EUROPSKI GLASNIK

Časopis za opis časa

  • Autor: Mario Bošnjak
  • Zadnja izmjena 06.02.2014 11:11
  • Objavljeno 06.02.2014 u 11:11
Europski glasnik 18.

Europski glasnik 18.

Izvor: Promo fotografije / Autor: HDP

Osamnaesti broj Europskoga glasnika (nakladnik Hrvatsko društvo pisaca) u osamnaest godina izlaženja prvi je otkad je Hrvatska postala članica Europske unije. Ali ta činjenica kao da se nije posebno odrazila u konceptu ovoga broja

Vjerojatno i zbog toga što je od samoga početka izlaženja taj časopis konceptualno čvrsto u Europi iz koje je i potekao; ovaj časopis nastavak je pariškoga izvornika Le mésager europeén koji više ne izlazi, a koji su uređivali Alain Finkielkraut i Milan Kundera, a glavni urednik hrvatskoga izdanja od prvoga je broja Dražen Katunarić. Svih tih godina svi godišnjaci do ovoga uređivani su kao da je Hrvatska u Europi ili kao da će 'ući sutra'.

Ali budući da se izlaženje časopisâ u ovome hudom času u nas više gotovo i ne registrira u tiskanim medijima, jer su prostori kulture endemijski istrijebljeni ili su svedeni na minimum minimuma, na preživjele tiskovine te vrste, kao što je ovaj Europski glasnik, potrebno je posebno upozoriti da ih vrijedi potražiti iako su obično zametnuti 'u svim boljim knjižarama'.

Europski glasnik ipak zbog obima, ponekad od malone tisuću stranica, da se uočiti, a novi broj posebice i zbog naslovne stranice na kojoj je kao lustracija Otmica Europe, rad čuvenoga bjeloruskoga slikara Rusiana Vashkevicha, sa Zeusom pretvorenim u bika u prvome planu. Europski glasnik, u daljnjem tekstu EG, žanrovski se određuje kao filozofsko-politički i književni godišnjak za problematiziranje bitnih europskih tema. Upravo takve su predstavljene kao poseban temat u središnjem i najvećem dijelu časopisa koji je posvećen uglavnom politfilozofskim akutnim promišljanjima iz pera najuglednijih europskih i domaćih autora.


U nekoliko manjih temata svrstani su pak ogledi na opće kulturološke i literarne teme. EG pritom, kao i u cijelom časopisu, predstavlja široku idejnu i autorsku gamu, i to uz iznimno uređivačko uvažavanje najrazličitijih intelektualnih struja u rasponu od filozofije do znanosti te umjetnosti svih fela, a poseban mu je valer to što u svakom broju donosi i, reklo bi se, uz čisto publicističke, dijaloške tekstove i cjelovite literarne priloge. Jedan je od takvih uvodni prilog iz biografije Borisa Marune publicista Nikice Mihaljevića.

Naslovljen je: 'Boris Maruna: Tvrd pjevač (Nepoznate pjesme)'. Riječ je o deset pjesama od kojih se ovdje citira samo nekoliko stihova iz pjesme Pred Picassovom rodnom hižom u Malagi:
'...Bože moj, koliko je slika / naslikao, koliko je novaca / napravio, pa sve one / žene (kao u američkim filmovima) i / NIŠTA / život te na kraju uvijek dostigne / i pronađe i ispada na isto: / ako si bolje sreće i Picasso i doživiš / devedesetu i svi ti govore da se sjajno / držiš i izvrsno izgledaš / a ti sjediš pred kaminom i nikako ugrijati noge...'

Iz tog uvodnog dijela valja istaknuti i epistolarni prilog 'Istanbulska pisma' autora, međudopisivača, Branka Čegeca i Miroslava Mićanovića. U dopisivanju oni raspravno redefiniraju literarni žanr putopisa i dopisivanja uopće. Kako izabrati pravi diskurz u određenu žanru bît je njihova prijateljskog pismovnoga disputa. Zanimljivo.

Valja još jednom reći u ovom prikazu da je EG brojem stranica upravo golema tiskovina pa kada bi se naveli samo svi naslovi, cijeli prostor ove rubrike ne bi bio dostatan pa pisac ovih redaka ograničava isticanje na sasvim osobni izbor imajući na umu da je za iščitavanje ovoga pametnoga godišnjaka cijela ova godina na raspolaganju. Jer tekstovi su tu mnogi od onih koji zahtijevaju punu koncentraciju čitatelja, a jedan od savjeta za to je da je dobro za 'predčitavanje' potražiti što je priloženo u stalnoj rubrici Bordura koja je u ovom broju zbir citata posijanih na krajeve ili početke članaka, a na teme 'Misli o Europi' i 'Vicevi o Europljanima'. Tako uz kraj epistolarija Čegec - Mićanović citirano je: 'Ne budimo više Englezi ni Francuzi ni Nijemci. Budimo Europljani.

