Godine 2012., Paul Auster objavio je autobiografiju 'Winter Journal'. Tada je napunio 60. i smatrao da je pravo vrijeme za rekapitulaciju. U knjizi progovara uglavnom o patnjama i bolovima koje je nanio sam sebi tijekom životnih uspona i padova. Prošle godine odlučio je napisati i svojevrsni nastavak. Novi memoari 'Report from the Interior' funkcioniraju kao prequel prethodnoj biografiji
Američki pisac, slavni autor bestseler romana 'Njujorška trilogija', 'Leviatan', 'U zemlji posljednjih stvari', 'Mr. Vertigo', 'Izum samoće', 'Proročka noć', u novoj knjizi donosi sjećanja o svom djetinjstvu i ranoj adolescenciji.
'Report from the Interior' podijeljen je na četiri dijela. Prvi progovara o Austerovu odrastanju u New Jerseyju. U tom dijelu s iznenađujućom bistrinom reminiscencija iz najranijeg životnog razdoblja opisuje spoznaju razlikovanja fantazije i realnosti kada je shvatio da je mačak Felix (Felix the Cat) samo izmišljen lik i da, osim u crtiću, ne postoji ni njegov izmišljeni svijet.
Po opisima se čini da je autorovo djetinjstvo bilo vrlo uobičajeno, ali nimalo dosadno. Saznajemo kojim je knjigama bio opsjednut i oduševljen, probleme koje je imao – mokrenje u krevet te prve susrete i dodire sa slavom u ranoj dobi.
Drugi dio najviše je orijentiran na filmove 'Incredible Shrinking Man' i 'I Am a Fugitive from a Chain Gang', koji su bili važni u oblikovanju autorova osjećaja za pravdu i nepravdu u svijetu.
Treći je dio selekcija ljubavnih pisama upućenih njegovoj prvoj suprugi Lydiji Davis, napisanih u razdoblju u kojem je Auster imao između 19 i 22 godine (1966-1969). Četvrti, najkraći dio zapravo je fotoalbum slika i ilustracija koje rekonstruiraju događaje opisane u prethodnim trima dijelovima.
Iz pisama saznajemo da je mladi pisac bio vrlo arogantan, pretenciozan i nepromišljen, da je tijekom života u Parizu odustao od studiranja na sveučilištu Columbia te da je planirao postati filmaš i ostvariti veliku holivudsku karijeru. Ona u najvećoj mjeri od ostatka memoara ukazuju na to da je Auster trebao proći dalek put da se prvo realizira kao poštovanja vrijedno ljudsko biće, a tek onda kao kvalitetan pisac.