IVAN-GORAN VITEZ

'Kad glumci promijene tekst, dobiju metak u ruku'

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 01.07.2010 12:08
  • Objavljeno 01.07.2010 u 12:08
Ivan-Goran Vitez1

Ivan-Goran Vitez1

Izvor: Promo fotografije / Autor: Promo fotografije

Povodom premijere dugometražnog igranog filma 'Šuma summarum' na Festivalu igranog filma u Puli, zagrebački redatelj opisao je kako se okrutno obračunavao sa svojom filmskom ekipom

'Šuma summarum'
Ivan-Goran Vitez jedan je od onih filmskih autora kojeg mediji moraju voljeti. U svojim filmovima i serijama beskompromisan, a u medijskim istupima - isto. Iako je njegov ovogodišnji ulaz na Festival igranog filma u Puli debitantski dugometražni igrani film 'Šuma summarum', poznavatelji hrvatske filmske scene znaju ga kao autora dva poprilično kontroverzna naslova: 'Pomortuljana' i 'Posljednja pričest'.

Vitez gotovo sigurno nije u širem krugu redatelja za nagradu Dana hrvatskog filma Zlatna uljanica, ali je zato svakako autor čiji se filmovi iščekuju. Crnohumorni i još k tome akcijski 'Šuma summarum' je dakle locked and loaded, a njegov redatelj i scenarist - isto.


Jedan ste od tri debitanta na ovogodišnjem Festivalu igranog filma u Puli: kad ste kao student razmišljali o dugometražnom prvijencu, jeste li ga vidjeli kao 'Šumu summarum'?

Kao student sam vrlo rano prestao razmišljati o dugometražnom prvijencu, budući da su nam profesori na ADU već u početnoj fazi studija dali do znanja da je vjerojatnost da će itko od nas ikada snimiti cjelovečernji igrani film vrlo ispod ništice i da nam je svaka nada u suprotno pusta mladenačka fantazija vrijedna njihove sprdnje. Tako da su mi razmišljanja i nadanja išla u pravcu rada sa spretnim mikserom u ispravnim reportažnim kolima na snimanju koncerta komorne glazbe koji ću u svojoj četrdeset i petoj godini prvi put odrađivati samostalno kao televizijski realizator.


'Pomor tuljana', 'Posljednja pričest', 'Zakon', 'Bitange i princeze': sve redom projekti s vašim autorskim potpisom, a istodobno i djela koja su bez greške dobivali povratnu informaciju od gledatelja. Koliko vam je bitna komunikacija s gledateljima?

Komunikacija s gledateljima je uglavnom jedina utjeha u ovoj situaciji kada su 'gledatelji' postali skoro anakrona kategorija, zamijenjena kategorijom 'gledanost'. Ove se dvije kategorije doimlju srodnima, ako ni zbog čega, a onda zbog istog korijena riječi, mada im je u stvarnosti malo toga zajedničkog. S gledateljima komunikacija postoji, s gledanošću ne. Gledatelji su opipljivi, gledanost gotovo apstraktna, naročito ako znamo da kroz proces njenog izračunavanja uvijek nekim čudom ispadne da je gledanosti interesantan isključivo šund. Što nije baš poticajna atmosfera za 'autorski potpis'.
Iz svih ovih projekata koje ste nabrojali izlazio sam bez iznimke, da prostite, posran, s jedne strane skroz zadovoljan kvalitetom obavljenog posla, ali s druge sav zbunjen nemogućnošću njegovog nastavka.


U intervjuima koje ste davali naglašavali ste važnost umjetničke intervencije u društvena zbivanja. Na koji će način 'Šuma summarum' to učiniti?

'Šuma summarum' je, kad se s njezine površine sastruže žanrovski sloj, maksimalno društveno angažirana. S tim da smatram da struganje žanrovskog sloja nije preduvjet za guštanje u filmu. Kad bih sad krenuo nabrajati s kojim se sve aktualnim problemima i dvojbama film hvata ukoštac, nakon nekog vremena bi me uhvatio grč. Jedini je strah koji imam, a što se prijema filma tiče, da od mnoštva podražaja koje će im film ponuditi grčevi ne počnu hvatati i na tako nešto nespremne gledatelje.

