komentar renata baretića

Zašto je samo 11 posto Splićana izišlo na kotarske izbore?

Renato Baretić
Renato Baretić
Više o autoru

Bionic
Reading

Ako vas se toliko slabo tiču 'male' kvartovske teme, dajte onda barem šutite i o onim 'velikima' nacionalnim, tako vam svega! Ili grintajte isključivo u svoja četiri zida

Više sam puta, i privatno i javno, ulazio u rasprave o tome koliko je važno izlaziti na izbore, dakle glasati, pa čak i kad ti nijedna od ponuđenih opcija nije sasvim po volji. I uvijek sam iz tih raspri izlazio kao poražena strana. Naime, čim čujem odgovor 'pa i neizlazak na političke izbore je izražavanje političkog stava, zar nije?', ja položim oružje i prebacim temu na lijepu književnost, sustave za pročišćavanje akvarija, ili ajurvedsku pneumatiku.

Ljudima s takvom argumentacijom, naime, nemoguće je objasniti koliko je lijenosti i asocijalnosti utkano u njihov stav, koliko zazora od osobne društvene odgovornosti i koliko jeftinog moraliziranja sa strane. Još se nije obranio onaj tko se branio rezigniranim defetizmom. Pasti bez ispaljenog metka, pa makar bio i ćorak, znači pasti potpuno besmisleno i glupo, a pogotovo ako je tako s visoka, kako se apstinenti drže prema nama, bedacima koji na biralištima uredno ispucavamo ćorke.

Ali dobro, sve ovo gore odnosi se ionako na 'velike' izbore - parlamentarne, predsjedničke, lokalne, pa i europske - a meni su glavni povod za deranje starog jarca zapravo 'mali' izbori, najlokalniji od svih, oni koji se u Splitu zovu 'kotarski'. Održani su prošle nedjelje i, koliko čujem i vidim u ovih sedam dana, reklo bi se da pripadam bijedno sićušnoj manjini koja je konsternirana, ljutita, zbunjena i bijesna. Ne rezultatom, on je u ovoj priči potpuno nebitan, nego - izlaznošću. Na kotarske izbore u Splitu izišlo je ravno 11 posto građana. Je-da-na-est! Što uživo, što u medijima, što na društvenoj mreži koju koristim, nisam naletio na više od petnaestero ljudi koji su poput mene zgroženi otkrićem da je tek desetina Splićana zainteresirana za podizanje kvalitete življenja u svojem neposrednom okruženju, u svojoj gradskoj četvrti, u svome kvartu. Većini je to, vidim, nešto sasvim normalno.

Ne možete naći parkirno mjesto na manje od sto metara od portuna? Ulica vam je godinama razrovana kao da je netom minuo brutalni minobacački napad? Drski čudak iz prizemlja zapasao je deset kvadrata travnjaka iza zgrade i tu uzgaja deset kokoši? Imate samo dva kontejnera na tristo stanara? Gomila vreća sa šutom već tjednima stoji oko jednoga od dva bora u onome što je nekad bilo parkić? Svih deset klupa u parku je porazbijano? Htjeli biste pješački prijelaz preko dvosmjerne prometnice? Ma što ne kažete!?

Evo, da imam moć (a sreća vaša i moja što je nemam!) riješio bih vam sve te probleme u tren oka, ali točno u omjeru u kojem vam je, koliko vidim, doista stalo: onome debilu iz prizemlja oduzeo bih jednu od deset kokoši i jedan kvadrata uzurpiranoga travnjaka; do sutra navečer sredio bih vam da se popravi jedna od onih deset razbijenih klupa; osobno bih odvezao dvije od dvadeset vreća šute oko bora i osigurao vam parkirno mjesto na 90 metara od portuna. I sve drugo, i štošta još, ali sve u pravednom omjeru, jedan od deset, taman onako kako ste izišli na izbore za boljitak svoje gradske četvrti kroz sljedeće četiri godine.

Od deset polomljenih ljuljački, popravio bih jednu i revno brinuo o njoj do kraja mandata. Od deset kvartovskih dilera, samo jedan bi mi zaglavio u bajbokani; na deset postojećih derutnih kontejnera dobili biste još jedan, opiturao bih jednu jedinu bijelu liniju od deset na onom željenom pješačkom prijelazu... I sve tako redom, točno kako ste zaslužili, pače - zaželjeli. Jer demokracija je, i valja nam svima poštovati volju većine, a ogromna većina Splićana, po svemu sudeći, želi da na izbore u njihovim gradskim kotarima izlaze samo kandidati i članovi njihovih obitelji.

  • +23
Split - gradilište uoči početka sezone Izvor: Cropix / Autor: Joško Ponoš

Odakle tolika nezainteresiranost za jedine izbore koji nam se doista tiču kakvoće svakodnevice? Ove obične, međususjedske, potprozorne, crkvenozvoneće, semaforske i parkirališne svakodnevice? Je li možda stvar u tome što je rad u kotarskim vijećima potpuno volonterski, bez kune naknade i bez ikakve šanse da se tu postizborno rodijački uhljebi četa mala ali odabrana? Doprinosi li biračkoj rezignaciji i činjenica da na sjednicama kotarskih vjeća ima vrlo malo manevarskog prostora za žustre debate o tisućljetnoj uljudbi, ustašama i partizanima, pravima manjina? Pih, pa oni se bave škovacama i vrtuljcima, stablima i ogradama vrtića, ka da će to izvuć Rvacku iz propasti! I još bi da in ja iden glasovat za te gluposti, da ne bi!

Ako obične ljude doista ne zanima kvaliteta njihova običnog življenja, zašto bi za nju bili zainteresirani političari i ostali mutikaše? Ako vas se toliko slabo tiču 'male' kvartovske teme, dajte onda barem šutite i o onim 'velikima' nacionalnim, tako vam svega! Ili grintajte isključivo u svoja četiri zida.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.