KNJIŽEVNA KRITIKA
O migracijama, ali hladne glave: Pogled na balkanska iseljavanja bez manipulacija, etno-sentimentalizma i navijanja za nečiju nacionalnu stvar

Ulf Brunnbauer, 'Globaliziranje jugoistočne Europe: Iseljenici, Amerika i država od kraja 19. stoljeća'
Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Juliane Zitzlsperger, neverflash.com
Iseljavanje stanovništva Hrvatske na Zapad posljednjih je godina tema od najveće političke i društvene važnosti. Pri tome, u bezbrojnim javnim raspravama o iseljavanju dominiraju stalno isti diskursi i zaključci – katastrofični tonovi o izumiranju nacije i maksimalna ideologizacija razloga odlaska. I desne i lijeve političke elite pokazuju sličnosti u pristupu temi pa jedna strana redovito za masovna iseljavanja krivi lošu ekonomsku i socijalnu politiku one druge, i obratno. Stručnjaci za demografiju pak pristupaju iseljavanju kao biblijskoj nepogodi koja će iskorijeniti život na ovome prostoru. Ne uzimaju u obzir pri tome ni suvremeni niti povijesni kontekst, npr. činjenice da su slična kretanja zabilježena u drugim zemljama nakon ulasku u Uniju (Rumunjskoj i Bugarskoj) i da migracije obilježavaju povijest šireg prostora u dugom kontinuitetu. Tako sužena medijska optika i nacionalistički intonirane rasprave konačno proizvode u društvu kolektivnu neurozu o demografskoj krizi u koju je država-nacija upala nakon 'ostvarenja svoga europskog sna'.
I dok se oplakuju odlasci naših ljudi u Irsku i Njemačku te predviđa pusta hrvatska zemlja u budućnosti, oko teme useljavanja vladaju drukčiji diskursi i zaključci. Žal za iseljenicima ide ruku pod ruku sa strahom od useljenika. Prosječan domaći političar ili intelektualac opće prakse ne povezuje fenomene iseljavanja i useljavanja i lako zaboravlja da u drugoj zemlji i hrvatski iseljenik ima status useljenika i stranca.
Pogled izvana
Osim takvih osoba koje, unatoč banaliziranju teme migracija, dobivaju prostor u medijima, postoje i drugi, nevidljivi a upućeniji stručnjaci. Austrijsko-njemački povjesničar Ulf Brunnbauer je upravo takav stručnjak: on migracijama pristupa hladne glave kao kompleksnom fenomenu koji obilježava i zemlju iseljavanja i zemlju useljavanja, stvara transnacionalne odnose i dubinski mijenja strukture društava. Njegova studija 'Globaliziranje jugoistočne Europe: Iseljenici, Amerika i država od kraja 19. stoljeća' (prevela: Dora Kosorčić, izdavač: Srednja Europa) preciznim uvidima, pouzdanim izvorima i bogatom faktografijom raspršuje maglicu netočnih tvrdnji, stereotipova i političke frazeologije koja je prekrila ovu temu u našem javnom prostoru.

