U pitoresknom grčkom obalnom gradu Nauplionu, među mirisima tamjana i zvukovima bizantskih napjeva, živi i djeluje čovjek koji je ove godine uspio ono što mnogim profesionalnim glazbenicima ne pođe za rukom tijekom cijele karijere. Dionizios Tabakis, 53-godišnji pravoslavni svećenik, postao je neočekivana ikona alternativne glazbene scene zahvaljujući albumu koji spaja nespojivo: pravoslavnu liturgiju, dubstep, techno i doom metal.

Njegov debitantski uradak, simboličnog naslova Paradise Metal, izazvao je pravu senzaciju kada mu je utjecajni glazbeni portal Pitchfork dodijelio visoku ocjenu 7,6 – više nego što su svojevremeno dobili kultni albumi elektroničkih divova poput Daft Punka ili Aphex Twina.

Iako je album prvotno objavljen u skromnoj nakladi od svega 150 kaseta, vijest o "svećeniku koji svira metal" proširila se internetom poput požara, lansirajući ga u sam vrh prodaje na platformi Bandcamp.

Gitara je Božji instrument

Dok tradicionalni krugovi unutar crkve na električnu gitaru često gledaju kao na "đavolji alat", otac Tabakis ima posve drugačiju filozofiju: "Gitaru je stvorio Bog", poručio je u razgovoru za britanski Guardian. Zlo ne može stvarati, kaže on; samo Bog daruje kreativnost. Za njega, svaki instrument je poput prozora kroz koji se promatra svemir, a sam naziv "metal" povezuje s grčkom riječi metalláō, što znači istraživati ili rudariti.

Recenzenti su zvuk oca Tabakisa opisali kao "apsolutno igralište" koje uspijeva biti istodobno ambiciozno i posve nepretenciozno. Samu svirku na specifičnoj gitari bez pragova usporedili su s meditativnom, ali teškom estetikom drone kraljeva Sunn O))) te je proglasili materijalom koji zaslužuje biti izvučen iz anonimnosti jer slušatelju nudi put od početnog čuđenja do istinskog prosvjetljenja.

Album, iako nosi naziv metal, zapravo osvaja jedinstveni teritorij između pravoslavne liturgije i ambijentalnog drona, služeći kao duhovni odmak od svakodnevnog kaosa na sličan način kao što je to svojevremeno činio album Dalaj Lame. Otac Tabakis svira na prilagođenoj sedmožičanoj električnoj gitari kojom postiže atonalne, lelujave tonove koji podsjećaju na valove ljudskog glasa, a na albumu se mogu čuti i tradicionalni instrumenti poput frule ney ili lutnje yayli tanbur, dok mu se u vokalnim dionicama pridružuje mlada pjevačica Evgenija Simela Armeni.

Od siromaštva u Pireju do festivala u SAD-u

Životni put oca Tabakisa jednako je intrigantan kao i njegova glazba. Rođen 1972. godine u siromašnoj obitelji u luci Pirej, ponosno ističe svoje korijene koji sežu do Smirne i bizantske kulture koja mu je, kako kaže, u genima. Iako teži asketskom idealu i redovito posjećuje Svetu Goru, on je obiteljski čovjek – u braku je 32 godine i otac je troje djece.

Zanimljivo je da je otac Tabakis glazbeno samouk: produkciji na računalu naučio ga je sin, gitari ga je podučio susjed s kata, dok je pjevačica Evgenija svoje dionice snimala mobitelom u studentskom stanu. No, unatoč njegovoj povučenoj prirodi i strahu od javnih nastupa zbog kojeg je odbio brojne TV pozive, njegova glazba prešla je granice Grčke.

"Nisam želio nametati svoju vjeru djeci, niti sam ikada planirao postati slavan", skromno priznaje svećenik čiji su albumi postali nezaobilazna lektira za glazbene kolekcionare. Ono što je počelo kao mali DIY projekt u stanu u gradu na sjeveroistočnom dijelu poluotoka Peloponeza, uskoro će dobiti i svoju vinilnu verziju – New York Times piše da su zbog iznimno velike potražnje za fizičkim primjercima albuma Paradise Metal, grčke izdavačke kuće Elhellhel i Heat Crimes odlučile odgovoriti na interes publike te pripremaju njegovo objavljivanje na LP-u – a otac Tabakis, koji nikada u životu nije održao koncert, ovog ljeta priprema i svoj prvi nastup – i to na festivalu u Sjedinjenim Američkim Državama.