PIŠE: OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ

Totalna rasprodaja mita o Mediteranu

Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Kakve su šanse da kod nas jednom dođe taj mitski Mediteran za koji smo načuli u turističkom sloganu 'Mediteran kakav je nekad bio', tema je kojom se u novoj kolumni Olje Savičević Ivančević bave Savjetnik Mačak i Tajkun

Ovog smo ljeta digli sidro i otplovili bez Savjetnika Mačka, koji je odlučio zaraditi na žezi asfalta jednog kontroverznog grada na obali. Otvorio je podružnicu Ureda za izgubljene stvari na štandu ispred nebodera. Osmislio je slogan: 'Sve je na prodaju' i kao i svima koji rade pod takvom parolom, uskoro mu je posao na banku, a i ispod banka, procvjetao. Najviše se tražio Izgubljeni Mediteran, apsolutni hit ljeta.

Prodao je Savjetnik sve drvene ždralove, lažne kroksice, škuru i ponistru, klapu i škrapu, maslinovo uje i težačke žuje, jaje usorbulu, boce optočene sedefastim ljušturama školjkaša, morsku salatu, hajduka i matumišu, rivu i fonju, konceptualne umitnike bez koncepta, alternativce bez alternative, smjernu i uzoritu dalmatinsku ženu s bar dvoje dice na svakoj sisi, šufiganu srdelu i frigani ćevap. I baš kad je utopio i zadnji unikatni pareo s motivima zvonika Svetog Duje, dođe mu na štand neki Stranac Tajkun i ponudi mu nevjerojatnu, basnoslovnu svotu...
...

'Di si jebateled?!' čula sam Savjetnikov isprekidan glas u mobitelu.
'U jednoj uvali bez signala. Kako si me uspija dobit?' čudila sam se.
'Povuka sam vezu u policiji. To je neodgovorno, umjesto da crnčiš do smrti za dobrobit našeg gazde u ovo recesijsko vrijeme, ti otpizdila bez struje, interneta, odjeće...'
'Šta ti triba?'

'Slušaj, doša mi je Stranac Tajkun i nudi mi veliku lovu za autentičan mit o Mediteranu. Kaže da se naslušao o tome i da već tjednima putuje, a prodaju mu same laži, suvenire, falše stvari, on bi htio nešto autentično, život.'

'Daj mu jastoga iz leda i pomfrit i pusti me na miru. To ti je današnji Mediteran. Mit ne postoji, zato se i zove mit.'
'Pa to ste krivi vi pisci, mitomani, prodavači magle, lažovčine, te knjige, pjesme, filmovi – sad ćeš reć da to nikad nije tako bilo... '
'A jbg, kad ti zadnjih dvadeset godina nisi ništa pročitao. Gle, možda sve stvari i nisu izmišljene, ali i to su, kako bi ti rekla, neke esencije... Nemoguće je to nać u stvarnosti u takvom obliku. Npr. ja sam odrasla u kaletimojojmaloj iz pjesme i sve je tamo više-manje i danas isto, samo šta svatko ziđa kako mu dođe i svako malo neko na nekoga potegne pištolj.'

'Ovako, nađi ti meni samo jedno stvarno mjesto gdje postoji autentičan Mediteran i ja ti dam pola posto od zarade, pa ćeš moć kupit novi kompjuter i na njemu možda napisat veliku priču za mali honorar!'
'To je već ponuda koju hrvatski pisac ne obija.'

Duboko sam se zamislila, toliko duboko da sam umalo potopila brod, da se u moru ispod moje glave otvorio profundo iz kojeg su se grohotom smijale morske nemani starog Sredozemlja.

A za dva dana sam Savjetnika Mačka i Stranca Tajkuna odvela na jedno mjesto

NEGDJE NA BALKANU

Prošlog proljeća, vraćajući se s jednog književnog festivala, vozila sam se nekim praznim drndavim autobusom s još četiri putnika, preko planina prema moru. Na otprilike dva i pol sata od Splita, šofer se odluči zaustaviti kraj jedne poveće kuće s novom, sjajnom žuto-narančastom fasadom i natpisom RESTAURANT. Neobično mi se učinilo to što je na kući bilo obnovljeno samo pročelje s imenom restorana, dok je ostatak kućerine bio nedovršena ruina, sklepan od nekakvih drvenih greda, stršeće armature i bloketa. Još neobičnije bilo je okruženje, nekoliko oronulih kućica već obraslih u gusto zelenilo, okolo pustara, otpad i šoder pred kućom. Bio je svibanj, a krpe blatnjavog snijega i leda zaostale su uz cestu i, pogotovo, niže prema šumi. Na avetinjskoj željezničkoj pruzi gotovo nestvarna, zarobljena u vremenu stajala je zauvijek zaustavljena lokomotiva. Vjerojatno bi mi manje užasa izazvala da je jurnula prema meni nego onako zauvijek zaustavljena kao loša slutnja nečeg o čemu mogu samo nagađati. Pred vratima restorana spavala su dva ogromna, slobodna šarplaninca, oprezno ih preskočim. Unutra, u zadimljenoj, upadljivo goloj prostoriji sjedilo je dvadesetak muškarca, jedina žena bila je konobarica koja je nosila kavu, rakiju, pečeno meso. Odem u zahod, pa odmah van. Prijeđem pustu cestu i uz napuštenu brvnaru ugledam leglo psića. Čim im se približim, onako klateći se na braniku, prema meni potrči velika smeđa kuja iz šume. Pobjegnem u bus i umrem od tuge.

'Pa jebemumater kakva ti je ovo ukurcu spika? Tu nema nikakvog Mediterana!' rekao je Mačak kad smo se iskrcali pred pročelje trokatnice iz gornje priče.
'Nema kozmopolitskog duha, nema osjećaja središta svijeta, nema palac u more...' rekao je Tajkun na tajkunskom.
'Nema', potvrdila sam obojici. 'Ali je autentično.'

'A da ubacimo kojeg cvrčka u tu šumu?!' predložio je Mačak.
'Nema ljepota različitosti, širina duha, srdačnost i otvorenost ljubaznih ljudi...' protestirao je Tajkun.
'Upravo tako. Ako tvoj Tajkun želi 'Mediteran kakav nikad nije bio', neka ode u Alžir, Francusku, Italiju..., ne znam, možda tamo bude bolje sreće. Na našem dijelu Mediterana to što traži, nažalost, neće naći.'

'Ili?' pitao je oprezno Mačak.
'Ili uzmi ovo ruinu s novim blistavim pročeljem. Posadi ispred nje palmu, a ispod RESTAURANT dopiši i MOORING. I svakako imaj nekoliko jastoga u ledu. Vidit ćeš, bit će sve u redu. To ti je to.'

'Pa e, šta fali, to je naša autentičnost i stvaran život koji navodno hoće', okrenuo je priču u svoju korist Mačak.
'A šta misliš, jel ima kakve šanse da jednom i kod nas dođe taj mitski Mediteran?' pitao me kad smo ostali nasamo.
'Ima, ima jednom, kad nas poplavi Sredozemno more.'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi