Evo dijelova kritike, što ju je kritičar SZ Egbert Tholl objavio samo dva dana nakon premijere u petak, 25. studenoga pod naslovom: 
Erotika, konzum, nacisti i prasci: hrvatski redatelj Ivica Buljan inscenirao na minhenškom Residenzteatru 'Svinjac' prema Pier Paolu Pasoliniju:

'Aleksandar Denić, inače zaslužan za fantazmagorične svjetove Franka Castorfa, domislio je ovdje s mnogo ljubavi – minijaturu. Pozornica ima tri dijela, posložena jedan kraj drugoga: lijevo je naturalističkom brižljivošću složen svinjac za tri radoznala stanovnika, u sredini je blještavo crveno lakiran zid, desno pak dvoetažna od dasaka sklepana gajba i istodobno podij za bend; gore na zidu je svinjska koža s logotipom Luis Vuitton, dolje filmski plakati, 'Salon Kitty', erotski film Tinta Brassa o esesovskom bordelu. Dakle: erotika, konzum nacisti, svinje. Premijera je 'Svinjca' Piera Paola Pasolinija. Ne treba previše misliti na Pasolinijev film iz 1969. Hrvatski redatelj Ivica Buljan, kojem je ovo prva inscenacija u Njemačkoj, polazi od komada, što ga je Pasolini napisao par godina prije filma. U filmu on dramu križa s jednim drugim komadom 'Orgijom', interpolirajući u radnju 'Svinjca' arhaične kanibalske scene. Radnja se odvija bizarno i nadrealno, u filmu dopunjeno ritualima iz 'Orgije', koji podsjećaju na Bunuela.

Pasolinijev tekst iskri u bojama postdramatike, davno prije nego je taj pojam smišljen. Taj moment Ivica Buljan prevodi u glazbu. Mitja Vrhovnik-Smrekar je uglazbio bolne, u čežnji izgubljene Pasolinijeve stihove, a glumci ih pjevaju i sviraju, pa tako nastaje čaroban spoj, nevjerojatno otkačene zabavnosti. Ovdje jedva prepoznatljiva Julijana Köhler (gospođa Klotz) u punoj raskoši riče i svira bas, Rykova, Canonica i Nora Buzalka pjevaju u velikom stilu. U Buzalkinoj se ulozi najjače manifestira zavodljivi i varljivi, nikada ilustrativna prisutnost glazbe. Ona igra figuru koju je Buljan izmislio, komentatoricu i pripovjedačicu, lošu savjest pasvnih promatrača. Ona je figurativna suprotnost Julijanu, ali kao i on, biva osujećena utopijom, u koju vjeruje Julijan, tako dobar primjer naraštaja, krajnje nesposobna za djelatnu politiku.

Pasolini u svom komadu tretira degeneraciju demokracije, njegovi patrijarsi govore kao talijanski neofašisti, i kod Buljana su Götz Schulte (Klotz) i Bijan Zamani (Herdhitze) u dovoljnoj mjeri razvratni i požudni likovi. Oni su prije glazbe i pravih svinja, glavni protagonisti radnje u ovoj predstavi koja je prije svega kazališni esej, koji Pasolinijevim riječima iz šezdesetih promišlja današnju Europu.'

Deutschlandradio Kultur kritiku završava riječima 'Grandiozan teatar hrvatskog redatelja Ivice Buljana, koji je uz izvanredne glumce uspio donijeti rijedak primjer zaigrane i istodobno duboke predstave, čije se političke konotacije odnose na naše ovdje i sada.'