Kratki film često se opisuje kao skica za nešto veće ili odskočna daska prema cjelovečernjem formatu, no upravo u njegovoj sažetosti skriva se posebna snaga – mogućnost da u nekoliko minuta prenese emociju, ideju ili sliku svijeta koja se pamti jednako snažno kao i veliki filmovi. Upravo na tom uvjerenju počiva Festival kratkog metra Novigrad, jedina manifestacija u Istri posvećena isključivo kratkometražnom filmu, čije će se četvrto izdanje održati od 5. do 7. rujna.

Ovogodišnji program donosi 38 naslova iz Hrvatske, regije i svijeta, raspoređenih u međunarodnu i regionalnu konkurenciju, obiteljski i dokumentarni program, dok o glavnim nagradama – "Zlatnim patuljcima" – odlučuje publika. No festival je mnogo više od projekcija: uz "Kino pod zvijezdama", radionice, panele, filmski kviz i glazbene programe, Novigrad na tri dana postaje otvoreno kino, prostor zajedništva i kulturnog dijaloga. O viziji, izazovima i energiji zajednice koja stoji iza festivala razgovarali smo s njegovim organizatorima Giannom Buršić i Danijelom Handjalom.

Festival kratkog metra u Novigradu jedini je u Istri posvećen isključivo kratkometražnom filmu. Kad ste ga pokretali, kakvu ste viziju imali pred očima, a kako se ona promijenila do današnjeg, četvrtog izdanja?

Kad smo pokretali Festival kratkog metra u Novigradu, vizija je bila vrlo jasna – željeli smo stvoriti prostor u kojem kratki film neće biti tek "uvod" u nešto veće, nego ravnopravan umjetnički izraz. Htjeli smo publici pokazati da kratke forme mogu biti jednako snažne, emotivne i inovativne kao i cjelovečernji filmovi. U početku smo sanjali da publika prepozna koliko kratki film može biti moćan i iznenađujući. Danas, na četvrtom izdanju, vizija se proširila: festival vidimo ne samo kao filmsku platformu nego i kao mjesto susreta autora i publike, prostor učenja i razmjene iskustava te izgradnje kulturnog identiteta grada. Uz filmove razvijamo radionice, panele, glazbene i popratne programe jer želimo da festival bude živa zajednica, a ne samo jedan od događaja koji popunjava ponudu evenata u ljetnoj sezoni.

Ovogodišnji program donosi 18 filmova u natjecateljskoj konkurenciji, 11 obiteljskih naslova i 9 dokumentaraca izvan konkurencije. Na koji način usklađujete tako različite segmente i nastojite pritom održati cjelovitost festivala?

Raznolikost programa naša je snaga, ali i odgovornost. Kratki igrani, animirani filmovi i dokumentarci donose različite emocije i perspektive, a naš je zadatak pronaći prirodne poveznice – bilo tematske, bilo stilske – kako bismo stvorili skladan festivalski ritam. Pazimo da se ozbiljniji i teži sadržaji nadopune vedrijima, da svaki segment dobije prostor za vlastiti izraz, a publika doživi cjelinu, a ne raspršenost. Primjerice, nakon filma s jakom i zahtjevnom temom često slijedi naslov s dozom humora ili topline – kako bi publika otišla kući s osmijehom, a ne samo s težinom na duši. Živimo u vremenu u kojem nas mnogo toga opterećuje, zato želimo da festival bude i mjesto olakšanja, zajedništva i radosti – bez kompromisa u umjetničkoj kvaliteti.

O nagradama "Zlatni patuljci" odlučuje publika. Koje prednosti i izazove vidite u tome da upravo gledatelji budu žiri, i koliko takav pristup oblikuje odnos festivala i publike?

Odluka da publika dodjeljuje "Zlatne patuljke" proizlazi iz uvjerenja da film doista živi tek kada se podijeli s gledateljem. Prednost je očita – gradimo bliskost i povjerenje, jer publika zna da njihov glas ima stvarnu težinu. Oni nisu samo pasivni konzumenti, nego aktivni sudionici festivala. Izazov je u tome što publika nije stručni žiri – odluke ne donosi na temelju analize filmskog jezika ili teorije, već emocije i dojma. No upravo je u tome i ljepota: nagrađeni filmovi postaju odraz zajedničkog iskustva i trenutnog raspoloženja jedne zajednice, a ne akademske rasprave. To nas povezuje i čini festival toplijim, pristupačnijim i ljudskijim.

