je sve priče koje sam objavio i uz svaku analizirao impresije, lajkove i komentare, ali i to gdje su ljudi pisali 'i moja nona je bila takva', gdje su se smijali, a gdje su priznali da su plakali. Na temelju toga odabrao je više od pedeset priča i rasporedio ih u šest poglavlja tako da se smijeh i suze izmjenjuju. Nije birao ono što se meni sviđa, nego ono što su čitatelji dokazali da vole. Zadnju riječ imao sam ja, ali rijetko sam je morao iskoristiti.

Drugi agent istražio je tko zapravo čita priče i na osnovi toga predložio izgled knjige: format, veličinu slova koja ne tjera na traženje naočala, krem papir koji ne bode oči i uvez koji se otvara bez lomljenja hrpta. Treći je od fotografija Komiže crtao ilustracije u stilu starih litografija za svaku priču. Četvrti je usporedio ponude tiskara, izračunao trošak po primjerku i točku pokrića. Peti je razvio webshop, povezan sa skladištem i računovodstvom, pa kupac dobije račun, a skladište nalog za pakiranje, bez toga da itko išta dira ručno', nabraja Petric.

Agenti su bili zaduženi i za osmišljavanje kampanje na društvenim mrežama, ali i za praćenje komentara ispod objava. Tu su i oni 'poslovni agenti' koji nude knjige i brinu se o dostavi i računima.

'Moj najdraži stiže svako jutro prije kave i javlja mi koliko je knjiga prodano prethodnog dana', kaže i dodaje da danas jedan čovjek s desetak AI agenata može napraviti brže i jeftinije ono što je nekad radila cijela izdavačka kuća.

No naglašava i jednu stvar koju AI nije radio. 'Nije napisao nijednu rečenicu o noni', jasan je Petric.

'AI nije prijetnja piscima nego njihova najveća prilika'

Na pitanje je li korištenje umjetne inteligencije u kreativnom poslu svojevrsno varanje, Petric odgovara usporedbom s tradicionalnim izdavaštvom. Kao što dizajner korica ili osoba koja priprema prijelom ne postaje autor knjige, tako ni AI alati koji su pomogli u tehničkoj pripremi ne preuzimaju autorstvo nad pričama.

'Priče su moje, nona je moja, a i svaki zarez je moj', naglašava, dodajući: 'Zato je ovo možda i više 'moja' knjiga od većine drugih jer mi nitko nije 'malo prošao kroz tekst'.'

Smatra da umjetna inteligencija može promijeniti ekonomiju kreativnog rada zato što omogućuje autorima da sami obave dio poslova za koje su prije morali angažirati izdavače, distributere i druge posrednike. Tako, prema njegovu mišljenju, veći dio prihoda može ostati onome tko je stvorio djelo.

'Zato ne vidim AI kao prijetnju piscima, već kao njihovu najveću priliku dosad. Prvi put mogu živjeti od svojeg pisanja, a ne od onoga što im ostave posrednici. Isto vrijedi za ilustratore, glazbenike i sve druge kreativce. Ako je to varanje, onda pisci već stotinu godina varaju sami sebe. Krajnje je vrijeme da prestanu', ističe Petric.

Prvo izdanje od 5000 primjeraka i knjiga koja se nadopunjuje

Prva naklada 'Komiške none' iznosila je 2000 primjeraka, no već drugog dana prodaje zbog velikog interesa naručio je dotisak njih još 3000. Ukupna naklada prvog izdanja tako je dosegnula 5000 primjeraka.

'Za knjigu koja se ne prodaje u knjižarama, nego samo izravno preko webshopa, to je, rekao bih, sasvim pristojan rezultat jedne none sa Sveca', pohvalio se Petric, objašnjavajući: 'Interes je ogroman i nadmašio je sva moja očekivanja, tako da će knjiga sigurno ići u drugo izdanje. Ljudi je kupuju za sebe, za roditelje, za none koje su još tu, a sve više i za blagdane, jer to je poklon koji se ne kvari i koji čita cijela obitelj.

Mnogi uzimaju po nekoliko primjeraka odjednom, i to ne čudi: na komiska-nona.hr za tri ili više primjeraka popust je 20 posto. Javljaju se i tvrtke koje knjigu žele pokloniti partnerima i klijentima za Božić, umjesto još jedne boce vina s logotipom. U tome sam zapravo nastavio obiteljsku tradiciju. Moj je nono, kao direktor komiškog Neptuna, pred blagdane poslovnim partnerima slao kutije s najboljim komiškim bušticama i svaku je slagao prema ukusu partnera. Kao dijete sam ih punio. Sada šaljem nonu.'

Zanimljivo je to da ova knjiga ima još jednu tehnološku ili, bolje rečeno, digitalnu komponentu: kupci dobivaju doživotni pristup novim pričama. Naime u svakom primjerku nalazi se QR kod s poveznicom i lozinkom za internetsku stranicu na kojoj je već dostupno deset dodatnih priča, a nove će objavljivati i ubuduće.

Kako kaže, htio je čitateljima, uz nonu, dati i malo 'tehnološkog sebe'.

'Knjiga je sama po sebi divna analogna stvar: papir, miris tiska i nona na naslovnici. Ali ja sam trideset godina u svijetu u kojem ništa nije gotovo zauvijek. Telefon dobije novi softver, aplikacija novu funkciju, a auto preko noći nauči nešto novo. Pitao sam se zašto bi knjiga bila jedina stvar koja stane nakon kupnje. Tako je nastala, koliko znam, prva knjiga s doživotnim updateima.

U svakoj je otisnut QR kod s lozinkom i ona vodi na stranicu na kojoj kupce čeka deset dodatnih priča, a nove stalno stižu u istom obliku kao u knjizi: naslov, crtež, nonina rečenica i priča. Za to se brine moj bonus agent. Čim napišem novu priču, on je da ilustrirati, složi je i objavi. Knjiga koju kupite danas za pet godina imat će više priča, a na polici neće zauzimati ni milimetar više', objašnjava Petric.

No, dodaje, postoji i drugi, manje tehnološki razlog.

'Nona Nina nikad nije voljela da se društvo raziđe. Kad bi gosti krenuli kući, uvijek bi se još nešto našlo na stolu. Ovo je moj način da i čitatelji što duže ostanu za stolom. Priče o noni nikad ne završavaju, pa ni knjiga ne mora završiti na 224. stranici', kaže.

Nona je stigla i na Pantovčak, a možda slijedi i nastavak

Petric je otkrio da je jedan primjerak 'Komiške none' završio i na Pantovčaku. Kako kaže, iskoristio je priliku kad je imao sastanak s predsjednikom Zoranom Milanovićem te je njemu i njegovoj supruzi Sanji odnio po primjerak knjige. Što je predsjednik rekao na taj poklon, nije htio otkriti. Želi ga pustiti, kaže, da je najprije pročita, bez pritiska da komentira njezin sadržaj.

A hoće li biti nastavka? Petric ne isključuje tu mogućnost.

'Priča ima dovoljno i za nastavak, a nono je cijeli život tiho čitao novine dok je nona vodila glavnu riječ, pa bi i on jednog dana mogao dobiti svoju knjigu, recimo 'Komiški nono'. Ali za sada uživam u uspjehu 'Komiške none' i u porukama čitatelja koje stižu svaki dan. Prerano je za nove planove', kaže Petric i dodaje: 'Do tada nona ostaje glavna, kao i uvijek.'