Frida Kahlo – ljubavna pisma Suzanne Barbezat, prevela Nada Kujundžić (Mozaik knjiga)

Frida Kahlo nije samo jedna od najvažnijih umjetnica 20. stoljeća. Ona je globalna ikona koja je odavno prerasla okvire galerija i postala dio popularne kulture. Njezini autoportreti, prepoznatljiv stil i beskompromisna iskrenost oblikovali su način na koji danas govorimo o identitetu, tijelu, boli i ljubavi. Iako je ostala upamćena kao autorica snažnih, intimnih slika, jednako iskreno govorila je i riječima. Frida Kahlo: Ljubavna pisma Suzanne Barbezat donosi izbor njezinih najdirljivijih pisama, nastalih iz strasti, čežnje, ranjivosti i neugasle potrebe da voli do samog, bolnog kraja. Iako je veći dio života bila u braku s Diegom Riverom, njihova ljubav bila je burna i slojevita, a Frida je pisala često i drugima: Alejandru Gómez Ariasu, Julienu Levyju, Nickolasu Murayu, Joséu Bartoliju… U tim pismima otkrivamo Fridu bez okvira i mita: duhovitu, nježnu, žestoku, slomljenu i neodoljivo živu. Neka pisma dolaze ukrašena Fridinim crtežima, a mnoga su pisma reproducirana u faksimilu, uz arhivske fotografije i odabrane slike. "Ne znam pisati ljubavna pisma… ali htjela sam ti reći da se cijelo moje biće otvorilo za tebe… otkad sam se zaljubila, sve se preobrazilo i puno je ljepote… ljubav je poput arome, poput struje, poput kiše."

Univerzalnost Natasha Brown, prevela Hana Samaržija (Profil knjiga)

Na zapuštenoj farmi u Yorkshireu, skupina anarhista nastanjuje se kako bi izgradila pravednije društvo. Kada njihovog vođu brutalno pretuku zlatnom polugom, mlada novinarka odlučuje otkriti istinu iza napada. Dugačak izvještaj koji piše postaje kontroverzna uspješnica, no priča je možda složenija nego što se čini. Ovaj oštri i lucidni satirički roman o medijima, klasi, jeziku, moći i istini britanske spisateljice Natashe Brown – koji je 2025. godine bio u izboru za prestižnu nagradu Booker – kaotične posljedice novinskog izvještaja raspetljava iz gledišta svakog od ključnih likova: mlade novinarke koja nastoji preživjeti i ostati relevantna, bankara koji je u članku lišen ljudskosti, proračunate kolumnistice, vođe kulta sa snovima o jednakosti i beskrupuloznog mladog intelektualca. Probijajući se kroz buku i nered brzim izmjenama pripovjedača, autorica suvereno raspetljava priču o društvenoj odgovornosti, medijskim manipulacijama te besmislu kulturnih ratova.

Ostani ako možeš, otiđi ako moraš Helga Flatland, preveo Mišo Grundler (Naklada Ljevak)

Roman Ostani ako možeš. Otiđi ako moraš autorice Helge Flatland snažan je i potresan prvijenac koji istražuje što se događa kada trojica mladića iz istog malog sela odluče otići u rat – i nikada se ne vrate. Tarjei, Trygve i Kristian prijavljuju se u norveške oružane snage i odlaze u Afganistan, gdje pogibaju, ali roman nije ratna priča u klasičnom smislu. Umjesto bojišnice, u središtu je tiha, zatvorena zajednica koja ostaje iza njih. Kroz četiri pripovjedna glasa – dvojice mladića, majke i susjeda – Flatland gradi slojevit portret sela u kojem sigurnost postaje pritisak, a bliskost guši umjesto da štiti. Roman postavlja bolna pitanja o dužnosti prema obitelji i zajednici, o potrebi za odlaskom i o cijeni ostanka. U središtu je ono neizrečeno: šutnja, potisnute emocije i nemogućnost da se pronađu riječi koje bi spriječile tragediju. Ovo je priča o odrastanju, bijegu i gubitku, ali i o zajednici koja polako shvaća da je izgubila svoju budućnost. Intiman, suzdržan i emocionalno precizan, ovaj roman potvrđuje Flatland kao važan glas suvremene norveške književnosti.

Imali smo obiteljsku himnu Maria Climent, preveo Nikola Vuletić (Hena com)

Imali smo obiteljsku himnu topla je priča o ženi odrasloj u patrijarhalnom društvu od kojega se može braniti jedino šutnjom, i to doslovnom, te o njezinim potpuno različitim kćerima. Cinična Marga uvijek ispali prvo što joj padne na pamet, prešla je tridesetu i pojma nema što bi sa životom. Iza nje su dva nezavršena fakulteta, nema stalnu vezu, radi u cvjećarnici u Barceloni i duboko u sebi žudi za mirnim životom na selu. Njezina potpuna suprotnost, starija sestra Remei, liječnica, ima sve što bi, prema očekivanjima okoline, žena morala imati – brak, dijete i posao, ali i njezin je život daleko od savršenoga. Njihova majka Erne više od petnaest godina živi u Italiji, daleko od rodnoga mjesta i mučne prošlosti o kojoj će istinu kćeri doznati tek kada je posjete u srcu idilične Toskane. Maria Climent priču o trima ženama pripovijeda lepršavo i s puno emocija, ne bježeći pritom ni od ozbiljnih tema. Osvajajući svojom neposrednošću, autorica u romanu iskreno progovara o obitelji, onomu što je povezuje, ali i onomu što je razara, propuštenim prilikama i odlukama koje nas zauvijek mijenjaju, o istinama koje se prešućuju, tajnama koje isplivaju na površinu u najnezgodnijem trenutku.

Aleph Jorge Luis Borges, preveli Milivoj Telećan i Marko Grčić (Petrine knjige)

Aleph je, uz Izmišljaje, najvažnija zbirka fantastičnih priča u opusu Jorgea Luisa Borgesa, koje su ga proslavile kao predšasnika onoga što je otad u svijetu poznato kao magični realizam. Objavljena prvi put 1949. godine, druga Borgesova zbirka sastavljena je od sedamnaest pripovijedaka od kojih su mnoge prije bile objavljene u raznim argentinskim književnim časopisima. Nosi naslov po završnoj priči El Aleph, koja govori o neafirmiranom piscu kojem sudbina dodijeli jedinstvenu milost – da ugleda viziju Alepha, prvoga slova hebrejskog alfabeta, u kojoj se, u punoj istovremenosti, zrcale mijene čitavog svemira. "Najlakše je biti besmrtan. Osim čovjeka, sva su stvorenja besmrtna, zato što ne znaju za smrt; spoznaja o besmrtnosti božanska je, užasna i nedokučiva."