ODGOVOR ANTI TOMIĆU

Otvoreno pismo Velimira Viskovića

  • Autor: Velimir Visković
  • Zadnja izmjena 01.02.2011 18:55
  • Objavljeno 01.02.2011 u 16:19
velimir visković

velimir visković

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Lukunic/PIXSELL

Nakon otvorenog pisma Ante Tomića objavljenog danas u izdanjima EPH Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, donosimo otvoreno pismo koje je Velimir Visković, predsjednik Društva hrvatskih pisaca, uputio Anti Tomiću

Dragi Ante, najprije da odgovorim na početno pitanje tvojega pisma: je li vas itko ikada u javnosti nazvao četnikom? Da, Ante, mene su u javnosti često znali nazivati i srpskim zetom i Jugoslavenčinom i četnikom. I to bez pravog razloga, osim što sam 'pogriješio' zaljubivši se davno u jednu prepametnu, sjajnu ženu koja je slučajno i Srpkinja. Prozivali su me tako devedesetih kad je tvoj kolega, u čiju si obranu muževno zaštitnički ustao, pisao za Kutline i ostale državotvorne medije loveći četnike po cijeloj bivšoj državi. Naravno, kad su me prozivali takvi jergovići tih žestokih godina, bilo mi je neugodno, ali što bih ja nekome objašnjavao da sam ja Hrvat, čak u nekoj razumnoj mjeri i patriot (što mislim da je moja privatna, a ne javna stvar, da bih time paradirao), i da mi se četnici gade, kao i svaki pokret zasnovan na šovinizmu i mržnji prema drugima i različitima.

Danas više nije tako opasno biti 'četnik' i ti dobro znaš da tvome kolegi neće ni vlas s glave pofaliti zato što je izjavio da je Draža Mihailović: 'trodimenzionalana ličnost koja je imala svoju tragiku i motive i biografiju, sve ono što Milošević i Tuđman nisu imali'. Nekoć bi netko tko je nešto takvo izjavio odmah letio kroz redakcijska vrata, i to zatvorena. Danas neće, i hvala bogu da je tako, postoji sloboda govora pa se može govoriti i o Draži kao tragičaru, za razliku od komedijanta Tuđmana. Dobro, dodan je tu i Milošević, ali intervju je ipak objavljen u antimiloševićevskom Vremenu, pa se to pristoji. Sad ćete mi vas petorica, uključujući mojeg dragog prijatelja, sarajevskog profesora Envera Kazaza, objašnjavati da Jergović nije mislio to što je rekao, odnosno da on četništvo promišlja 'literarno teorijski'. Ma, neka on to promišlja kako hoće, i nek laprda što hoće, ali smiješno mi je da je na jednu moju ironičnu polurečenicu u niskonakladnom kulturnjačkom listu ustao cijeli EPH iz broja u broj razvlačeći moju krupnu pojavu. O, deset na jednoga, zar se i to može! Da nema Ive Sanadera, ja bih bio glavni antijunak Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije!

Moj dragi kolega Tomić laže, odnosno kako kaže jedan omiljeni doktor - govori neistinu - kad kaže da sam ja inkriminiranu polurečenicu izrekao kako bih se svidio nacionalistima iz 'Vijenca'. Sve to o Jergovićevu udvaranju četnicima i udvaranju ustašama prije petnaestak godina ja sam svojevremeno napisao i u beogradskom Vremenu, a i danas to postoji na internetu, pa me uopće čudi da se tek sada podigla tolika prašina oko cijele te stvari. Jergović mi ni tada nije odgovorio, ne odgovara ni sada. Zavukao se u mišju rupu i piše o crnim labudovima, a korporacijska udarna pera zadužena su da ga brane. Ali, obranit ga je teško: ne zbog toga što je on u istoj rečenici ishvalio Dražu a popljuvao Franju, već zbog beskrajne površnosti kojom piše o delikatnim i važnim temama, mijenjajući politička uvjerenja kako mu u kojem trenutku merkantilno odgovara, napadajući ljude s ozbiljnim javnim i intelektualnim integritetom (poput, najsvježije, naše kolegice Andreje Zlatar), ovisno o svojim emocionalnim valunzima i divljanju hormona. Ne mislim ja da je Miljenko Jergović neki ozbiljni četnik; čak mislim da on nije nikad u životu imao neko ozbiljno političko uvjerenje. Jedino su u njegovu psihogramu postojani egomanija i narcizam; sve drugo je totalno podređeno veličini njegova ega. Žao mi je što je njegova egomanija toliko magnetična da je, kako bi ti rekao, zasravši motku uvukao čitavu korporaciju u budalasti rat oko neke izjave koju je on važno izlaprdao, vjerojatno ponesen nekim viskijem previše.

Ako ste vi kolumnisti EPH dobili korporacijski zadatak da likvidirate Viskovića, žalim vas, ali vas razumijem: novinarima u ovim vremenima krize nije lako. Ako je to tek udovoljavanje želji vašeg prijatelja da ga uzmete u zaštitu, ipak ste mu bar ti i Boro kao stari i iskusni polemičari i dobri pisci trebali objasniti da bi bilo najbolje da sam odgovori Viskoviću, jer nije Visković ipak baš takva mrga da ga mogu samo desetorica u čoporu iscipelariti.

Zamjeram vam samo što u sve to pokušavate uvući i Hrvatsko društvo pisaca, koje s mojim intervjuom doista nema nikakve veze, jer HDP tamo uopće nisam spominjao; govorio sam kao urednik 'Hrvatske književne enciklopedije' pa bi logično bilo da tražite od 300 enciklopedijskih suradnika da se ograde od mene. Zasada se baš i niste iskazali u prikupljanju podrške, koliko vidim, zasad su u vašoj moćnoj gomilici dva istaknuta pisca i kolumnista, jedan istaknuti rock-kritičar i kuhar, jedan šogor i Jergovićev privatni urednik. Žao mi je, ne ide vam, stoga mislim da je bolje da ostanete u Društvu. Bez ironije, meni bi osobno bilo krivo da se još koji put ne nađemo za istim stolom, pa makar se i svađali.

Srdačno, VELIMIR VISKOVIĆ

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi