Izvor: Ministarstvo financija

Od svih tih aktivnosti, nažalost, do sredine kolovoza 2013. provedena je samo ona prva. Na internetskoj stranici Ministarstva financija može se pronaći samo Uputa za izradu strateških planova za razdoblje 2014-16. koja je, umjesto sredinom ožujka, donesena u travnju.

Što se događalo nakon toga? Je li Vlada sredinom svibnja donijela Strategiju programa za razdoblje 2014-16? Je li sredinom lipnja donijela Smjernice ekonomske i fiskalne politike za to isto razdoblje? Jesu li prvo nadležna ministarstva, a potom i proračunski korisnici dobili upute za izradu proračuna i jesu li nadležna ministarstva do kraja srpnja Ministarstvu financija dostavila usklađene prijedloge financijskih programa? Ništa od toga, nažalost, nije napravljeno, jer da jest, Strategija i Smjernice bili bi na internetskim stranicama Ministarstva financija i Vlade RH, a tamo ih nema. Bez njih, naravno, ne može biti ni uputa Ministarstva financija, ni prijedloga proračunskih korisnika, a ni financijskih planova nadležnih ministarstava.

Sredinom kolovoza smo u fazi u kojoj smo morali biti još sredinom ožujka.

Planiranje državnog proračuna u Hrvatskoj se nikada nije odvijalo baš točno prema propisanom kalendaru, no s manjim ili većim kašnjenjima ipak se odvijalo i ni jedne godine nije baš toliko kasnilo kao ove. Vlada je, primjerice, lani i Strategiju i Smjernice donijela u srpnju, a Ministarstvo financija uputu ministarstvima za izradu prijedloga objavilo je početkom kolovoza. Odgovorni za izradu prijedloga proračunskih korisnika i financijskih planova nadležnih ministarstava i tada su morali jako brzo reagirati, no kako li će to tek izgledati ove godine?

Proračunski kalendar postoji zato da bi svi sudionici imali dovoljno vremena za suvislo planiranje prihoda i rashoda. Kašnjenjem se svima to vrijeme skraćuje pa se ne može ni očekivati da će isporučiti kvalitetne planove i prijedloge. A nekvalitetni planovi i prijedlozi onda rezultiraju nekvalitetnim konačnim državnim proračunom. Posljedica nekvalitetnih državnih proračuna su redoviti rebalansi proračuna. Ove smo godine već imali rebalans u travnju, a sasvim sigurno će uslijediti barem još jedan do kraja godine.

Hrvatska se upravo po redovitim rebalansima razlikuje od fiskalno urednih država u kojima su oni zaista iznimna pojava i rade se jednom u desetak ili dvadesetak godina. U Hrvatskoj smo u posljednjih četrnaest godina imali sedamnaest rebalansa i nijednu godinu bez rebalansa! Doduše, 2011. formalnog rebalansa nije bilo, već je u predizborno vrijeme rebalans - jer to jest bio rebalans - umjesto 'izmjene i dopune državnog proračuna', nazvan 'preraspodjela sredstava planiranih u državnom proračunu'.

A što je uopće rebalans i kada do njega dolazi? Rebalans je izmjena proračunskih iznosa, odnosno njihovo smanjenje i/ili povećanje u odnosu na proračun koji je Sabor izglasao krajem prethodne godine. Do njega dolazi kada se tijekom proračunske godine ustanovi da su proračunski prihodi procijenjeni nerealno ili se pojave nepredviđeni rashodi. Mogu ga izazvati nepredviđene okolnosti u domaćem ili svjetskom gospodarstvu, ali može biti i posljedica nesposobnosti Vlade da realno planira prihode i rashode.

Budući da od kraja prethodne godine - kada je izglasan proračun - nije bilo nepredviđenih okolnosti ni u domaćem ni u svjetskom gospodarstvu, lako je dokučiti uzroke travanjskog i najvjerojatnije jesenskog rebalansa. Uostalom, sâm ministar financija nedavno je izjavio da se deficit povećao zbog saniranja gubitaka zdravstvenog sustava koji nisu bili planirani u proračunu za ovu godinu.

Ako su dosadašnji proračuni za koje su Strategija i Smjernice ipak bili doneseni znatno ranije nego što će biti ove godine (valjda će se kad-tad donijeti), bili tako loše planirani, kako će se tek isplanirati proračun za 2014. godinu? Brine li itko o tome? Kako se odgovorni za donošenje Strategije i Smjernica osjećaju znajući da nisu obavili tako važne zadatke, a nisu poštivali čak ni Zakon o proračunu koji ih na to obavezuje? Je li riječ o nedostatku ljudi i/ili nesposobnosti da se Strategija i Smjernice sastave i donesu? Ili se zbog činjenice da se u tim dokumentima mora prikazati stvarno stanje proračunskih prihoda i rashoda zabija glava u pijesak? Ili se jednostavno čeka da Europska komisija uvrsti Hrvatsku među države nad kojima provodi poseban postupak zbog previsokog deficita (Excessive Deficit Procedure - EDP) pa da netko drugi odradi taj posao?

Jesmo li se uopće odmakli od situacije koja je vladala u doba Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868? Josip Horvat, naime, u 'Političkoj povijesti Hrvatske' piše kako je Sabor 'samostalnost našega autonomnog budgeta' i 'financijalnu samostalnost Hrvatske' prepustio Budimpešti, jer 'nismo tak mislili, da mi bumo sami sa timi porezi upravljali i taj 'odium' utjerivanja na se preuzeli'. Na njihovu odluku nisu utjecala čak ni upozorenja ugarskog predstavnika Ferenca Deáka da 'zemlja koja sa svojim porezima ne može raspolagati sama, i koja svojih sredstava za podmirenje svojih troškova nema u svojim rukama, takva zemlja nema ni autonomije, takva zemlja bila bi pod skrbničtvom te samo na oko – prividno – obstojala. Zato Hrvatska, hoće li da stoji na svojim nogama, treba da imade svoje financije'.