Izložba je, koncepcijski gledano, podijeljena na povijesni i umjetnički dio. Povijesni dio postavljen je u potkrovlju muzeja gdje se inače održavaju studijske izložbe, a sastoji se od četiri tematske cjeline: političko-ekonomski razvoj, urbanizam, demografija i posebni industrijski objekti. Umjetnički dio izložbe smješten je u ulaznom hodniku muzeja, a sastoji se od fotografija studenata Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu na temu Klaonice u Heinzelovoj ulici.

Izložba obiluje faktografskim podacima koji su prezentirani uz bogat dokumentarni materijal poput fotografija, tlocrta, presjeka, maketa, grafova, plakata, a postav tih materijala posebno je zanimljiv. Naime, eksponati su postavljeni ili otisnuti na bijele kutije, kompozicijski naslagane vertikalno jedna na drugu što ostavlja dojam industrijskog skladišta. S druge strane, velika količina tih kutija podsjeća na tipične, serijske industrijske proizvode što također odgovara temi izložbe i nadopunjuje njenu osnovnu ideju. Dojam industrijske atmosfere pojačavaju i tipični stolci bez naslona koji za razliku od kutija ipak imaju funkcionalnu svrhu.

Ozbiljnost povijesnog dijela izložbe neočekivano razbija ingeniozan kratki filmski kolaž Oktavijana Miletića iz 1934. godine nazvan "Zagreb u svjetlu velegrada". Sastavljen od ubrzanih i usporenih filmskih sekvenci koje prikazuju tipičan život velegrada poput ubrzanog tempa života, vreve ulice, prometnih i socijalnih problema itd. između kojih su umetnuti naslovi, odnosno, ironični komentari samog autora.

Tako primjerice sekvencu u kojoj se prikazuje uspinjača Miletić najavljuje rečenicom "električna zapinjača uvela je električni promet", sekvenca "najstariji zemljoder" prikazuje oronulu potleušicu, a najduhovitiji trenutak je kada se prikaz javnog gradskog wc-a na glavnom gradskom trgu komentira rečenicom "promet na podzemnoj željeznici se povećava". Miletićeva satirična razglednica u četiri minute trajanja dotiče i ekološke probleme urbane sredine, a sjajan trenutak filma je kada redatelj unatrag vrti snimku čovjeka koji baca papir na pod te se stječe dojam da ga sprema u džep. Crno-bijeli, nijemi Miletićev uradak izvrstan je primjer autorske obrade teme industrijalizacije, demografske ekspanzije i svakodnevice urbane sredine na periferiji Europe 30-ih godina prošlog stoljeća i dobrodošao kontrapunkt ostatku povijesnog i podacima nabildanog dijela izložbe.

Što se tiče tematskih cjelina, one su korektno obrađene, a svaka od njih posvećena je jednom segmentu razvoja između dva Svjetska rata. Tema "Između centra i periferije" obrađuje transformaciju Zagreba iz periferije Austro-Ugarske monarhije u središte novčarstva, trgovine i industrije u novonastaloj Kraljevini SHS, 1918. godine. U tom periodu pokrenuti su mnogi infrastrukturni projekti poput osnutka Udružene električne centrale, modernizacije vodovoda, izgradnje prometnica, a industrija je bila poluga ekonomskog razvoja, pokretač urbanističkog razvoja i demografskog rasta.

Zahvaljujući tome što je postao financijsko središte 20-ih godina prošlog stoljeća u Zagrebu su tako izgrađene i reprezentativne zgrade poput Zagrebačke Burze arhitekta Viktora Kovačića ili palače Gradske štedionice na Trgu bana Jelačića, arhitekta Ignjata Fischera. 1922. godine obnovljen je i rad zagrebačkog Zbora koji je funkcionirao kao vodeći međunarodni velesajam na prostoru bivše države, a 30-ih godina Zbor je izgradio i suvremeni velesajamski grad na Savskoj cesti (današnji Studentski Centar).

Promjene u strukturi stanovništva industrijaliziranog Zagreba i stambena izgradnja posebno je obrađena tema, a iz priloženih materijala može se uočiti da je Gradska općina poticala dva tipa stanogradnje - višekatnu kuću s 12 do 16 jednosobnih ili dvosobnih stanova te obiteljske prizemnice ili jednokatnice s jednosobnim ili dvosobnim stanom. Te jednostavne kuće imale su uglavnom skromne uvjete stanovanja, a tek potkraj 20-ih godina višekatne kuće poprimile su rafiniraniji izgled. Taj segment izložbe prate i slajdovi fotografija na televizijskom ekranu sa snimkama današnjeg stanja tih kuća na kojima se uočavaju oronule fasade i zanimljive nadogradnje.

Period Drugog svjetskog rata i poraća najslabije je obrađen na izložbi, a od mnogih dokumentarnih fotografija najživotnije su fotografije novoizgrađene tržnice Dolac iz 1930. te fotografija radova na presvođivanju potoka Medveščaka iz 1931. godine.

Posebna pozornost posvećena je najvećim arhitektonskim kompleksima poput Gradske klaonice i stočne tržnice u Heinzelovoj ulici, ljevaonici željeza i metala braće Ševčik, tvornici Arko, prvoj hrvatskoj tvornici ulja u Branimirovoj ulici, tvornici svijeća Iskra, tvornici olovaka Penkala, tvornici Franck te carinskim i javnim skladištima. Izložba ne prikazuje ukupno industrijsko nasljeđe već je autorskim izborom kustosa izložbe, Gorana Arčabića, izdvojeno osam spomenutih sklopova koji su istaknuti zbog stupnja očuvanosti izvornih građevina, njihovog značenja u povijesnom kontekstu, vrijednosti arhitekture, sačuvanosti interijera te opasnosti od propadanja.

Za razliku od objektivnosti i studioznosti povijesnog dijela izložbe, umjetnička izložba studentskih fotografija pokazuje različite autorske pristupe u promišljanju kompleksnosti nasljeđa industrijske baštine. Interes studenata za suvremenu društvenu problematiku rezultirao je odličnim radovima desetoro autora od kojih treba istaknuti Anu Mihalić i njezinu seriju "Obitelj" u kojoj snima skvotere, odnosno, nove stanovnike klaonice te dokumentira njihovu svakodnevicu.

Suprotno tome, Petra Mrša igra se s granicama medija te u suradnji sa slikarima inkorporira slikarske radove u svoju fotografiju. Siniša Glogoški i Tomislav Može istražuju promjene unutar arhitektonskog prostora klaonice, pri čemu Glogoški bilježi atmosferu i svjetlosne efekte u industrijskim prostorima i dvoranama, dok Tomislav Može plošnim snimkama zidova forenzički bilježi dokaze, odnosno, "zatečene instalacije" u prostoru stare zagrebačke klaonice od kojih stvara male akromatske slike, a seriju od deset fotografija nazvao je "Crveno" aludirajući na crvenu boju krvi koja je glavno obilježje tog, i ne samo tog, industrijskog objekta.