27. SA(N)JAM KNJIGE U ISTRI

Damir Karakaš: Ličani misle da je sport gubljenje vremena, a Čehov mi se svidio još dok sam ga čitao u poljskom WC-u, gdje je služio kao toaletni papir

  • Autor: Vid Barić
  • Zadnja izmjena 24.11.2021 21:32
  • Objavljeno 24.11.2021 u 13:40
Damir Karakaš na pulskom sajmu knjiga, foto: Manuel Angelini

Damir Karakaš na pulskom sajmu knjiga, foto: Manuel Angelini

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: n.n.

U vrlo zanimljivom razgovoru Damir Karakaš s Aljošom Pužarom pretresao je razne teme, pa smo tako doznali i kako je, sanjajući košarkašku karijeru, satima šutirao u obruč koji je stavio na drvo

Šestoga dana 27. izdanja književnog sajma ‘Sa(n)jam knjige u Istri’ u programu ‘Doručak s autorom’ nastupio je pisac Damir Karakaš iza kojega je hit-roman ‘Okretište’, o kojemu smo i mi nedavno pisali. Kulturolog, pisac i predavač na Katedri za kulturologiju Filozofskog fakulteta ljubljanskog sveučilišta, Aljoša Pužar, u razgovoru s piscem je pred brojnom publikom pretresao razne teme, od kojih su se mnoge doticale piščevog odrastanja u Lici, zatim njegova odnosa prema tom kraju, kao i neugodnosti koje ondje godinama doživljava zbog svoga pisanja i javnog djelovanja. Teme su bile i njegov život u Parizu, gdje je preživljavao crtajući karikature i svirajući harmoniku na ulici, kao i njegovi srednjoškolski dani u Senju te oni fakultetski u Zagrebu. Njegova crnokronikaška karijera novinara također je bila u fokusu razgovora, a raspravljalo se, dakako, i o književnosti: o tome kako i zbog čega pisac odlučuje pisati romane i kako bira kojim će se temama posvetiti te na koje načine.

Pisac je o svemu govorio otvoreno, ozbiljno, ali s dozom svoje karakteristične šaljivosti, zbog čega publika nerijetko nije mogla suzdržati smijeh. Karakaš je često u razgovoru bio anegdotalan, osvrćući se na djetinjstvo, svoje dane u Francuskoj, zatim na kulturološke šokove koje je proživljavao odlaskom u gimnaziju u Senj - iz malog mjesta u okolici Brinja - a zatim i u Zagreb. Govorio je o svojemu ocu i majci, rodbini i susjedima koji ne mogu shvatiti zašto o Lici u svojim djelima piše onako kako već piše.

'Tri godine zbog svega ne dolazim kući, u svoj kraj. Najgore mi je bilo kada bi me napali na sprovodima na koje sam odlazio. Pazite, to je sprovod, a netko vas usred toga napada i nastaje čitav skandal', rekao nam je Karakaš uoči 'Doručka s autorom'.

  • +3

Damir Karakaš na pulskom sajmu, foto: Manuel Angelini

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: n.n.

Karakaš, kada ga se pažljivo čita, o Lici piše senzibilno, s ljubavi prema tom kraju koja se ocrtava u svakoj njegovoj rečenici, mada taj kraj i njegove navade ponekad i ne može u potpunosti razumjeti.

O košarkaškim ambicijama...

Pisac je govorio i o filmu 'Kino Lika', koji je prema njegovoj knjizi 2008. godine snimio Dalibor Matanić. Peti dan projekcije tog filma u Otočcu, prisjetio se Karakaš u razgovoru s Pužarom, taj film je bio skinut s programa. Ličani nisu mogli razumjeti određene scene, i taj je uradak izazvao pravi skandal.

'Kada sam pitao mamu kako joj se svidio taj film, samo mi je rekla da je sreća što je tata zaspao već na samom njegovom početku', kazao je pisac koji film, kako je također naglasio, voli od malih nogu. Kao dječak, kazao je, znao je kilometrima hodati po snijegu iz svog sela u Brinje kako bi pogledao neku projekciju u tamošnjem kinu.

Problemi za pisca nastavili su se s romanom 'Proslava', dobitnikom tportalove književne nagrade, čiji se detalji također nisu svidjeli Ličanima no koji su o knjizi, rekao je pisac, samo slušali - a ne i čitali je. Na pitanje Aljoše Pužara o tome koliko je knjiga danas zaista važna, Karakaš je prema vlastitom iskustvu kazao kako se knjiga danas pokazuje najvažnijom ondje gdje je se ne čita. Od anegdota koje je pisac iznio pred publikom vrijedi izdvojiti i onu u kojoj je govorio o svojemu odnosu prema sportu, posebno košarci. Ni to se nije uklapalo u ideal života Ličana, kazao je. Oni misle da je sport trošenje vremena, pojasnio je, da snagu treba čuvati za fizički rad. Ipak, mladi Karakaš imao je želju zaigrati košarku za Kvarner - pa je na stablo u selu stavio obruč i tako vježbao svoj šut satima, s loptom koja je bila improvizirana.

'Zahodska literatura'

Kao mladac, prisjetio se također, čitao je u poljskom WC-u. Naime, kako nije bilo toaletnoga papira, neki je susjed, kazao je, u poljski WC donio Dostojevskog i Čehova koji su im služili kao toaletni papir. S deset godina znao je u tom poljskom WC-u provoditi sate i čitati - mada, kako je naglasio, tada nije znao tko su Dostojevski ili Čehov (ali ovaj mu se već tada jako sviđao), pa bi ljudi mislili da je bolestan, da nešto nije u redu s njim. Zato bi trgao listove knjiga i nosio ih sa sobom na ispašu. Kada bi pao mrak, sa stokom se nije vraćao u selo, već bi se zanio čitajući uz vatru - zbog čega su ga nerijetko tražili i do dugo u noć.

O Karakaševom pisanju, djelima, ljubavi prema crtanju, harmonici - ali i o modnom izričaju - saznajte više kroz njegov razgovor s Aljošom Pužarom, do kojega možete doći klikom na ovu poveznicu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!