U Milanu je jučer preminuo Radomir Damnjanović Damnjan, jedan od važnijih umjetnika konceptualnog izraza srednje i jugoistočne Europe druge polovice dvadesetog stoljeća
Umro je u devedesetoj godini života i iza sebe ostavio opsežan i raznolik opus koji obuhvaća više od šest desetljeća umjetničke prakse u različitim kontekstima, piše Jutarnji list.
Mijenjajući svoj način umjetničkog izražavanja gotovo svakog desetljeća, a ponekad i ponovno propitujući vlastita ranija djela, Damnjan je aktivno prolazio kroz sve ključne faze u preispitivanju vidljivih i konceptualnih granica slikarstva. Talijanska štampa piše kako je bio "umjetnički otac Marine Abramović".
Radomir Damnjanović Damnjan rođen je 1935. godine u Mostaru. Obitelj se ubrzo preselila u Beograd, gdje je Damnjan odrastao, obrazovao se i diplomirao na Likovnoj akademiji. Svoju slikarsku praksu započeo je krajem pedesetih s pejzažima svedenima na minimalne znakove, lišenima naracije i figuracije. U tim ranim radovima vidljiv je početak njegove dosljedne preokupacije ne onim što se prikazuje, već načinom na koji umjetnost stvara značenje.
vezane vijesti
Damnjan je od početka stvarao izvan tadašnjih umjetničkih tokova, razvijajući vlastiti, misaoni pristup umjetnosti. Ta unutarnja dosljednost povezala ga je sa zagrebačkom grupom Gorgona, radikalnim kolektivom šezdesetih koji je umjetnost shvaćao kao tihu gestu i sumnju u sliku. Ključnu podršku pružio mu je Matko Meštrović, član Gorgone i teoretičar Nove tendencije, koji mu je omogućio prve važne izložbe i afirmaciju.
Već 1960-ih Damnjan je sudjelovao na najvažnijim međunarodnim izložbama poput Bijenala u São Paolu, documente u Kasselu i Venecijanskog bijenala. Od 1970-ih okreće se minimalizmu i videu, postajući važna figura beogradskog SKC-a, s izravnim utjecajem na mlađe avangardne umjetnike, uključujući Marinu Abramović – koju je jednom i spasio tijekom performansa.
U posljednjem desetljeću, Damnjan spaja kiparstvo i slikarstvo u ciklusu „Slike“, gdje koristi industrijske materijale i tehnologiju, dok radove veže uz blockchain. Ne koristi boje iz navike, već kao idejni alat, a djela funkcioniraju istodobno kao slike i kao konceptualne skulpture. Pred kraj života uključuje i umjetnu inteligenciju, treniranu isključivo na vlastitim podacima, želeći stvoriti ne svoju kopiju, već produžetak misaonog procesa.
Damnjanov opus ostaje primjer dosljednog konceptualnog stvaralaštva, koje ne nudi odgovore, već trajno postavlja pitanja.
