JEZIK ‘LJILJANA VIDIĆA’

Event manager je prošlost, po novom se kaže - događajnik

  • Autor: Mija Pavliša
  • Zadnja izmjena 27.12.2015 10:11
  • Objavljeno 27.12.2015 u 07:00
Narodni heroj Ljiljan Vidić (5)

Narodni heroj Ljiljan Vidić (5)

Izvor: Promo fotografije / Autor: Mario Vargović

Kad se ne raspravlja o ustašama, četnicima i partizanima, u Hrvatskoj kao rezervna tema uvijek dobro dođe pitanje jezika i pravopisa. Bez sumnje, te će dvojbe potpiriti i novi film ‘Narodni heroj Ljiljan Vidić’ koji uz svevremensku temu partizana, četnika i ustaša, donosi i pravu malu jezičnu poslasticu - ustaške novotvorbe iz današnjih dana

'Narodni heroj Ljiljan Vidić' prati četu partizana koja se, predvođena mladim pjesnikom, natječe na endehazijskom talent showu 'Čimbenik X', a pobjednik osvaja nastup na poglavnikovu domjenku te samim time i priliku da uz pjesmu, ples i pucnjeve okonča rat. Iz dosad objavljenih video materijala da se naslutiti da će ta komedija, osim pričom, zaintrigirati i pomno odabranim jezikom koji govore ustaše, četnici i partizani.

O temi jezika u filmu koji u kina kreće na Staru godinu, razgovarali smo s redateljem Ivanom Goranom Vitezom. Tvrdi da je je to jezik perioda Drugog svjetskog rata izgovoren onako kako bismo govorili danas.

U filmu ustaše govore ustaški, partizani se koriste današnjim govornim jezikom, četnici srpskim. S obzirom na to da niste imali jezičnog savjetnika, kako je išao proces pisanja dijaloga?

Svaka je od tih varijanti govora stilizirana na svoj način. Partizani se služe svojevrsnom mješavinom revolucionarne retorike i današnjim govorom nekakve, nazovimo je, građanske srednje klase, iako je upitno koliko tako nešto uopće postoji. Četnici ne govore baš srpski, to što oni govore je jako stilizirana varijanta ‘četničkog’ kakvom je zamišljaju Hrvati, da ne otkrivam previše, jer postoji razlog takvom govoru koji se otkrije tijekom filma. Imamo još i glembajevštine, hipsterovštine, a i glavni junak Ljiljan Vidić govori tim specifičnim, naivno uzvišenim pjesničkim govorom.

Redatelj Ivan Goran Vitez Pixsell

Redatelj Ivan Goran Vitez Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Anto Magzan/PIXSELL

Do koje mjere je vokabular kojim se koriste ustaše 'autentičan', a u kojoj mjeri parodija korijenskog pravopisa?

U biti, samo viši ustaški slojevi u filmu, oni oko Pavelića, koriste korijenski i to tako da i izgovaraju riječi što korijenskiji moguće, jer je to očito Paveliću milo. Taj korijenski kojim se služi Pavelić, zvuči kao nekakva govorna mana, a logično je da ako poglavnik ima govornu manu, onda bi se svi oko njega trebali pretvarati da je također imaju, kako se ljubljeni vođa ne bi osiećao defektno. Tako da je činjenica da je u NDH postojalo nešto što se zvalo korienski pravopis, ali nam cilj nije bio revitalizirati ga autentičnošću, nego postići komični efekt. Da korijenski pravopis ispadne nešto kao šepanje.

Jeste li proučavali korijenski pravopis za potrebe filma?

Koliko sam ja upoznat, kolega Zoran Lazić (scenarist filma) tjedne je proveo u mračnim zakutcima NSB-a, zatrpan u memljive dokumente. Ja se tu samo besramno koristim plodovima njegova mukotrpnog istraživanja.

Nabrojite mi nekoliko riječi koje ustaše izgovaraju, a da bismo ih mogli smatrati autentičnima.

Spominju se samovoz, krugoval, nježnik, zahebati... kao riječi koje su u nekom trenutku bile u opticaju.

Redatelj Ivan Goran Vitez Pixsell

Redatelj Ivan Goran Vitez Pixsell

Izvor: Promo fotografije / Autor: Mario Vargović



U filmu ste pronašli i zamjenu za event managera. On je tamo događajnik. Ima li još novotvorbi?

Od novotvorbi su tu krugovalnik, pa spomenuti događajnik, a u filmu nigdje ne spominjemo, ali je u špici potpisan i najavnik.

