'Formula 1 je timski sport i zato u njoj nikada nisi uspio.' Hoće li se ova tvrdnja, upućena glavnom junaku akcijskog sportskog spektakla 'F1', doista održati sve do furiozne završnice, gledatelji će u kinima doznati nakon puna dva i pol sata filma. Njegov je glavni junak Sonny Hayes, početkom 1990-ih jedan od najdarovitijih vozača Svjetskog prvenstva Formule 1, ali ga je kobna nesreća na Velikoj nagradi Španjolske 1993. zauvijek udaljila sa staze.

Zauvijek? Ne baš, jer će mu se tri desetljeća kasnije ukazati neočekivana prilika da u novim okolnostima dokaže svoj jedinstveni dar i pritom ga prenese mlađem kolegi.

To je ukratko zaplet filma kojim Brad Pitt potvrđuje da s razlogom već tri desetljeća slovi za jednu od najvećih holivudskih glumačkih zvijezda, što je otprilike jednako koliko u filmskoj priči traje Sonnyjev povratak na stare staze slave. Unatoč tome što je smješten u svijet Formule 1, 'F1' je u pozadini priča o starenju, prikazanom na dva načina. Prvi je prihvaćanje prolaznosti vremena kao nužnosti kojoj se čovjek mora prilagoditi; drugi je pokušaj da se to vrijeme barem uspori ili prilagodi vlastitim željama.

Povratak Brada Pitta u kokpit

Kad Sonny, u nastojanju da se vrati u kokpit jednog od najbržih sportskih automobila na svijetu, postane predmet zadirkivanja zbog svojih godina i prohujalih desetljeća, gledatelji instinktivno stanu na njegovu stranu. Bez obzira na to što ga glumi zvijezda i što je cijela priča u biti bajka; čim je netko zbog nečega neshvaćen ili diskriminiran, u ovom slučaju zbog svojih godina, prorade podrška i identifikacija. Upravo zato ovaj film i ima svoju publiku.

Rođen 1963., Pitt danas, baš kao i godinu i pol stariji Tom Cruise, bez problema može odglumiti akcijskog junaka u priči koja, dakako, mora voditi računa o kontekstu te akcije i profilu lika. Cruise ove godine završava svoj trideset godina dug serijal 'Nemoguća misija', a prije tri godine ostvario je izvanserijsko postignuće filmom 'Top Gun: Maverick', nastavkom kinohita koji ga je 1986. lansirao u holivudsko sazviježđe, višestruko nadmašivši – i u komercijalnom i u umjetničkom smislu – izvorni uspjeh sebe kao dvadesetčetverogodišnjaka.

Top Gun na četiri kotača

Drugi dio 'Top Guna', projekta koji je uvelike vratio gledatelje u svjetska kina nakon prvih pandemijskih godina, spretno je režirao Joseph Kosinski, a s Cruiseom je surađivao i na znanstvenofantastičnoj akcijskoj drami 'Zaborav' iz 2013. Kosinskog je, i prije nego što je novi 'Top Gun' osvojio kina, angažirao kao redatelja filma 'F1' agilan holivudski producent Jerry Bruckheimer, a surađivao je sa scenaristom Ehrenom Krugerom, kojemu je nastavak priče o zrakoplovcu Peteu Mavericku Mitchellu donio nominaciju za Oscara za najbolji scenarij prema predlošku.

Već nakon prvih nekoliko scena filma 'F1' jasno je da su redatelj Kosinski i scenarist Kruger ponovili koncept svoga prethodnog hita. U oba slučaja riječ je o povratnicima u kokpite – borbenog zrakoplova, odnosno Formule 1 – kojima godine nisu prepreka da obrane svoju čast i dokažu vještine; naprotiv, one im postaju ključna prednost u svijetu koji se u međuvremenu uvelike banalizirao. Kada se u 'F1' čuje da je glavni junak svoj zenit dosegao još dok je u Bijeloj kući bio Bill Clinton, nije teško pretpostaviti što znači takva usporedba s današnjicom.

Kad stvarnost vozi pored fikcije

Uz Pitta, film kao atrakciju nudi čvrstu vezu sa stvarnim svijetom Formule 1. Od samog početka zamišljen je tako da Svjetska automobilistička federacija (FIA), sa svojom infrastrukturom, stručnim kadrovima i, osobito, pravim vozačima i pobjednicima, postane svojevrsna dokumentarna ekstenzija fiktivne priče.

Taj spoj stvarnog i izmaštanog može djelovati pomalo kalkulantski, ali filmu ipak daje notu autentičnosti. Tko god prati Svjetsko prvenstvo Formule 1, prepoznat će u filmu niz poznatih lica iz tog skupog sporta u kojem se svake godine zavrte astronomski iznosi. Dovoljno je spomenuti višestruke svjetske prvake poput Lewisa Hamiltona, Maxa Verstappena i Fernanda Alonsa, kao i trenutačno vodećeg u ovogodišnjem poretku, Oscara Piastrija.

Njihovi su nastupi diskretni, no njihova su imena i prezimena dio priče, osobito Hamiltonovo, čiji će se lik u završnoj utrci u Abu Dhabiju naći u izravnom obračunu s onim koji tumači Pitt. Od prvog do zadnjeg kadra film djeluje kao proizvod cijelog niza pokrovitelja Svjetskog prvenstva, a dojam je da je i redateljsko-scenaristički dvojac radio kao u nekoj vrsti kokpita, gdje je sve unaprijed zadano i povezano s ostatkom tima izvan staze.