Ulf Brunnbauer
Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Juliane Zitzlsperger, neverflash.com
Brunnbauer je pročelnik Odsjeka za jugoistočno- i istočnoeuropsku povijest Sveučilišta u Regensburgu i ravnatelj Leibnizova instituta za istočnu i jugoistočnu Europu. Za razliku od brojnih inozemnih stručnjaka koji s imperijalnom lakoćom donose zaključke o ovdašnjoj povijesti i sadašnjosti, on je naučio jezik, proveo puno vremena u hrvatskim arhivima i knjižnicama i knjigu napisao na temelju respektabilna broja domaćih i inozemnih izvora. Također, ima osobnog iskustva s temom, s obzirom da je 1970-ih kao dijete dolazio svake godine u Istru pa se sjeća kolona na tzv. gastarbajterskoj ruti od Njemačke prema Jugu te često omalovažavajućeg odnosa prema jugoslavenskim radnicima u Austriji. Osim poželjne involviranosti u jezik i društvo, najveća dobrobit njegova pogleda izvana na fenomene balkanskih migracija leži u uravnoteženom znanstvenom pristupu lišenom etno-sentimentalizma, nacionalističkih manipulacija i navijanja za nečiju nacionalnu stvar.
Od Sueskog kanala do čeličana Pittsburgha
Brunnbauer smatra da su 'migracije jedna od definirajućih karakteristika balkanskih društava u prošlosti i sadašnjosti' pa je 'regiju koja je često predstavljena kao statična, izolirana i nazadna' percipirao kao 'mjesto intenzivnih prekograničnih kretanja i prepletanja'. Priklanja se poznatome stajalištu da su migracije ovdje bile češće nego bilo gdje drugdje u Europi i da je zato 'povijest jugoistočne Europe zapravo povijest migracija'.
Najveći dio knjige Brunnbauer posvećuje prekomorskim migracijama od kraja 19. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata, a opsežno piše i o međuratnim migracijama u Kraljevini SHS/Jugoslaviji i socijalističkoj Jugoslaviji. Knjigu zaključuje na sredini 1960-ih, pa detaljno ne analizira veliku gastarbajtersku priču 1970-ih i 1980-ih te kretanja 1990-ih. No, kako se jedne migracije vežu na druge i kako se odluke o odlasku donose puno češće tamo gdje postoji društveno pamćenje na slične aktivnosti predaka, tako knjiga daje dragocjeni materijal za razumijevanje čitavog (post)jugoslavenskog razdoblja.
Autor iznosi puno zanimljivih podataka, usporedbi i opservacija te kombinira arhivske izvore raznih institucija s pojedinačnim pričama iseljenika, službene statistike s privatnim pismima, male i velike povijesti. Rezultat toga je kompleksna slika, gotovo freska društvenih transformacija tijekom stoljeća i pol ovdašnjih migracija. U nastavku ću prikazati tek nekoliko njezinih karakterističnih detalja.
-
KRITIKA: ČITATELJU, VRATI SE KUĆI
Što je cik-cak čitanje, a što dvopismeni mozak i kakve oluje u njemu uzrokuju slova i riječi? Odgovori su u knjizi zbog koje ćete poželjeti što više čitati
-
KNJIŽEVNA KRITIKA KATARINE LUKETIĆ
Priče koje će nam pomoći da u mračnim vremenima nađemo barem malo svjetla
-
KNJIŽEVNA KRITIKA
'Povijest privatnog života': Kultna knjiga o našoj privatnosti napokon je izašla na hrvatskom, ali njeno domaće izdanje ima ozbiljnih mana
Knjiga počinje podatkom da je 1865. u Rijeci izdano 438 putovnica, od kojih 414 za Aleksandriju i Egipat. Ništa neobično, tih su godina brojni radnici iz Primorja odlazili graditi Sueski kanal. Bila je to sezonska migracija kakve su godinama bile uobičajene na jugoistoku Europe i kakve postoje i danas, npr. u odlascima građevinskih radnika iz Bosne u Hrvatsku i njegovateljica iz Istre u Italiju.
Iseljavanje se znatno intenziviralo krajem 19. stoljeća kada glavna zemlja useljavanja postaje Amerika. Od 1876. do 1910. u Ameriku se, prema tamošnjim izvorima, doselilo 2,1 milijuna stanovnika iz Austro-Ugarske. U toj je masi bio velik udio iseljenika iz Hrvatske, pa je 1913. ovdašnja vlada procijenila da je 9,34% stanovništva odsutno. I u predratnoj i postratnoj Jugoslaviji hrvatsko stanovništvo se iseljava u većem broju nego npr. slovensko ili srpsko, pa ne čudi zato da su još prije sto godina Stjepan Radić i drugi u Saboru tražili načine da se iseljavanje zaustavi.
Muškarac (27) s 15 dolara u džepu