I u vašem filmu 'Šuma sumarum' jezik, u tom slučaju vaš jezični konstrukt, igra
 veliku ulogu. Koji je razlog da toliku pažnju posvećujete govornoj karakterizaciji?


Pa jezik je osnovni alat komunikacije. Budući da se volim baviti temama nemogućnosti komunikacije, smatram da ih je najefektnije prikazati upotrebom različitih, međusobno nekompatibilnih jezika. Pritom su i regije u ovoj našoj omanjoj državici i u stvarnosti, spletom povijesnih okolnosti, razdvojene poprilično drugačijim dijalektima, koji korijene vuku od onog imperija kojem je koja regija već pripadala kroz svoju povijest. Tako da je ta jezična nejednakost nešto vrlo specifično za naše podneblje i kad se o njemu priča, besmisleno ju je zaobilaziti.

Pretpostavljam da ste se, pišući mini rječnika ustaških riječi za film, lako dosjetili i nekih oživljenih posljednjih dvadesetak godina poput brzoglasa, dalekovidnice. Jeste li ijednu od njih našli, a da je dio vašeg vokabulara?

Recimo, ja dan-danas ne mogu izgovoriti riječ ‘glede’, da je ne podebljam grimasom. Sad bih trebao jako prekopati po vlastitom vokabularu ne bih li pronašao koje su mi se od tih zombificiranih izraza uvukli u svakodnevni govor, ali nisam baš siguran da ih ima puno. Dalekovidnica i brzoglas definitivno nisu među njima. Mislim da mi koji put pobjegne š u spilju i slične riječi u kojima su s i p susjedi, ali to varira od rečenice do rečenice. Sport mi je uvijek sport, tu mi se ne može dogoditi š.

Ako se odmaknemo od filma, a prisjetimo nekoliko godina tradicije časopisa ‘Jezik’ koji je birao nove hrvatske riječi, poput uspornika, raskružja, smećnjaka itd, kako komentirate opsjednutost čišćenjem jezika u Hrvatskoj unazad dvadesetak godina?

Ne bih ja to nazvao čišćenjem, koliko dokonošću. Smatram da je prirodna evolucija svakog jezika prema pojednostavljivanju, ali moraju i lingvisti od nečega živjeti. Činjenje jezika nepristupačnijim doživljavam plemenskim mentalitetom, nekakvom kompliciranom izvedbom promjene dnevnih lozinki uz čiju pomoć bismo trebali shvatiti jesu li oni koji se kroz noć približavaju našem seocetu, naši ili tuđi. Meni je i u opisu posla, a i u privatnom shvaćanju, potreba razumjeti se sa što više ljudi, pa su mi nastojanja raznih PRPOŠNIKA (evo, znam i ja, ne'š ti problema izmisliti novu riječ) koji se pokušavaju što više učahuriti, vrijedna podsmijeha.

O FILMU 'NARODNI HEROJ LJILJAN VIDIĆ'

'Narodni heroj Ljiljan Vidić' prati četu partizana koja se, predvođena mladim pjesnikom, natječe na endehazijskom talent showu 'Čimbenik X': pobjednik osvaja nastup na poglavnikovu domjenku te samim time i priliku da uz pjesmu, ples i pucnjeve okonča rat. Saznajte tko je pobijedio u Drugom svjetskom ratu, a tko u prvom hrvatskom talent showu; kako su u 40-ima izgledali šoping-centri, a kako razgovori za posao; koji je automobil Hitler poklonio Paveliću i kakve je mudre misli Tito zapisao u svojem nikad objavljenom priručniku za samopomoć', riječi su kojima je najavljen drugi po redu dugometražni igrani film Ivana Gorana Viteza.

U redovima partizana bore se glumci Kristijan Jaić, Stjepan Perić, Stojan Matavulj, Tena Jeić-Gajski, Ljubiša Savanović i Ivan Đuričić. U ulozi Josipa Broza Tita nastupa Dragan Despot, dok Sile Osovine predstavljaju Dražen Čuček kao Ante Pavelić i Dražen Kühn kao Adolf Hitler. Uz redatelja Ivana Gorana Viteza, autorski tim čine scenarist i autor songova Zoran Lazić, direktorica fotografije Tamara Cesarec, scenograf Mario Ivezić, kostimografkinja Ivana Zozoli Vargović, supervizorica maske Slavica Šnur, montažer Mato Ilijić, skladatelji Hrvoje Štefotić i Jelenko Hodak te producent filma Ivan Maloča.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!