Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (Energy Information Administration, EIA), kroz Hormuški tjesnac prolazi 20,9 posto svjetske potrošnje nafte, što ga čini drugim najvažnijim energetskim uskim grlom na svijetu nakon Malajskog prolaza (između Malezije, Singapura i Indonezije), kojim prolazi i do 23,2 posto svjetskog prometa crnim zlatom. Drugim riječima: globalizacija ne počiva na mreži, već na nekoliko kritičnih točaka te je upravo zbog toga toliko ranjiva.

Reteritorijalizacija: Geografija uzvraća udarac

U međunarodnim odnosima kao politološkoj disciplini dugo se vodila rasprava o tome je li geografija izgubila na važnosti. Digitalna ekonomija, sustav globalnih vrijednosti i ljudskih prava, kao i posvemašnja financijska integracija sugerirali su da prostor više nije ključan. No empirija govori suprotno.

Upravo zbog uskih grla, geografskih točaka kroz koje prolazi nerazmjerno velik dio globalne trgovine, možemo vidjeti kako prostor i dalje presudno oblikuje politiku, ekonomiju, energetiku i sigurnost. Ukupno se može govoriti o 15 kritičnih uskih grla u međunarodnom pomorskom prometu, što znači da globalna ekonomija funkcionira poput krvotoka, ali s nekoliko kritičnih arterija. Prema drugačijem računanju, takvih prometnih prolaza ima 13.

Jedna od najsnažnijih recentnih analiza, objavljena u časopisu Nature Communications, pokazuje da globalna trgovina ovisi o malom broju takvih točaka, čija blokada može izazvati sustavne poremećaje. Prema tom radu, vrijednost godišnjeg prometa koji može biti poremećen (bilo zbog elementarnih nepogoda, bilo zbog ljudskog faktora) procjenjuje se na 166 milijardi eura.

Rizici većinom otpadaju na Tajvanski prolaz i Sueski kanal te na kombinaciju ugroza koje mogu snaći brodove u tjesnacu Bab el Mandeb (nalazi se između Jemena i Džibutija, a doslovno znači 'vrata tuge'). Povećani troškovi i potencijalni ekonomski gubici odnose se na kašnjenja, preusmjeravanja, više premije osiguranja i prekide u isporuci, a njihovi uzroci leže u građanskim i internacionaliziranim građanskim ratovima, terorističkom djelovanju, pirateriji te različitim oblicima hibridnog, prikrivenog i asimetričnog ratovanja.

Na pomorski promet otpada 80 posto obujma svjetske trgovine i 50 posto vrijednosti svjetske trgovine, s time da, pored naftno važnih tjesnaca, postoji nekoliko kritičnih točaka za izvod žita, kao što su Bospor, Gibraltar, Panamski kanal i već spomenuti Malajski prolaz.

Što se događa kada se arterija začepi?

Modeli koji simuliraju zatvaranje ključnih pomorskih ruta pokazuju dramatične učinke: promjene trgovačkih tokova, rast cijena i poremećaje u opskrbnim lancima. Prije rata na Bliskom istoku su se kao dvije recentne žarišne točke u literaturi uzimale šestodnevna blokada Sueskog kanala u ožujku 2021. godine, kada je ondje zapeo kineski brod Ever Given pod panamskom zastavom, te smanjenje prometa kroz Bospor nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine. U takvim situacijama sustav ne kolabira, ali postaje sporiji, skuplji i nepredvidiv. To je početak kraja jedne vrste globalizacije.

Osim toga, jedna od ključnih zabluda o globalnoj ekonomiji jest da su njezini dijelovi odvojeni. Nisu. Pomorski promet funkcionira kao mreža međusobno povezanih ruta, a poremećaj na jednoj točki prelijeva se na druge. Uska grla poput Hormuza, Sueza ili Paname djeluju kao sustav spojenih posuda, s time da se poremećaji na jednom dijelu svijeta multipliciraju na drugome. Drugim riječima, kriza u Perzijskom zaljevu nije i ne može biti lokalna, već od samog početka napada Izraela i Sjedinjenih Država na Iran ima globalni karakter.

Infrastruktura i globalizacija

Suvremena geopolitika sve se manje vodi širenjem ideologije (premda niti nju ne treba zanemariti, posebice u kontekstu Pekinga), a sve više kontrolom (kritične) infrastrukture, poput luka, kanala i energetskih opskrbnih pravaca. Problem leži u tome što su globalni opskrbni lanci optimizirani za efikasnost, ali ne i za otpornost, što ih čini osobito ranjivima na geopolitičke šokove.

Sjedinjene Države pokušavaju održati slobodu plovidbe, Kina nastoji diversificirati rute i smanjiti ovisnost o uskim grlima, a Rusija koristi svaku destabilizaciju da bi povećala svoj utjecaj. Rezultat nije stabilan međunarodni poredak. Rezultat je grozničavo natjecanje za kontrolu tokova.

Globalizacija 2.0.

Jedna od najvažnijih posljedica ove krize jest promjena paradigme. Globalni trgovinski sustav desetljećima je bio optimiziran za efikasnost, što se temeljilo na minimalnim zalihama, brzim rutama i niskim troškovima. No taj model imao je svoju jasnu cijenu – ranjivost. Budući da se 80 posto svjetske trgovine odvija morskim putem, svaki poremećaj u morskim rutama ima učinak diljem kugle zemaljske. Stoga se danas sve više govori o otpornosti koja se ima postići diverzifikacijom ruta, regionalizacijom proizvodnje te ulaganjem u strateške rezerve. Globalizacija pritom ne nestaje, već se mijenja.

Poremećaji u energetskim tokovima utječu na inflaciju, rast i stabilnost gospodarstva, kako pokazuje analiza Međunarodnog monetarnog fonda. Drugim riječima, ono što se događa u Hormuzu ne ostaje u Hormuzu te se prelijeva na cijene goriva, hrane i svakodnevnog života. Globalizacija je itekako vidljiva – na novčaniku.

Kraj jedne iluzije

Ako postoji jedna lekcija iz ove krize, onda je ona jednostavna. Globalizacija nije stabilna. Ona je strukturirana, koncentrirana i ranjiva. Zato se vraćamo staroj istini koju je moderna ekonomija pokušala zaboraviti. Moć ne leži samo u kapitalu, tehnologiji ili vojsci. Moć leži u kontroli tokova.

U svijetu u kojem nekoliko uskih prolaza drži ključ globalne trgovine ta istina postaje očita. Ne kao teorija, već kao stvarnost. Tko kontrolira more, kontrolira svijet.