KNJIŽEVNA KRITIKA

Pioniri na prugama

  • Autor: Katarina Luketić
  • Zadnja izmjena 05.07.2010 11:43
  • Objavljeno 05.07.2010 u 09:43
željeznica djevojčica

željeznica djevojčica

Izvor: Corbis / Autor: Tomas Rodriguez/Corbis

Kako god bilo, suvremene su predodžbe i doživljaji željeznice sasvim različiti od onih prije otprilike stoljeće i pol, u vrijeme intenzivnih gradnji pruga i popularizacije putovanja vlakovima. O tim prvim dojmovima i imaginacijama o željeznici te presudnom utjecaju industrijalizacije na određeno vrijeme i prostor piše njemački povjesničar Wolfgang Schivelbusch u svojoj 'Povijesti putovanja željeznicom'

Putovati vlakom danas znači putovati sporije nego avionom i manje udobno nego autom, ali i putovati na starinski način, prepuštajući se melankoliji dugotrajna ritmizirana kretanja i užitku postupna otkrivanja nepoznatih krajolika. Za mnoge od nas vlak znači izbjegavanje straha od letenja i monotonije autoputova; on je mjesto razgovora, čitanja, ispijanja kave, drijemanja ili uranjanja u okolinu. U pozitivnom imaginariju putovanja vlakom hvali se najviše njegova sporost te mogućnost promatranja/upoznavanja – namjesto preskakanja/prelijetanja – krajeva kroz koje se prolazi.

Iste će karakteristike mnogi držati krajnje negativnim, pa će izbjegavati vlakove zbog dosade, gubitka vremena, neugodna zbližavanja sa suputnicima, nedostatka komfora... Demonizacija vlakova snažno je izražena na našim prostorima gdje su pruge oštećene, a vagoni često relikti iz socijalizma; gdje se redovito kasni i griješi u rezervacijama; gdje na nekim relacijama još vrvi od sitnih švercera i postoji opasnost od krađe. To balkansko gunđanje protiv vlakova, ipak, jednim je dijelom i rezultat naših umišljaja, našega preuzimanja stoljetnog europskog diskursa o Balkanu, izražena npr. u književnosti u temama ubojstava ili sumnjivih lica po ovdašnjim kupeima ili prvog susreta zapadnjaka s Istokom (A. Christie, B. Stoker, R. West...).

Perspektive 19. stoljeća

Kako god bilo, suvremene su predodžbe i doživljaji željeznice sasvim različiti od onih prije otprilike stoljeće i pol, u vrijeme intenzivnih gradnji pruga i popularizacije putovanja vlakovima. O tim prvim dojmovima i imaginacijama o željeznici te presudnom utjecaju industrijalizacije na određeno vrijeme i prostor, piše njemački povjesničar Wolfgang Schivelbusch u svojoj Povijesti putovanja željeznicom.

Iako naslovom sugerira sveobuhvatnost i analizu u dužem periodu, knjiga se u cijelosti bavi 19. stoljećem i prvom fazom nastanka i razvoja željeznice. Naglasak je na analizi promjena u doživljaju brzine i sporosti, udobnosti i neudobnosti, u percepciji okoline, sažimanju vremena i prostora, navikama na putovanju, komunikaciji... Naime, željeznica ne mijenja samo mogućnosti putovanja i povezivanja udaljenih prostora, nego – višestruko ističe autor – dubinski određuje sociokulturni kontekst, psihologiju čovjeka, njegov rad, odmor i svakodnevicu, pa čak utječe na ideju nacije jer povezuje državni teritorij, centralizira ga i uspostavlja upravljačku mrežu.

Prostor i vrijeme

Naklada Ljevak

Naklada Ljevak

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Izum putovanja željeznicom (najprije je korištena samo za prijevoz robe) u prvoj je fazi izazivao zbunjenost zbog novina koje donosi strojni u odnosu na dotadašnji animalni pogon, ali i oduševljenje zbog prednosti poput smanjenja energije i sigurnosti putovanja jer se više ne ovisi o izdržljivosti životinje. Jedan zabilježeni citat govori npr. o 'nervoznom čovjeku 19. stoljeća' kojega više neće uznemiravati konji upregnuti u kola, već će pronaći svoj mir u željezničkom vagonu.

Željeznica unosi bitne promjene u krajolik jer teren se posvuda ravna i prilagođava izgradnji pravocrtnih trasa. To izaziva kritike da se uništava krajolik, da nepravilni i uzbudljivi pejzaž postaje jednolična panorama, i to najviše u Europi. U Americi pak odnos željeznice prema okolini doživljava se bitno drukčije jer tamo pruga u 19. stoljeću znači život, naseljavanje zabačenih predjela i pripitomljivanje divljine.

Brzina željeznice utječe na percepciju prostora kroz koji se putuje te traži prilagođavanje opažanja i psihe pojedinca. Mnogima se pogled kroz prozor vlaka u odnosu na onaj kočije činio potpuno shizofrenim te dokazom otuđenje čovjeka od prirode uslijed razvoja tehnike. Za neke je ravnomjerni ritam željeznice bio ubitačan, kao npr. za Flauberta koji se žali da u vlaku 'od silne tuposti počinje ridati', dok Ruskin piše da je 'ugodna šetnja cestom koja ne prelazi 10 do 12 milja dnevno najugodniji način putovanja'.

Željeznica je za čovjeka 19. stoljeća 'projektil što leti prostorom', ona mijenja i vrijeme putovanja, zbližava gradove, iscrtava novu geografiju i omogućuje masama – a ne više samo aristokraciji – da putuje. Odlučujući je i njezin utjecaj na turizam, koji se kao koncept masovne mobilnosti na destinacije odmora i zabave uspostavlja krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Priča o povijesti

Cijeli niz takvih citata ili detalja iz razvoja željeznice (npr. izgled kupea, lektira u vlakovima, knjižare na postajama) navodi Schivelbusch u svojoj studiji. On lucidno povezuje industrijske izume s promjenama u načinu života (odlasci vlakom na posao i razvoj radničkih predgrađa), organizaciji prostora (transformacija grada i arhitektura kolodvora), psihologiji čovjeka (šok od brzine) ili demokratizaciji (zajednička putovanja, jednakost). Dobar dio knjige posvećuje mentalitetu prvih putnika i njihovim traumama od industrijskoga razvoja, tj. strahu od nesreća, ubojstava u vlaku i praksama sudske nadoknade za pretrpljene nezgode.

Autor daje poliperspektivnu vizuru prošlosti, pridružujući se sličnim povijestima u kojima se duh vremena iščitava ne iz prijelomnih političkih događaja i tzv. historijskih ličnosti, nego iz promjena u proizvodnji i tehnici, organizaciji svakodnevice i mentalitetu. Osjećaju se tu tragovi promišljanja procesa civilizacije Norberta Eliasa te francuske nove povijesti, njezina istraživanja prostorno-vremenskih specifikuma i sinergije različitih faktora u povijesnom razvoju.

No, u kontekstu današnje popularne historiografije i ispisivanja povijesti pojedinih fenomena, Schivelbuschova knjiga ima nekoliko nedostataka. Prvo, neopravdano napuhani naslov jer nije riječ o povijesti putovanja nego o prikazu jedne, početne etape tog putovanja, i to na ograničenoj trasi (Sjeverna/Zapadna Europa i Amerika). Drugo, umjesto analize nekih očekivanih aspekata (npr. redova vožnje, turizma, nacionalne povezanosti) autor ulazi u nekoliko preopširnih ekskursa, npr. o šoku ranjavanja u ratu ili robnim kućama.

Treće i najvažnije, intrigantnost izvorne građe nije sasvim iskorištena, pa je dojam da je knjiga mogla biti bolje napisana, osobito u usporedbi s drugim primjerima sjajnog korištenja literarnosti u historiografskom diskursu. Naime, povijest se interpretira i strukturira kao priča, pa je malo razočaravajuće što u ovom slučaju ta priča – koja ima blistajuće elemente – nije ispripovijedana na zanimljiviji način.

Wolfgang Schivelbusch: Povijest putovanja željeznicom – o industrijalizaciji prostora i vremena u 19. stoljeću; preveo Boris Perić, Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi