NAJSTARIJI TAKAV KLUB

17. Gledalište Kinokluba Zagreb održat će se od 29. svibnja do 1. lipnja

25.05.2024 u 10:47

Bionic
Reading

Gledalište, godišnji festival filmova članova Kinokluba Zagreb (KKZ), najstarijeg takvog kluba u Hrvatskoj, održat će se od 29. svibnja do 1. lipnja u kinu Kinoteka

Na 17. Gledalištu će se prikazati svi filmovi članova KKZ-a snimljeni u protekloj godini. Kinoklubaški autori i ove godine nude bogatu i raznovrsnu kolekciju amaterskih filmova svih žanrova. Gledalište će početi svečanim otvaranjem i prvom natjecateljskom projekcijom u srijedu navečer, 29. svibnja. Od srijede do subote u 19 i 21 sat u Kinoteci će se prikazati oko 60 amaterskih filmova kinoklubaških autora.

Tročlani veliki žiri dodijelit će Nagradu ‘Maksimilijan Paspa’ za najbolji amaterski film u protekloj godini. Članice žirija bit će Anita Čeko, Iva Rosandić i Dina Pokrajac. Nagradu kritike dodijelit će članovi žirija kritike kojeg čine polaznici Radionice filmske kritike i analize u KKZ-u. Članovi žirija ove godine su Karlo Grbić, Maja Predrijevac, Ivana Završki i Goran Miličević. Popratni program sačinjavaju dvije gostujuće projekcije Blank filmskog inkubatora i Kino kluba Split.

Četiri dokumentarna filma proizašla s radionica Blank_filmskog inkubatora reflektiraju različite autorske preokupacije. Komad Mirana bavi se odnosom prema smrti osoba starije životne dobi, Mediteraneo vizualno i auditivno portretira praznoću otoka zimi, Jel' kužiš sad? bavi se temom cyberbullinga kroz intimni doživljaj žrtve, a Od tebe sam sretan hvata poetske trenutke jedne veze na daljinu.

Program Kino kluba Split uključuje po dva filma iz recentne produkcije i arhive. Igrani film iz 2022. godine Rina Barbira Zof obrađuje temu patološke ljubomore, a eksperimentalni film Dok smo bili tu Sunčice Fradelić sažeto prikazuje fragmente života likova, kroz izmjenu godišnjih doba, dok se svaki od njih suočava s gubitkom.

Filmovi iz arhive Kino kluba Split su dva manje poznata filma nedavno preminulog redatelja Branka Karabatića, My Life (1977.) i Tango de la Muerte (1981.). Prvi je minimalistički autoportret u jednom kadru, a drugi prikazuje prolaznost vremena kroz tri narativne razine — svakodnevnu, političku i umjetničku.

sve osim nogometa