AMERIČKI KNJIŽEVNIK

Gary Barker: Inspiraciju za knjigu dobio sam u zagrebačkom Muzeju prekinutih veza

  • Autor: M.J./Hina
  • Zadnja izmjena 26.11.2019 14:50
  • Objavljeno 26.11.2019 u 12:53
Gary Barker

Gary Barker

Izvor: Promo fotografije / Autor: Promo fotografije - Fraktura

Istaknuti američki književnik i aktivist Gary Barker gostovao je u ponedjeljak u Zagrebu, gdje je predstavio svoju knjigu 'Muzej izgubljenih ljubavi', priču o borbi za ljubav za koju je inspiraciju dobio u zagrebačkom Muzeju prekinutih veza

Knjigu je objavio nakladnik Fraktura u prijevodu Tomislava Kuzmanovića, a s autorom je u Muzeju prekinutih veza razgovarao književnik i urednik Andrija Škare.

'Kad bi me netko pitao da definiram ovaj roman, rekao bih da je to ljubavni roman ali i da je, više od toga, to roman o potrazi za ljubavlju i borbi za ljubav, ali i roman o gubitku ljubavi, pri čemu autor nije skliznuo u patetiku i melodramu', rekao je Škare. U njemu pratimo dva ljubavna para, ali to nije ni roman samo o romantičnoj ljubavi već i o roditeljskoj, prijateljskoj ljubavi, napomenuo je.

'To je također priča o ratu na prostorima bivše Jugoslavije, koju je autor jako dobro shvatio i jako točno i precizno ocrtao, te ju čistim jezikom prenio u tekst', dodao je Škare. 'Taj roman ima i rijetku kvalitetu da likove zaista doživljavate kao stvarne osobe, žive i životne, a ima i tu vrlo važnu kvalitetu da od nje poželite biti bolji čovjek', poručio je.

Barker je istaknuo kako je inspiraciju za knjigu dobio upravo u Muzeju prekinutih veza prilikom svojeg posjeta Zagrebu 2006. godine. Tada je radio s mladim muškarcima i posljedicama nasilja u godinama ratnih sukoba. 'Putovali smo od Sarajeva, preko Banja Luke do Zagreba. Slučajno smo naišli na Muzej i već mi je sam njegov naziv, koji je vrlo neobičan, djelovao inspirativno', rekao je pisac.

Već je bio čuo puno tužnih priča mladih muškaraca o teškim emotivnim posljedicama rata, a pročitavši u muzeju priče o ljubavnim prekidima, počeo je razmišljati o tome kako se muškarci inače ne nose dobro s prekinutim vezama, mada je riječ o posve univerzalnim emocijama, i to mu je dalo ideju za roman, pojasnio je.

U to je odlučio ubaciti priču o nasilju koja je vezana uz američki Teksas, pa priču o nasilju iz Brazila, i tako se oblikovala jedna univerzalna knjiga o 'pukotinama koje se neizbježno nalaze u svakom odnosu, ma koliko pun svjetla on bio'.

'No, to nije roman o tuzi, već o ljubavi koja je moguća, i o njenim mnogostrukim formama. Mislim da, da biste naučili istinski voljeti, morate vježbati, učiti, imati prije toga barem nekoliko puta slomljeno srce', istaknuo je Barker.

Gary Barker (1961.) američki je istraživač, aktivist za ljudska prava i pisac. Doktorirao je razvojnu psihologiju na Sveučilištu Loyola u Chicagu. U središtu njegovog znanstvenog djelovanja je nasilje muškaraca u konfliktnim i nekonfliktnim okruženjima, kao i zalaganje za rodnu jednakost. Osnivač je Promunda, međunarodne organizacije koja djeluje u postkonfliktnim društvima u Africi, Latinskoj Americi i na Bliskom istoku, a cilj joj je sprečavanje nasilja.

Apolitical ga je 2019. imenovao jednim od stotinu najutjecajnijih ljudi na svijetu u području rodne jednakosti. Njegova četiri romana, 'Luisa’s Last Words', 'The Afghan Vampires Book Club', 'Mary of Kivu' te najnoviji, 'Muzej izgubljenih ljubavi' (Museum of Lost Love, 2019.) nadahnuti su njegovim iskustvima borca za ljudska prava.