Debitanti se gotovo u pravilu moraju baviti i tuđim savjetima i sugestijama: koliko ste uspjeli biti samo svoji na snimanju i kasnije u montaži i postprodukciji?
Postoji jedna vrlo efikasna tehnika koju mogu preporučiti svim filmskim autorima, ne samo debitantima. Neumitno je da će vam mnogi prije ili kasnije krenuti dijeliti savjete. Ono što u takvoj situaciji trebate napraviti je sljedeće – prvo reći: 'Aha, ti znaš bolje od mene. Ja sam znači budala. Budalu treba udariti.' Onda u svojoj okolici locirati neki tvrdi predmet, uredski materijal ili nešto slično, zgrabiti ga i početi se samoozljeđivati njime. Fascinantno je koliko su ljudi spremni povlađivati odraslom čovjeku koji si pred njihovim očima npr. klamericom unakazuje podlaktice.


Kakav ste redatelj u odnosu s filmskom ekipom: jesu li scenarij i storyboard sveto pismo ili poligon za autorske interpretacije?

Mislim da odgovor na prethodno pitanje govori dosta. Ali! Preporučena tehnika funkcionira na sve članove filmske ekipe – osim na glumce. Glumci vole nanositi bol redatelju. I znaju da nema veće boli nego kad mu krenu drukčije izgovarati rečenice nad kojima je on noćima mozgao. Na samom snimanju 'Šume summarum' znale su se dogoditi takve situacije. Jednom prilikom, na snimanju scene raftinga, jedna je glumica, koju neću imenovati, ali ću reći da tumači lik Nikoline, počela nešto filozofirati i propitivati. Te je sekunde završila u brzacima. Nema! Drugom je prilikom drugi/a glumac/ica, s kojim/om sam već radio na seriji 'Bitange i princeze' i morao/la je znati bolje, samoinicijativno promijenio/la repliku koju je trebao/la izgovoriti. Odmah metak u dlan! I do kraja snimanja više nije bilo problema te vrste.


Dokumentarni 'Male ruke' je film koji ste snimili, ali malo tko ga je imao priliku vidjeti. Riječ je o, kako ste rekli, pravom licu Pule i hrvatskih filmaša: koliko ste vi u tom smislu 'hrvatski filmaš'?

Nemam pojma. Kroz svoj rad na hrvatskom filmu upoznao sam filmaše koji istinski uživaju biti na filmskom setu, kao i one koji su iskustvo snimanja spremni istrpjeti kako bi se u konačnici mogli slikavati i izjavljivati, neke kojima je samo do honorara u džepu, druge koji se osjećaju krivima biti plaćeni, pa potpuno autistične, kao i karikaturalno pragmatične, ukratko svega i svačega. Što će reći da ne postoji zbirna definicija 'hrvatskog filmaša'.


Kada ste kretali u realizaciju 'Šume summarum', što ste si rekli da nikako ne želite napraviti, koje su tipične (ne samo debitantske) greške koje ste po svaku cijenu željeli izbjeći?

Jedna jedina i osnovna – kalkulirati. Imati pristup - budući da mi je prvi film, napravit ću ga malo blaže nego što bih htio, onak' fino, da se nikom ne zamjerim, da se pod svaku cijenu svidim, pa ću onda sljedeći put za pravo, kako mislim da treba.
To je pristup koji ne vodi nikuda, osim u sve veća i veća kalkuliranja u budućim projektima.

Sigurno već smišljate novi film ili kakav novi projekt. Što, dakle, slijedi nakon 'Šume summarum'?
Ne mogu ni pretpostaviti. Da, ideja za projekte mi trenutno ne manjka, na lageru su dva dugometražna filmska scenarija, četiri kratkometražna scenarija, dva scenarija za animirane filmove, tri televizijske serije, dva dramska teksta. I live klapski CD. Što će od toga biti realizirano, veze nemam. Po svojoj prilici ništa. Ili nešto deseto. Ovisi i o reakcijama na 'Šumu summarum', a možda i ne. U svijetu hrvatske kinematografije i televizije ništa se ne događa po shvatljivim pravilima, ni po nekakvoj općeprihvaćenoj logici. Tako da se čovjek, umjetnik i porezni obveznik kad-tad počne pitati – zašto da se guram nekamo gdje me očito neće? Jer svijet je velik, a avionske karte Ryanaira su prava bagatela.

Sve o ovogodišnjim filmovima pročitajte na službenim stranicama Festivala igranog filma u Puli

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi