Živjeli i Bog s vama! – tako je hrvatski premijer Zoran Milanović pozdravio Hrvate s kojima se susreo u dalekom Čileu, gdje ovih dana boravi na jednom summitu Europske unije i Zajednice država Latinske Amerike. Hrvatske je iseljenike prethodno pozvao da se vrate , ali je istodobno spomenuo kako imaju sreću da u vrijeme krize nisu bili u Hrvatskoj. „Biti odsutan iz Hrvatske u vrijeme krize popriličan je luksuz“, rekao je.

Tako je govor šefa hrvatske Vlade ostao nejasan u svojoj osnovnoj poruci: ohrabruje li iseljenike na povratak u Hrvatsku ili im zapravo savjetuje da se nikako ne vraćaju. Još je nejasnija njegova potreba da se od Hrvata u Čileu oprosti kao da je vjerski vođa, a ne premijer. Nije baš uobičajeno da čelnici modernih država prizivaju Boga na svoje sugovornike. Takav je diskurs primjereniji biskupima, koji aspiriraju na svoju ekskluzivnu povezanost s Onostranim. Kao da su s Bogom na izravnom linku.

Već je primjećeno da Zoran Milanović često spominje Boga, citira Bibliju i starozavjetne proroke. To jest neobično, ali nije čudno. Može se shvatiti kao dokaz njegove inkulturacije, jer Biblija nije samo vjerska knjiga. Njeno je poznavanje stvar opće kulture, a hrvatski je premijer dobro obrazovan i vrlo načitan tip. Ali zazivanje Boga vjerski je čin. Pitanje je osobne vjerodostojnosti kako Milanović, koji tvrdi da nije vjernik, može prizivati Boga, čime implicite priznaje njegovo postojanje. Sam sebi tako skače u usta. Čini se da institucionalni hrvatski ljevičari, čak i kad su deklarirani agnostici, čim dođu na vlast počnu otkrivati svoje religiozne inklinacije. Tako je predsjednik Josipović za Božić dao posve vjerski intonirani intervju, a sada se i premijer počeo ponašati poput klerika. Iskazivanje poštovanja vjernicima jedna je stvar, ali miksanje Boga i politike neprimjereno je hrvatskim političarima, baš koliko i biskupima.