Gary Barker i Andrija Škare

Gary Barker i Andrija Škare

Izvor: Promo fotografije / Autor: Promo fotografije- Fraktura

'Muzej izgubljenih ljubavi' najavljen je kao dirljiva i realistična knjiga u kojoj pisac vješto kombinira dokumente i priče, u emocionalno snažnom romanu o ljubavi i ratu i preživjelima u oružanim – i posebno neoružanim – sukobima. U njemu autor oživljava niz likova koji se trude pokazati ljubav, dobrotu, hrabrost i integritet u svijetu u kojem prevladavaju rat, genocid, silovanja, mučenja i traume.

'Podaci pokazuju da svaka treća žena u svijetu doživi neki oblik nasilja, i to najčešće od strane svojeg muškog partnera. Činjenica da o tome dovoljno ne govorimo je razlogom zašto se to nastavlja u tolikoj mjeri događati. Mislim da o odnosima ne možete pisati a da u to ne uključite i nasilje. To mi se čini lažno – jer to su sve stvari koje mi ljudi činimo jedni drugima. Osjećao sam da moram ispričati tu priču, i nadam se da je nitko neće smatrati na bilo koji način monstruoznom, osobito ne osobe koje su doživjele nasilje', pojasnio je pisac.

Crpeći na svojem dugogodišnjem radu borca za ljudska prava, Gary Barker u romanu slijedi nekoliko muškaraca i žena do njihovih prijelomnih odluka, dok se trude, unatoč svojim lošim startnim pozicijama, ne završiti samo kao još jedan izložak u Muzeju prekinutih veza.

'Nikad ne započinjem priču dok mi se likovi ne učine dovoljno živima. Likovi tog romana mješavina su mnoštva različitih ljudi; nitko od njih nije modeliran prema nekom određenom, ali svi u sebi nose ponešto od ljudi koje poznajem i s kojima sam radio', rekao je pisac.

Za knjigu nije planirano istraživao ali je puno informacija prikupio u sklopu svojeg aktivističkog rada, a uz ti je, pišući doktorat u Chicagu, upoznao puno imigranata koji su došli iz područja bivše Jugoslavije.

U romanu, kad na putu prema moru nakratko svrate u Zagreb, dvoje mladih Amerikanaca, psihoterapeutkinja Katia i sveučilišni predavač Goran, posjete Muzej prekinutih veza. Među eksponatima nailaze na pismo Goranove prve ljubavi iz izbjegličkog kampa u Bosni i shvaćaju kako ih sjena prošlosti – sve dok s njom ne svedu račune – neće pustiti na miru. Istodobno, na drugom kraju svijeta, Katijin klijent Tyler, bivši američki vojnik i povratnik iz Afganistana, smisao života pronalazi u neočekivanom očinstvu.

Osim radnje, u romanu postoje priče o izlošcima u muzeju koje su izmišljene, a Barker je istaknuo kako ga je dok je pisao ta 'lažna pisma' ostavljenih ljubavnika najviše mučilo hoće li njegove priče zvučati dovoljno istinito. 'Mislim da je smisao dobre književne fikcije gradnja empatije i za pisca i za čitatelja. Brinuo sam se hoće li možda moje priče zvučati lažno u usporedbi sa stvarnim pričama koje se mogu naći u ovome muzeju. Stalno sam se pitao – zvuči li ovo dovoljno istinito?', kazao je pisac.

Judith Uyterlinde

Judith Uyterlinde

Izvor: Promo fotografije / Autor: Promo fotografije - Fraktura

Knjiga je istodobno izašla na hrvatskom i na engleskom jeziku, a na promociji u Muzeju prekinutih veza u Zagrebu sudjelovala je i međunarodna urednica knjige Judith Uyterlinde. Kazala je kako joj je izuzetno drago što je realizirana ideja o međunarodnoj promociji koja bi se gotovo istodobno održala i u Sjedinjenim Državama, u Velikoj Britaniji i u Hrvatskoj.

'Mislili smo da bi bila izvrsna ideja imati međunarodnu promociju, budući da je riječ o jednom vrlo međunarodno orijentiranom romanu čija se radnja događa na različitim mjestima na svijetu. Jako sam sretna što nam je to uspjelo i što smo sad svi ovdje zajedno', rekla je Uyterlinde.

'Ta je knjiga, naravno, posebna za ljude koji žive u ovom podneblju, budući da je ovdje i muzej kojim je nadahnuta, no tema kojom se bavi zapravo je univerzalna, jer veze su svugdje na svijetu iste – ljudi se svugdje jednako zaljubljuju i odljubljuju, ta se priča može odnositi na bilo koga u bilo kojoj zemlji', dodala je, napomenuvši kako je knjiga već dobila vrlo pozitivne reakcije nakon promocije američkog izdanja prošli mjesec u Washingtonu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!