Sukob generacija na stazi

Mada bi u filmu najviše mogli uživati ljubitelji Formule 1, akcijski prizori i reportažni način snimanja zbivanja na stazi i oko nje lukavo su izbalansirani s elementima zapleta – napetošću između individualnog i timskog, profesionalnog i romantičnog, jaza između iskustva i mladosti. U tako posloženom mozaiku nije ostalo puno prostora za dublju karakterizaciju likova; o njima doznajemo otprilike onoliko koliko i inače znamo o sudionicima utrka.

U svemu tome Pitt ostavlja najbolji dojam jer je, s jedne strane, uvjerljiv kao netko tko i u šezdesetima može stvoriti iluziju vječnog mladića, a s druge strane glumi s dovoljno autoironije i sarkazma tako da i teško pojmljive situacije na ekranu ne postanu pretenciozne. O njegovu se liku, uistinu, nema puno toga reći; film uvelike počiva na samoj Pittovoj pojavi.

Zaplet se pokreće dolaskom Sonnyjeva bivšeg kolege iz ekipe Lotusa, Rubena Cervantesa, koji sada vodi neuspješni tim Formule 1, APX GP (fiktivni u odnosu na ostale prave timove). Zato se i obraća starom znancu, a koji je upravo odvozio posljednju utrku 24 sata Daytone, životareći cijelo vrijeme u svom kombiju. Na Rubenov nagovor, Sonny pristaje postati jedan od dvojice prvotimaca njegove ekipe, ali mu odnos sa znatno mlađim i sebičnim kolegom Joshuom Pearceom neće biti nimalo jednostavan. Štoviše, ugrozit će i ono malo šanse da se njihov gubitnički tim vrati u igru.

Brzina bez dubine?

Kad sve to začini Sonnyjeva veza s glavnom inženjerkom Kate, koja uz njegovu pomoć radi na poboljšanju vozila, iskusni vozač naći će se samo jednu utrku do ponovnog neuspjeha, tim više što i unutar ekipe netko namjerno radi protiv njega... Premda bi ovakav dramski luk i interakcija među likovima mogli unijeti mnogo više neizvjesnosti u samu priču, kao i dublji razvoj temeljen na njihovim karakternim razlikama i motivima, 'F1' je u svom žanrovskom križancu akcijske sportske drame ipak neusporedivo više akcija nego drama. Dapače, dramsko je ovdje tek vodič u elaboriranim akcijskim sekvencama u kojima gledatelji imaju dojam da su i sami u kokpitu ili da su igrači u istoimenoj računalnoj igri.

Pritom je najviše propušteno u odnosu između Sonnyjeva lika i Joshue, arhetipskih primjera rivala čije se razlike temelje na godinama, pristupu životu i sportu te kognitivnoj zrelosti, na što i sam Sonny ironično upućuje, pokušavajući njihovo nerazumijevanje objasniti stupnjem razvoja frontalnog korteksa u mozgu. Zapravo je njihov odnos, a koji je trebao biti središnji konflikt i ključ završnog raspleta, izveden poprilično mlako i prepun je klišeja, od kojih je gotovo svaki lako predvidjeti.

Romansa po špranci

Mladi je britanski glumac Damson Idris (Snowfall) kao Joshua tako ostao nedovoljno iskorišten, stoga Pittu nije teško svojom karizmom dominirati u kadru. Srećom, angažiran je i španjolski oskarovac Javier Bardem (Nema zemlje za starce) u ulozi Rubena, pa su emotivniji i plastičniji trenuci priče vezani upravo uz odnos dvojice bivših kolega sa staze, a sada člana tima i njegova vlasnika.

Pittova je partnerica pred kamerama Irkinja Kerry Condon, najpoznatija po ulozi u 'Duhovima otoka', za koju je bila nominirana za Oscara. Iako je i njihov odnos šabloniziran te uvelike podsjeća na scenaristička rješenja iz filma 'Top Gun: Maverick', gdje je Cruiseov lik s jedne strane održavao romantičnu ravnotežu s likom Jennifer Connelly, a s druge profesionalnu s puno mlađim kolegom u izvedbi Milesa Tellera, gledatelji vrlo brzo shvate da ovo nije film koji se oslanja na invenciju. Sve je posloženo u određenim generacijskim parametrima, u kojima središnja romansa ipak zaživi, upravo zato što je glavni junak neopterećen godinama.

Od Jadrana do Abu Dhabija

Njegova je prvotna strast uvijek automobilizam te film u tom smislu i funkcionira, podsjećajući donekle na klasike poput 'Paklene staze Indianapolisa' iz 1969. u režiji Jamesa Goldstonea s Paulom Newmanom, i 'Le Mansa' iz 1971. Leeja H. Katzina sa Steveom McQueenom. Pitt je u mnogočemu njihov ovovremeni nasljednik: nakon kultnih filmova (Klub boraca, Sedam), velikih kinohitova (Oceanovih jedanaest, Svjetski rat Z) i strukovnih priznanja (Bilo jednom… u Hollywoodu, Dvanaest majmuna) upravo mu ovakve tipske uloge najbolje pristaju u ovoj fazi karijere.

Tko zna sjeća li se da je volan na filmu u ruke prvi put uzeo na jadranskoj obali, snimajući 'Tamnu stranu Sunca' Božidara Nikolića 1988., koja mu je bila i prva glavna uloga? I tada i sada bio je timski igrač u filmskoj industriji, dok 'F1' ionako funkcionira kao oglas za samu Formulu 1.