Fermentirana haringa, sir s crvima, krvavice ili jela od iznutrica mnogima izazivaju gađenje već na prvi pogled. Međutim ono što je nekome nezamislivo drugima je dio tradicije i nacionalnog identiteta. Tu tanku granicu između odbojnosti, znatiželje i gastronomije istražuje Muzej odvratne hrane (Disgusting Food Museum) u Berlinu te potiče posjetitelje da preispitaju svoje prehrambene predrasude
Muzej, koji je izvorno otvoren u švedskom Malmöu, u Berlinu djeluje od 2021. godine, a njegov cilj nije šokirati posjetitelje, već objasniti zašto ljudi iz različitih kultura potpuno drukčije doživljavaju istu hranu.
'Želimo pokazati da je gađenje osjećaj koji svi dijelimo. Ono je djelomično kulturno uvjetovano, ali ima i evolucijske korijene. A najbolje ga možemo objasniti pomoću nečega što većina ljudi radi tri puta dnevno – jede', kaže za Euronews ravnateljica muzeja Alexandra Bernsteiner.
U njemu je izloženo više od 90 neobičnih namirnica i jela iz cijelog svijeta, a posjetitelji mogu iskušati svoje granice gađenja. Na to ne utječu samo okus nego i miris, tekstura, izgled ili sama spoznaja o načinu na koji je pripremljeno neko jelo jer ono što se u jednoj zemlji smatra delicijom, u drugoj može izazvati zgražanje.
Bernsteiner ističe da je osjećaj gađenja zapravo obrambeni mehanizam koji nas štiti od potencijalno opasne hrane, no jednako tako može se mijenjati iskustvom, navikom i boljim razumijevanjem različitih kultura.
vezane vijesti
Njemački specijaliteti koji zbunjuju strance
I Njemačka ima nekoliko jela koja mnogim turistima djeluju neprivlačno. Među njima je juha od starog kruha, pripremljena od jušnog temeljca i ostataka kruha, a svjedoči o vremenu u kojem se hrana nije bacala, već se od ostataka pripremalo novo jelo.
Na popisu su i hladetina, odnosno meso u aspiku, kao i poznati Saumagen, tradicionalno jelo od mesa, krumpira i začina pripremljeno u svinjskom želucu.
Talijanski sir s crvima
Jedan od najpoznatijih europskih primjera dolazi sa Sardinije. Casu marzu proizvodi se tako da se u sir namjerno unesu ličinke muha koje nastavljaju proces fermentacije. Mnogi ga jedu s tim ličinkama, a rezultat je izrazito mekan sir intenzivnog mirisa koji je lokalno cijenjena delicija.
Na jugu Italije slične podijeljene reakcije izazivaju i svježi morski ježevi, koji se jedu sirovi, izravno iz oklopa. Njihova snažna aroma mora i neuobičajena tekstura mnogima predstavljaju izazov dok ih ljubitelji morskih plodova smatraju vrhunskom delicijom.
Švedska haringa koja se otvara na otvorenom
Kad je riječ o neugodnim mirisima, malo koje jelo može konkurirati švedskom surströmmingu, fermentiranoj haringi poznatoj po izrazito intenzivnom mirisu. Otvaranje konzerve s tim specijalitetom često se smatra pravim testom hrabrosti, a brojni preporučuju da se to radi isključivo na otvorenom prostoru.
U Švedskoj je riječ o tradicionalnom jelu, a u ostatku svijeta hrana koju je izazovno kušati. U berlinskom muzeju jednom mjesečno otvaraju svježu konzervu upravo za najhrabrije posjetitelje.
Francuska kobasica i poljske juhe od krvi
Ni Francuska nije iznimka. Andouillette je kobasica od svinjskih crijeva i želuca, prepoznatljiva po izrazito snažnom mirisu, ali u regijama poput Lyona i Troyesa smatra se tradicionalnim specijalitetom.
Puno više reakcija izaziva sir s grinjama, mimolette, koji se tradicionalno proizvodi oko grada Lillea. Tijekom sazrijevanja sir obrađuju posebne grinje, a njihov metabolizam stvara karakterističnu aromu. Za lokalno stanovništvo riječ je o tradicionalnoj deliciji, no mnogi posjetitelji doživljavaju ga kao gastronomski horor.
Poljska kuhinja također ima nekoliko jela koja strancima često djeluju neobično. Među njima su kaszanka, krvavica od heljde ili ječma i svinjske krvi, zatim czernina, juha od pačje krvi slatkasto-kiselog okusa, te żurek, gusta juha od fermentiranog raženog brašna čiji kiseli okus mnogima predstavlja potpuno novo gastronomsko iskustvo.
Islandski morski pas i 'smrdljivo' voće
Među najpoznatijim svjetskim specijalitetima koji izazivaju podijeljene reakcije nalazi se islandski hakarl, fermentirano i sušeno meso grenlandskog morskog psa, poznato po snažnom mirisu amonijaka. Tradicionalno se poslužuje uz islandsku rakiju brennivin.
Iz Azije dolaze dvije namirnice koje su gotovo postale simbol neugodnih mirisa – durian, često nazivan 'smrdljivim voćem', i fermentirani 'smrdljivi tofu'. Oba pokazuju koliko upravo miris određuje hoće li netko doživjeti neko jelo kao poslasticu ili kao nešto potpuno nejestivo.
Muzej odvratne hrane želi pokazati da gađenje nije samo negativna emocija, već i prilika za bolje razumijevanje drugih kultura i prehrambenih navika. Posjetitelji koji se odvaže mogu kušati dio izloženih specijaliteta, uključujući jestive kukce, a prema riječima ravnateljice muzeja, upravo su mladi i obitelji s djecom među najznatiželjnijima.