Razlozi za iseljavanja tada su bili brojni: intenzivna agrarna kriza i malo obradive površine, zaostajanje u industrijalizaciji, siromaštvo, pojava filoksere, kao i razlike u nadnicama i pad cijena putovanja. Amerika je bila odredište 85-95% svih ovdašnjih iseljenika, što je povezano i s velikom potražnjom za radnicima u tamošnjoj brzorastućoj industriji.
Najčešći iseljenici iz Hrvatske bili su u to vrijeme muškarci, prosječne dobi od 27 godina, a u Ameriku su dolazili s 15-ak dolara u džepu. Kretali su iz neke od sjevernih i zapadnih luka poput Hamburga (rijetko iz Trsta i Rijeke) i iskrcavali se na otoku Ellis gdje je bila američka useljenička kontrola. U Americi su često živjeli bez obitelji, radili u rudnicima ili industriji čelika u Pennsylvaniji ili Ohiju i novac redovito slali svojima u Hrvatsku. Unatoč teškom radu, mnogi su živjeli bolje nego u domovini, pa pisac Ante Tresić-Pavičić u svojim putopisima navodi kao kuriozitet da je 'čak i najsiromašniji radnik svaki dan jeo meso i pio pivu'. Većina ih se željela vratiti, zarađenim novcem kupiti zemlju ili sagraditi kuću. Mnogi su to i učinili, pa se iznova vraćali u Ameriku. Sve te migracije imale su velike ekonomske, društvene i kulturne utjecaje na ovdašnje zemlje, tako da se – zaključuje Brunnbauer – preko njih prostor jugoistočne Europe globalizirao i modernizirao.
Liberalne i restriktivne politike iseljavanja
Nakon 1914. iseljeničke rute su se promijenile, zbog rata, ali i restrikcija i uvođenja useljeničkih kvota u Americi. U to vrijeme raste broj iseljavanja u Europu, i to Francusku i Njemačku, te Kanadu i Južnu Ameriku (Argentinu, Čile i Brazil). Za vrijeme NDH, zbog Pavelićevih sporazuma s njemačkom vladom, veliki broj ljudi odlazi na rad u Njemačku: neki dobrovoljno (njih oko 150 000), ali puno više njih prisilno (oko 270 000). Njemačka je ostala najčešće odredište radne migracije i u socijalističkoj Jugoslaviji. Po procjenama vlasti iz 1963., oko 1,5 milijuna stanovnika Jugoslavije je živjelo u inozemstvu, od čega najviše Hrvata (oko 700 000). Jedan dio ih je otišao zbog pripadnosti ustaškom poretku ili komunizma, ali dobar dio su činili i dalje ekonomski, često ilegalni, migranti.
U knjizi je velika pažnja posvećena i iseljeničkim politikama te transnacionalnim vezama. Zakoni i prakse pojedinih država prema iseljavanju vrlo dobro reflektiraju karakter cijeloga sustava i društvene probleme. Austrija je tako bila liberalnija prema iseljavanju negoli Ugarska, dok je Kraljevina Jugoslavija nastojala usmjeravanjem migracija na nekim područjima smanjiti manjine i povećati većinsko stanovništvo. Tako se u dijelu Srbije poticalo iseljavanje muslimanskog stanovništva (turske manjine), dok se kolonizacijom povećavala nacionalna homogenost Srba. Socijalistička Jugoslavija je nakon rata zagovarala restrikciju iseljavanja, a zatim se početkom 1960-ih otvorila, dozvolila iseljavanje i nastojala ga raznim mjerama kontrolirati.
Više od iseljenika nego od turizma
Osim globalizacije i modernizacije, iseljavanje je donosilo ekonomsku dobrobit zemlji iseljenja. Iako je jedan radnik u iseljeništvu uvijek omogućavao bolji život brojnim članovima svoje obitelji u zemlji i iako su transferi novca u svim državama u povijesti bili veliki, podaci za jugoslavensko razdoblje su nevjerojatni. Naime, početkom 1960-ih Jugoslavija je imala veći priljev novca od iseljenika nego od turizma, a 1970-ih i 1980-ih – u vrijeme turističkog procvata – transfer novca je bio podjednak, tj. zarada od iseljenika je bila veća od zarade od stranih turista.
Iseljenici su novac uglavnom ulagali u zemlju, kuću za obitelj ili lokalne poslove, pa autor zaključuje da se veliki ulaz novca nije na adekvatan način odrazio na makroekonomsku situaciju u Jugoslaviji. Zemlje useljavanja (Amerika, Njemačka) zapravo su puno više profitirale nego zemlje iseljavanja. No, nesporno je da su gastarbajteri Jugoslaviji osiguravali devize. Financijska potentnost dijaspore krajem 1980-ih i u 1990-ima iskorištena je od strane brojnih balkanskih nacionalističkih političara. Općenito, s nacionalnom pripadnošću iseljenika i njihovom nostalgijom u povijesti se često manipuliralo pa su razne vlasti koristile iseljeničke mreže za jačanje svojih politika.

