POREZAO NOŽ

Chuck Norris žrtva je okrutnosti duhovitog žanra

08.04.2011 u 13:58

Bionic
Reading

Mala književna forma danas živi zahvaljujući internetu kojim kruži novi val viceva o počasnom teksaškom rendžeru

'Imam vijest za vas. Nisam Superman', napisao je slavni filmski teksaški rendžer Chuck Norris u svojoj kolumni pisanoj za ultradesničarski web magazin Worldmag Daily. I kao da to nije dovoljno duhovito, isti je magazin k tome objavio i vic o ljekovitosti Chuckovih suza: Suze Chucka Norrisa mogu izliječiti rak. Nažalost, Chuck Norris nikad ne plače.

Webom upravo kruži nova pošiljka viceva o supermenskom rendžeru čiji se lik stopio s glumcem u toj mjeri da se vicevi pričaju o glumcu kao da je lik. Upravo je fantastična snaga anonimne mašte koja ih stvara kao sjajan prilog novije povijesti male književne forme kakva je vic.

Lani je Chuck Norris od guvernera Teksasa dobio titulu počasnog teksaškog rendžera. Njegova se filmska karijera koja je trajala od 1969. do 2005. pretvorila u karikaturu, parodiju i vic možda i zato što Chuck Norris i sam vjeruje u odlike tog lika. Piše o tome knjige, budi Ameriku.

Za razliku od Brucea Leeja koji mu je bio protivnik u jednom akcijskom filmu, Chuck Norris postao je sinonim rješenja za sve probleme – najveća svjetska sprdačina bezazlenog tipa. S njim je ismijana filmska shema 'jedan protiv svih', a obogaćena mala književna forma: vic. Karakter i sposobnosti stripovskog junaka u vicevima o Chucku Norrisu pridana su stvarnom čovjeku.

No tu se, zapravo, smijete mehanizmima vica koje su sjajno opisali slavni naši književni teoretičari poput Milivoja Solara i Zdenka Škreba, odnosno njihovi preteče poput Andréa Jollesa ili Sigmunda Freuda, čija se studija 'Vic i njegov odnos prema podsvijesti' iz 1904. smatra početkom znanstvene književnoteorijske analize vica. Freud je tada neočekivano ponudio svijetu i hrpicu doista duhovitih viceva.

I danas su, kao i prije, masovni mediji rasadište viceva čiji humorni učinak leži u 'iznevjerenom očekivanju' koje izaziva salve smijeha.

Neočekivani obrati, izvrtanje prirodnog reda stvari, razbijanje navikom ustaljenih asocijativnih sklopova, začudnost i još mnogi drugi elementi koje navode teoretičari, čine tu malu formu stoljećima žilavom!

Jasno je da su web-portali i mailovi današnja rasadišta viceva o Chucku Norrisu. A oni se šire brzinom kojom su svijet osvojili i vicevi o plavušama.

Nismo jedina zemlja koja se svojim lokalnim forama priključila svijetu viceva. Jedan od naših kaže da ni Chuck Norris ne može ugurati Jacquesa Houdeka u Sloveniju.

Kako to da je lik teksaškog rendžera postao globalnim 'štofom' za viceve? Možda baš zato što je u TV-seriji, sa svojom 'moralkom' i kontraproduktivnim nacionalnim ponosom, kronično neduhovit. To, dakako, nije slučaj u vicevima o plavušama, ali im je okrutnost prema akterima ista. Plavuša koja gura tenisicu u kolač jer na njoj piše 'Fila' jednako je žrtva poruge kao i Chuck Norris koji je, kaže vic, zapravo umro prije deset godina, ali mu smrt nije imala hrabrosti to reći. A kako 'prividna nestvarnost i neozbiljnost viceva može biti izraz najdublje ozbiljnosti zbiljskog života', kao što tvrdi teoretičar M. Solar, jasno je zašto Marylin Monroe nije za života uspjela dokazati svijetu da nije glupa.