Kako su obični mladići postali masovni ubojice? To je ključno pitanje filma 'Radikalno zlo' austrijskog režisera Stefana Ruzowitzkog, na koje se pokušava odgovoriti na primjeru policijskog bataljuna rezervista o čijem je ratnom putu povjesničar Christopher Browning napisao zanimljivo štivo, između ostaloga se oslanjajući na pisma i dnevnike samih vojnika, naoko normalnih mladića koji često bez ikakve grižnje savjesti ili propitivanja pristaju na sudjelovanje u masovnim strijeljanjima i progonima u Poljskoj i Rusiji 1942. i 1943. 'Žene, djeca, starci, svi', kako kaže jedan od njih u filmu; sve i svakoga su ubijali bez milosti.

Ruzowitzky je za svoju dramu 'Falsifikatori' prije nekoliko godina dobio Oscara za najbolji strani film, a 'Radikalno zlo' nastavlja njegove preokupacije nacističkom prošlošću Austrije. Riječ je o temi koja u tamošnjem društvu izaziva određene napetosti, s obzirom na stari mit o Austriji kao o prvoj Hitlerovoj žrtvi.

'Radikalno zlo' se sastoji od igranih dijelova koji su visokostilizirani te prikazuju lijepe arijevske mladiće od druženja do ubijanja, a tu su i dijelovi filma koji se oslanjaju na citate arhiva, pisma i razgovore u kojima se ogoljavaju psihološki mehanizmi koji ljude pretvaraju u poslušne egzekutore. Ipak, dio kritike zamjera Ruzowitzkom to da je snimio isprazan i prerežiran film koji ne uspijeva dublje ući u bolnu tematiku.