Tijekom karijere koja je trajala više od četiri desetljeća, Tarrovi filmovi nagrađivani su na festivalima diljem Europe i Azije, a on je primio počasne profesure na sveučilištima u Kini.

Tarr je rođen 1955. godine u Pečuhu, a kao šesnaestogodišnjak počeo je snimati amaterske filmove. Njegovi radovi privukli su pozornost studija Bele Balazsa te je pomogao financirati Tarrov prvi dugometražni film Obiteljsko gnijezdo (Családi tüzfészek, 1979.), koji su kritičari uspoređivali s djelima Johna Cassavettesa, navodi Kino Tuškanac.

Mađarsko udruženje filmskih stvaratelja potvrdilo je Tarrovu smrt, napisavši da 's dubokom tugom objavljuju da je, nakon duge i teške bolesti, filmski redatelj Béla Tarr preminuo rano jutros'.

Njegovi filmovi, od kojih najduži, Sotonski tango, traje 439 minuta, često su snimani u crno-bijeloj tehnici i koristili su oštre slike za prikaz očaja i društvenog propadanja. Sotonski tango adaptacija je romana ovogodišnjeg Nobelovca Laszla Krasznahorkaja, s kojim je često surađivao.

Sa snimanjem filmova, koji su bili poznati po dugim, hipnotičkim kadrovima, završio je nakon što je 2011. objavio film Torinski konj i najavio da se povlači iz snimanja dugometražnih filmova.

Tarr je na 11. Splitskom filmskom festivalu nagrađen za doprinos razvoju filmske umjetnosti.

Posljednjih godina Tarr se posvetio obrazovanju nove generacije redatelja, predajući na više filmskih akademija u Mađarskoj, Njemačkoj i Francuskoj.

'Učinio sam sve što sam želio', rekao je mađarskom tjedniku HVG u intervjuu iz 2019.