Loši dečki su uvijek negdje drugdje, osnovna je teza polemične knjiga 'O zapadnjačkom terorizmu' Noama Chomskog i Andrea Vltcheka, u kojoj se kroz razgovor obrađuju neugodne teme, kako kaže podnaslov, 'od Hirošime do ratovanja bespilotnim letjelicama'.

Naime, prosječan čitatelj zapadnih medija bit će informiran o, recimo, barbarskom ponašanju u islamskom svijetu i svakom pojedinom samoubilačkom napadu, o plemenskim obračunima u Africi, o teroru kineskog komunističkog režima, pripremljen da se zgrozi i moralno osudi sve te pokolje i krvoprolića, ali istovjetni kriteriji neće važiti za bilo koju od europskih vlada ili za Bijelu kuću. Zapad ubija u ime slobode (tržišta) i demokracije te to čini i masovnije i efikasnije od bilo kojeg Al Kaidina terorista, ali u javnoj percepciji nije nikad zločin kada američki predsjednik Barack Obama naredi ubojstvo nevinog tinejdžera i američkog državljanina Abdurahmana Al Awlakija (jer je imao pogrešnog oca), a tragična sudbina pakistanske djevojčice Malale – žrtve Talibana – sve je kolektivno dirnula.

Chomsky i Vltchek u suštini govore o takvim dvostrukim kriterijima i licemjerju koje je za mnoge neprimjetno, jer je toliko rašireno da se čini neupitnim. Još gore, propitivanje tog političkog licemjerja predstavlja se kao izdaja i podvala, jer se tako općeprihvaćene stavove suočava s ponorom nemoralnosti nad kojim bez previše muke lebde. To je onaj zloglasni 'proizvedeni pristanak' o kojemu je Chomsky uvjerljivo pisao.

Kako kaže Chomsky u svojoj prvoj rečenici u ovoj knjizi: 'Nažalost, konkurencija za naslov najvećeg zločina koji je počinio Zapad vrlo je žestoka', a prethodno Vltchek konstatira da je 'između 50 i 55 milijuna ljudi širom svijeta poginulo nakon Drugog svjetskog rata zbog zapadnjačkog kolonijalizma i neokolonijalizma'. Čitateljima koji nisu baš otvoreni za razmatranje drugačijeg, pa i dijametralno suprotnog svjetonazora od onog većinskog razgovor Chomskog i Vltcheka vjerojatno će opasno ići na živce.

Eurofilima će Vltchekova konstatacija iz predgovora predstavljati blasfemiju, pa i ludilo: 'Većina događaja zbog kojih su patili nebrojeni ljudi širom svijeta imala je veze s pohlepom, sa željom za vladanjem i nadzorom, a gotovo bez iznimke te su težnje potjecale sa 'Starog kontinenta' i njegova moćnog, ali nesmiljenog potomka sa suprotne strane Atlantika.' Zato Chomsky svoje prebrajanje mrtvih započinje 'istočnim grijehom' Zapada, a to je Kolumbov dolazak u Ameriku, ističući da je tada na zapadnoj hemisferi živjelo između 80 i 100 milijuna ljudi 'napredne civilizacije: s trgovinom, gradovima i tako dalje', a nedugo nakon toga 'nestalo je 95 posto tog stanovništva'. Čitanje 'O zapadnjačkom terorizmu' mučan je proces prebrojavanja mrtvih i uništavanja, u kojemu se prolazi kroz sve kontinente svijeta, a naročito se kritiziraju mediji kao sredstvo širenja propagande vladajućih.

Chomsky i Vltchek namjerno i s velikom intelektualnom i aktivističkom strašću jurišaju na sve naše utješne percepcije pa se tako u jednom trenutku obrušavaju i na samozadovoljni stav Europljana o obrazovanosti i upućenosti u događanja u ostatku svijeta. 'Intelektualci u SAD-u smatraju da su ljudi u Europi informiraniji od ostalih, da imaju daleko širi pregled stvari o kojima se može raspravljati. Utvrdio sam da je tome tako možda jedino u vezi s pitanjima koja se izravno odnose na SAD. Inače je u Europi na djelu eklatantna neupućenost. Općenito mislim da su obrazovani ljudi u Aziji, Latinskoj Americi i Africi bolje informirani o aktualnim zbivanjima od obrazovanih Europljana. Čini mi se da su Zapadnjaci, osobito Europljani, krajnje indoktrinirani i opsjednuti percepcijom o vlastitoj jedinstvenosti', konstatira Vltchek, od čega se u svakom pariškom, berlinskom ili zagrebačkom salonu (s tisućljetnom uljudbom iza sebe) može samo dizati kosa na glavi.

Ali to je prokušana metoda vječnog aktivista Chomskog – iznervirati ljude toliko da su konačno u stanju pogledati istini u oči. Loši dečki smo mi.