Na snimkama sudjeluju brojni Sylvianovi suradnici, među kojima su Otomo Yoshihide, Jamie Drouin, Biliana Voutchkova i Miako Klein, kao i pokojni Ryuichi Sakamoto, jedan od njegovih najvažnijih i najdugovječnijih kreativnih partnera. Sylvian album smatra službenim nastavkom svojeg posljednjeg konvencionalno objavljenog solo albuma Manafon iz 2009. godine.

Sylvian je najprije stekao prepoznatljivost kao frontmen britanske grupe Japan, jednog od osebujnijih sastava koji su početkom osamdesetih povezivali art pop, elektroniku i tadašnju avangardu. Nakon raspada grupe započeo je izrazito individualnu solo karijeru albumom Brilliant Trees iz 1984., postupno se udaljavajući od pop-forme prema ambijentalnoj, improviziranoj i eksperimentalnoj glazbi. Tijekom karijere surađivao je s glazbenicima poput Sakamota, Roberta Frippa, Jona Hassella, Holgera Czukaya i Fennesza, zbog čega njegov opus zauzima specifično mjesto između art popa i suvremene eksperimentalne glazbe.

The Distance Between the Killer and the Killing tako nije zamišljen kao nostalgični povratak: prema najavi, Sylvian je improvizacije nastale u različitim razdobljima iznova montirao i komponirao u jedinstveno djelo, nastavljajući pristup koji je posljednjih desetljeća sve više usmjeravao prema zvuku, prostoru i slobodnoj improvizaciji.

Sylvian ima i zagrebačku koncertnu epizodu: 14. listopada 2007. gledali smo ga u Tvornici kulture u sklopu turneje The World Is Everything. Na pozornici su mu se pridružili njegov nekadašnji kolega iz Japana Steve Jansen, basist Keith Lowe, klavijaturist Takuma Watanabe i multiinstrumentalist Theo Travis, a repertoar je povezivao tada aktualan materijal s pjesmama iz različitih faza njegove solo karijere.