Ministrica je u pismu sućuti ustvrdila da se Pandžić u svom profesionalnom radu istaknula kao jedna od ponajboljih hrvatskih stručnjakinja za povijesnu kartografiju, sustavno radeći na katalogizaciji i analizi vrijedne zbirke povijesnih karata Hrvatske te sudjelujući u radu brojnih relevantnih radnih tijela u području kartografije.

Pandžić je osmislila i razvila nekoliko važnih izložbi i publicirala veći broj stručnih radova čime je doprinijela povijesnom, umjetničkom i znanstvenom istraživanju kartografije, a kao ravnateljica Hrvatskoga povijesnog muzeja vodila se idejom da je povijest Muzeja povijest hrvatskoga naroda, napomenula je ministrica.

Uvodila je suvremene, inovativne metode prezentacije, edukacije i zaštite, restauracije i konzervacije muzejske građe te pokrenula i informatizaciju i unaprijedila digitalizaciju građe, postavljajući na taj način temelje za razvoj stalnoga postava.

Zalagala se za preseljenje Muzeja u novi osuvremenjeni prostor te je na sebe preuzela zadaću da 'središnji povijesni muzej učini nacionalnom muzejskom ustanovom prvorazredne važnosti, jednim od stupova čuvara nacionalnoga identiteta i pamćenja te matičnom ustanovom za brojne muzeje diljem Hrvatske'.

'Svoje bogato znanje i iskustvo, Ankica Pandžić je nesebično prenosila na kolege kustose, kao i nove generacije povjesničara te će svima neizmjerno nedostajati kao nezaboravan mentor, neprocjenjiv stručnjak i pouzdan suradnik', zaključila je Obuljen Koržinek.

Ankica Pandžić (Mostar, 1953.) gimnaziju je završila u Vinkovcima, a studij povijesti i arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Svoj cijeli radni vijek, od 1977. do umirovljenja 2018., provela je u Hrvatskom povijesnom muzeju, gdje je uvelike doprinijela stručnoj obradi i publiciranju kartografske građe.

Dok je bila ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja, od 1996. do 2015. godine, priređivala je tematske povijesne izložbe od nacionalnog značenja, osuvremenila njegovo djelovanje te, kažu iz tog zagrebačkog muzeja, iznimnom upornošću u rješavanju generacijskog pitanja ostvarenja prvog stalnog postava Hrvatskog povijesnog muzeja zadužila generacije i ostavila dubok trag među svojim kolegama.