'Sve prolazi tako brzo', u jednom trenutku filma 'Snovi na tračnicama' kaže Felicity Jones, koja u filmu glumi Gladys, suprugu glavnog junaka. Iako u tom trenutku govore o tome kako im kćerkica raste i mijenja se dok on izbiva zbog poslova na izgradnji željeznice i sječi šuma, u tu bi se rečenicu mogao sažeti glavni osjećaj ovoga filma. Život prolazi tako nevjerojatno brzo, često je pun tuge, samoće, nepravde i zla, ali je ipak lijep i samim time što ga živimo, dio smo Života s velikim 'ž' - prirode, društva, osjećaja i vremena na ovoj Zemlji.

Što smo mi na ovom svijetu

Glavni lik u ovome filmu, Robert Grainier (Joel Edgerton), na ovaj je svijet stigao kao niotkuda, ne znajući ni tko su mu bili roditelji. S njega je tako i otišao - tiho, u snu, ne ostavljajući za sobom nasljednike i s imovinom koja je nakon njegova odlaska srasla s prirodom, cvijećem, grmljem i drvećem. Između njegova dolaska i odlaska prošlo je kojih osamdesetak godina, sedamdesetak od njih u dvadesetom stoljeću, sa svim njegovim turbulencijama, promjenama i razvojima. Robert je živio daleko od svih tih velikih događaja - većinu je života proveo u okolici gradića Bonners Ferry u Idahu, kamo je stigao kao šestogodišnje siroče željeznicom, ondje je upoznao svoju suprugu Gladys, ondje s njom izgradio brvnaru, ondje radio na izgradnji željeznice do Spokanea, ondje s drugim drvosječama rušio drveće, ondje bio sretan dok je bio najsiromašniji, ali ondje i doživio neke od najvećih životnih tragedija.

Svjedočio je Robert i mnogim društvenim nepravdama, nasilju i užasu. Neke su ga i progonile u snovima, kao smrt kineskog radnika na željeznici, kojeg su drugi radnici bacili s nedovršenog mosta u klanac samo zato što nije bio bijelac. Svjedočio je i izrabljivanju radnika, kako onih željezničkih, tako i drvosječa, nizu smrti i osakaćivanja nakon kojih su sam ostajale prljave radničke čizme prikucane uz koru drveta kao spomen.

No Robert je doživio i ono najgore što je mogao doživjeti, izgubio je ono što mu je u životu bilo najvrjednije, i te su ga sablasti pratile ostatak života, provedenog u pustinjačkoj samoći, tek su tu i tamo kojim prijateljem, prijateljicom i životinjama koje je s nježnošću hranio i s njima radio. Dočekao je Robert i najnovija čuda dvadesetog stoljeća - letove u svemir, ali i svoj let aviončićem, za kojeg je napokon, prvi put u svojem tužnom životu, osjetio da je sve što je proživio povezano sa svime drugim na svijetu - s onim životom s velikim Ž.

Epika i lirika

Clint Bentley pri adaptiranju je ove novele Denisa Johnsona iz 2011. godine pokazao laku redateljsku ruku i talent da jedan mali ljudski život, proživljen u jednom od najturbulentnijih razdoblja u ljudskoj povijesti - prikaže istodobno epski i lirski, emotivno i promišljeno. Daleko od svih zbivanja, ratova, historijskih prevrata, tehnoloških revolucija i društvenih previranja, njegov je junak - kojeg s dirljivom suptilnošću glumi sjajan Joel Edgerton - proživio svoju osobnu verziju tog promjenjivog i turbulentnog stoljeća, uzdižući se, tonući i mireći se sa životom koji prolazi tako brzo, toliko je pun tuge i samoće, a ipak te povezuje s nečim većim od sebe samoga - drugim ljudima, prirodom, životinjama, pa i snovima, sablastima i prikazama koje nas mnoge progone sve upornije i tiše kako nam odmiču godine.

Iako je riječ o potpuno drugačijem filmu, završna montažna sekvenca 'Snova na tračnicama' podsjetila me na onu završnu 'Tezetu' u sjajnom filmu 'Nickel Boys' (vidi osvrt), sa sličnim filingom emotivne rekapitulacije jednog života, koji je, ma koliko tužan i težak bio, pred svoj kraj ipak došao do nekog osjećaja svrhe, povezanosti i smisla. Samo što ovdje nije 'Tezeta' Mulatua Astatkea, nego eponimna pjesma Nicka Cavea koju je napisao za ovaj film.

Lijep, jak, ali za gledanje lak film o teškom životu jednog tihog i usamljenog čovjeka već je sada generirao brojne glasine o tome da bi mogao trijumfirati na predstojećim Oscarima i doista, užitak ga je gledati. Ne znam bih li baš, kao što su to učinili brojni kritičari, odmah sad, nakon gledanja, uskliknula kako je ovo film godine, ali da je jedan od najboljih - to sigurno jest.