Izvor: Promo fotografije / Autor: Srednja Europa
Ova studija sadrži puno ovakvih intrigantnih podataka i analiza, a zanimljive perspektive se otvaraju u usporedbi situacije u Hrvatskoj, Bugarskoj, Makedoniji, Grčkoj i dr. zemljama. Migracije su globalni fenomen dugog trajanja i Brunnbauer vrlo dobro zna da je zbog toga besmisleno promatrati njihov utjecaj isključivo unutar granica jedne države. Migracije ukazuju na društveno-socijalne prilike u zemlji iseljenja i zemlji useljenja i stvaraju dugoročne mreže bliskih odnosa između ljudi koji žive udaljeni međusobno tisuće kilometara.
Tko, kako, zašto?
Današnje intenzivno iseljavanje iz Hrvatske i susjednih zemalja postavlja mnoga pitanja: Tko se najviše iseljava? Zašto? Kako su ti ljudi živjeli ovdje, a kako žive vani? Koliko ih je otišlo s namjerom da se vrate, a koliko će ih se doista vratiti? Kakve veze održavaju s matičnom sredinom? Kako iseljavanja vide oni koji ostaju? Kako te migracije transformiraju ovo društvo?
U razjašnjavanju takvih pitanja može itekako pomoći uvid u povijesne migracijske prakse i društvene, ekonomske i kulturne promjene koje su one pokretale na prostoru jugoistočne Europe/Balkana. Brunnbauerova studija nije jedina koja opisuje taj migracijski kontinuitet (npr. prošle godine objavljena je i knjiga Jasne Čapo Žmegač 'Dva doma' o hrvatskoj radnoj migraciji u Njemačkoj), ali je jedna od najutemeljenijih i danas za nas najkorisnijih.
- književnost
- Balkan
- gastarbajteri
- iseljavanje
- književna kritika
- Knjiga
- GLOBALIZACIJA
- migracije
- jugoistočna Europa
- Srednja Europa
- ulf brunnbauer


HP AiO
Uštedi 400 knRyzen 5 procesor, 8GB radne memorije, 256GB SSD, 27" FHD IPS ekran.
KUPI SADA

LENOVO AiO
2 godine jamstvaIdeaCentre 3, Core i3, 8GB, 23.8" FHD IPS, Windows 11.
KUPI SADA

ACER V226HQLBbi
Najpovoljniji u Linksu21.5", 5ms, 200cd/m2, Acer monitor pazi na tvoje oči s ComfyView inovacijom koja smanjuje odsjaj.
KUPI SADA

iPad 9th
Besplatna dostava10.2", WiFi, Bluetooth, GPS, 64GB. Idealan je za posao ili zabavu.
KUPI SADA

REMINGTON
Osobna njegaVeliki izbor Remington aparata vrhunske kvalitete za osobnu njegu.
KUPI SADA

PHILIPS
Osobna njegaVeliki izbor Philips aparata vrhunske kvalitete za osobnu njegu
KUPI SADA