'Seksualnim nasiljem se nastoji uništiti zajednica - uništavaju se obitelji i generacije, a može se gledati na to i kao biološko oružje, jer se iz takvoga nasilja rađaju djeca', poručila je Oksanen, autorica knjige 'Istom rijekom dvaput: Putinov rat protiv žena', u kojoj se bavi ruskim režimom kao globalnom prijetnjom ženama.

Govoreći o užasnim zločinima koje su ruski vojnici počinili protiv Ukrajinki i Ukrajinaca, kazala je da su bili javni.

'Tjerali bi ljude da im svjedoče - ratni zarobljenici bili su primorani svjedočiti silovanjima drugih zatvorenika, kao roditelji djece, i obratno. Radi se o uništenju zajednice', poručila je.

Dodala je da mnoge Ukrajinke 'nisu bile svjesne toga da su silovanja ratni zločini'.

U razgovoru je prema programu Festivala, trebala sudjelovati i spisateljica Slavenka Drakulić, no nije mogla doći iz zdravstvenih razloga.

Oksanen je istaknula da je pisanje Drakulić na nju jako utjecalo.

'Prije toga sam bila svjesna postojanja tih zločina, ali nisam o njima čitala u knjigama. A kad ne pročitaš u knjizi, čini ti se da možda nije tako važno, ili da se o tome ne treba razmišljati', kazala je.

Matejčić je naglasila da se Oksanen definira kao 'postkolonijalna autorica'.

Oksanen je to objasnila kazavši da je Rusija 'posljednja kolonijalna sila u Europi'.

'U svojoj povijesti, Rusija je bila carstvo, širila je granice, kao što su to činile i kolonijalne sile Europe. No europske kolonijalne sile to više nisu, u smislu u kojemu su bile, a Rusija i dalje jest. O tome ne govorimo, jer Rusija ne želi da o njoj govorimo kao o kolonijalnoj sili', pojasnila je.

Mnoge su ruske prakse kolonizacije nepoznate, smatra Oksanen, a kao jednu od glavnih navodi deportaciju.

'Rusija je ukrala i ilegalno deportirala više od 35 tisuća djece. No za to nije kažnjena, pa se ne libi ponovno koristiti te metode', poručila je autorica, koja kaže da o deportacijama i njezinim posljedicama piše više od 20 godina, zbog čega ju iznenađuje kako je taj fenomen ostao nepoznat, a kao njegov cilj navodi promjenu demografije.

'Zapadne zemlje u suštini ne razumiju zašto Rusija deportira ljude. Za razliku od do sada, deportacije su usredotočene na djecu, što prije nisu bile u tolikoj mjeri. No njihova je poanta promijeniti demografiju', kazala je, navevši primjer Sjeverne Irske.

'Ako razmišljamo o Sjevernoj Irskoj i njezinoj političkoj situaciji, to je rezultat deportacija i transplantacija - promjene demografije. Tako da to nije nepoznato Europi, ali smo to činili dovoljno davno da se ne sjećamo. A i ne želimo se sjećati', poručila je.

Knjigu je prevela s engleskog Hana Samaržija, a simultana prevoditeljica na Festivalu je Hrvoja Heffer.

Sofi Oksanen (1977. Jyväskylä) finska je spisateljica i dramaturginja s estonskim korijenima. Jedna je od najnagrađivanijih skandinavskih autora, a među nagradama je i Bjørnsonova nagrada za 2025. za epsko stvaralaštvo i predanost ljudskim pravima.

Autorica je knjiga 'Staljinove krave'(2003.), 'Baby Jane'(2005.), 'Pseći park' (2019.) i drugih. Djela su joj prevedena na više od četrdeset jezika, a na nekima od njih temelji se niz predstava, filmova i opera.