Ne budimo više Europljani, budimo ljudi. Budimo čovječanstvo. Ostaje nam da se okanimo posljednjega egoizma: domovine. (Victor Hugo)'
Naslov je glavnoga temata 'Europa, kontinent ispitivanoga života'.

Tu se samo kao predloženi poredak laganoga začitavanja može istaknuti, primjerice, autori Jan Patočka: 'Stanje Čovjeka - Stanje Europe', José Ortega Y Gasset: 'Europa i ideja nacije te u nas'. U tom centralnom dijelu su i autori koji u nas inače imaju čitatelja kada je tema Europa i zato će, vjerojatno, obratiti posebnu pozornost na oglede kao što su Slavoj Žižek: 'Što želi Europa?', Srećko Horvat: 'Crnci dolaze... ali ne i na party poslije ponoći!' i Neven Šimac: 'Hrvatski interesi i vrijednosti Europske unije'.

Uz taj središnji dio u Borduri 'Misli o Europi' citiran je jedan od svjetski najutjecajnijih suvremenih ekonomista, nobelovac Milton Friedman, a na temu najznačajnijeg europskoga simbola, monete euro, koji kaže: 'Euro nikada neće zamijeniti dolar i uvijek će biti tehnokratska iluzija. Zašto? Jer europski radnici nisu dovoljno mobilni, jer ima previše ekonomskih blokada i jer su brojne kulturne razlike između europskih zemalja nepremostive. Usvajanje te 'protuprirodne' valute skupo će stajati europske zemlje.'

Citati kao što je ovaj Friedmanov o euru pravi je primjer da Bordura u EG-u nije samo odmorište među odreda ozbiljno intoniranim tekstovima, nego i još je jedan od primjera uređivačke otvorenosti i tolerancije prema svim kritičkim idejama o Europi europeizmu.
Sljedeći zanimljiv kulturološki temat naslovljen je 'Situacionisti'. Riječ je o grupi buntovnika koji su pedesetih godina u Francuskoj kritički razlagali mehanizme otuđenja potrošačkoga društva. Riječ je o različitim radikalima među teoretičarima, umjetnicima, svekolikoj europskoj boemiji koja je aktivno reagirala na tadašnju krizu društva. Ukratko, riječ je o aktivistima kakvih danas uglavnom nema, a krize društva itekako ima iako nije na djelu potrošaštvo, nego sve izraženije opće siromaštvo.

Uz taj odjeljak Bordura prislanja 'Viceve o Europljanima' pa se tako može pročitati i sljedeće: 'U Paklu policajci su Nijemci, kuhari Englezi, mehaničari Francuzi, ljubavnici Švicarci, a sve je pod upravom Talijana. Ovaj dio svijeta zastupljen je, dakako, Bosancem koji ima razgovor za posao u Njemačkoj: 'Otkud ste?' pita poslodavac. / 'Iz Bosne!' odgovori kandidat. / 'Aha', kaže Nijemac, 'vi Bosanci ste poznati po tome da ste lijeni...' / 'O, nikako, gospodine', odvrati Bosanac, 'to su vam Crnogorci. Mi Bosanci, mi smo poznati kao glupi.'' Da valjda ne bi ostalo samo tome, ima i vic koji propituje što je 'naj' među zemljama pa se kaže da je 'Najtužnija zemlja u svijetu, Bosna, ima muslimane, a nema naftu. Najsretnija zemlja u svijetu, Italija, ima more, a nema Hrvata'.

Treći i četvrti odjeljak voluminoznoga EG-a posvećen je književnosti, i to u dva bloka - 'Kafka danas: Mistika Zakona i labirint slobode' i 'Njemačka novela'. Temat o Kafki na dvjestotinjak stranica mogla je biti i zasebna knjiga sabranih eseja na temu filozofije smisla cjelokupna Kafkina djela, književnosti i umjetnosti uopće u suvremenosti. Tu su autori odreda pisci za pomna iščitavanja Gilleus Deleuze, Felix Guattari, Hannah Arendt, Walter Benjamin, Maurice Blanchot, Žarko Paić, Walter H. Sokel i Ingeborg C. Henel.

Ovaj HG otvoren je poezijom, a zatvara se prozom - četiri kratke priče i to Bertolta Brechta 'Neotesan tip' i 'Rakovice iz Sjevernoga mora', Marie Luise Kaschnitz 'Sablasti' i Siegfried Lenz 'Plima je točna'. Sve te priče sjajni su izdanci svoga žanra u elegantnu prijevodu Borisa Perića. Pripremite se, dakle, za čitanje dugo u noć, dugu zimsku noć. U ovome teškome času.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!