Uz filmske projekcije, festival nudi edukativni program, radionice, filmski kviz, glazbu i "Kino pod zvijezdama", a tu je i panel s Rajkom Grlićem koji otvara teme održivosti festivala, uloge medija i cenzure. Koliko vam je važno da festival, osim filmskih projekcija, bude i mjesto šire kulturne rasprave, i kako pritom balansirate između ozbiljnog umjetničkog sadržaja i opuštene, pristupačne atmosfere koja privlači širu publiku?

Naša je polazišna točka uvjerenje da film pripada svima – i onima koji ga proučavaju i onima koji ga žele jednostavno doživjeti. Zato gradimo program koji spaja ozbiljan umjetnički sadržaj s laganijim, zabavnim i interaktivnim programima. Radionice i edukacije otvaraju prostor za učenje i rast, filmski kviz donosi natjecateljsku, ali vedru energiju, dok glazbeni programi i "Kino pod zvijezdama" stvaraju posebno, neformalno iskustvo. Upravo ta kombinacija gradi festivalsku atmosferu koja je istodobno profesionalna i prijateljska, kulturna i zabavna.

Panel "Kratki metar, velike priče" s Rajkom Grlićem i Milenom Zajović zamislili smo kao priliku da se kratkom filmu i festivalskoj sceni pristupi iz šire perspektive – ne samo kroz estetiku i produkciju, nego i kroz društveni i kulturni kontekst. Željeli smo otvoriti razgovor o pitanjima koja oblikuju kulturu u cjelini: kako mali i srednji festivali opstaju, kakva je uloga medija, gdje su granice slobode izražavanja te kako se nositi s pritiscima i mogućim oblicima cenzure. Važno nam je da festival ne bude samo projekcijsko platno, nego i mjesto dijaloga, kritičkog mišljenja i povezivanja umjetnika, publike i društva – i posebno da ne djeluje elitistički, već da se svi osjećaju dobrodošlo. Kroz ovakve razgovore želimo pokazati da kratki film nije izolirani žanr, nego dio šire kulturne priče.

Već nekoliko godina festival od HAVC-a dobiva tek simboličnu podršku, dok se drugim manifestacijama dodjeljuju znatno veći iznosi. Kako objašnjavate takav odnos i što on govori o sustavu financiranja filmskih događaja u Hrvatskoj?

Zahvalni smo HAVC-u i na simboličnoj podršci, jer nam ona ipak daje institucionalni okvir i potvrdu da naš rad postoji na nacionalnoj razini. No činjenica da nas nikada nitko od nadležnih nije posjetio, unatoč pozivima, pokazuje manjkavosti sustava financiranja u kojem se odluke često donose "od stola", bez stvarnog uvida u život i značaj festivala na terenu. Naš festival dokaz je da se i s malim budžetom, ali uz puno entuzijazma, volonterizma i podrške zajednice, mogu postići veliki rezultati. Inspiraciju smo pronašli u Parkfestu, nekadašnjem glazbenom festivalu u Novigradu, koji je okupljao ljude i stvarao osjećaj zajedništva. Kad je prestao postojati, ostala je praznina i upravo iz te potrebe došla je ideja da ponovno pokrenemo manifestaciju u kojoj bi se zajednica mogla aktivno uključiti.

Od početka nam je važno da festival ne bude samo još jedan kulturni program, nego nešto čime će grad biti ponosan, a dugoročno možda i po čemu će Novigrad postati prepoznatljiv. Naravno, nije lako – kultura košta, cijene produkcije i organizacije otišle su u nebesa, a Istra je prepuna događanja pa se teško izboriti za jača financiranja. No imamo veliku sreću: Novigrad ima zajednicu kakvu malo koji grad ima! Bez volontera, lokalnih poduzetnika i podrške gradske uprave ne bismo stigli do četvrtog izdanja. Upravo zato vjerujemo da ovaj festival nije samo naš, nego zajednički – festival cijelog grada.