KOMENTAR MARKA SANČANINA

Prostor je novac

  • Autor: Marko Sančanin
  • Zadnja izmjena 14.02.2012 20:13
  • Objavljeno 14.02.2012 u 10:00
Ministrice Holy i Zlatar (u pozadini) novim preustrojem ministarstava dijele nadzor prostora s ministrom graditeljstva, Ivanom Vrdoljakom

Ministrice Holy i Zlatar (u pozadini) novim preustrojem ministarstava dijele nadzor prostora s ministrom graditeljstva, Ivanom Vrdoljakom

Izvor: Pixsell / Autor: Patrik Macek

Preustrojem ministarstava nova vlada nam poručuje da ekonomske razloge treba pretpostaviti etičkim i estetskim u vrednovanju okoliša u kojem živimo

Koliko god imali razumijevanja za početničke kiksove nove vlade, teško je oteti se dojmu da preustroj nekih ministarstava nije prošao bez uobičajenog roštiljanja po političkom ključu. I kada razmaknemo nelogičnosti lošeg upravljanja i sve one neugodnosti političkog tavorenja u upravnim odborima državnih poduzeća, ono što ostaje je prizor jednog velikog nereda. Onoga u kojem se sažima nasilje nad zdravom pameću i popuštanje moralnim slabostima. Tako je, eto, u jeku postizborne podjele lisnica i resora, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja razdvojeno na dva ministarstva. Jedno od njih bavit će se urbanističkom regulativom i graditeljstvom, a drugo zaštitom okoliša. Odlučeno je, dakle, da će investicije i građevinarstvo biti važnije od održive eksploatacije prostora. No to nije sve jer je ova rošada zahvatila i Ministarstvo kulture koje se odreklo svoga odjela za zaštitu prirode. Drugim riječima, nova vlada nam poručuje da se ekonomski argumenti imaju pretpostaviti etičkom i estetskom meritumu u vrednovanju okoliša u kojem živimo.

Najvredniji resurs?

Je li prostor i dalje naš najvredniji resurs? Bilo bi onda očekivano da ustroj države prati nacionalne vrijednosti i strateška razvojna usmjerenja. Dosadašnji ustroj to je odražavao bolje od novog jer je spoj zaštite okoliša i urbanističke regulative, barem nominalno, bio najefikasniji jamac njegova održivog korištenja. Iako su iskustva europskih susjeda samo donekle primjenjiva, ona uglavnom govore ovome u prilog.

Većina razvijenih europskih zemalja (Francuska, Danska, Austrija) ima model koji smo i mi, s više ili manje uspjeha, koristili dosad. Koncepcija njihovih resora i administrativnog ustroja, prilično jasno odražavaju razvijenu kulturu prostornog planiranja i upravljanja okolišem. Treba znati da je u nekim postsocijalističkim članicama Europske unije (Češka i Poljska), prostorna regulativa tijesno vezana uz regionalni razvoj. To i nije tako neobično, pogotovo uzme li se u obzir (navodno i hrvatska) orijentacija na regionalni ustroj i decentralizaciju.

Ipak, Nijemci su također odvojili graditeljstvo i prostorno planiranje u zaseban resor, ali su im pripojili i transport, odnosno infrastrukturu. To bi i u hrvatskom slučaju donekle imalo smisla jer nam je prometna infrastruktura strateški interes, te je tijesno povezana s građevinskim investicijama. Danska zato ima ministarstvo koje objedinjuje ekspertizu za zaštitu okoliša i prirodnog blaga, nekoliko efikasnih malih agencija za različite poslove upravljanja teritorijem (od urbanističke regulative do geodetske uprave) te energetiku. Bilo kako bilo, sadašnja podjela u kojoj su graditeljstvo i prostorno planska regulacija u jednom resoru nalikuje na onu priču o lisici koja se dogovorila sa seljankom da će paziti na kokoši dok ova kuha ručak.

CROPIX / Dragan Matić

CROPIX / Dragan Matić

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Dragan Matić


Za mandata Bože Biškupića ukinuto je Vijeće za arhitekturu i urbanizam pri Ministarstvu kulture
Kočničari iz Runjaninove dižu ruke

Ima tu još nešto, što se dogodilo početkom siječnja, ali je prošlo gotovo nezapaženo. Radi se o odluci Ministarstva kulture da se riješi utjecaja na zaštitu prostornih vrednota krajolika. Ruku na srce, arhitektima, urbanistima i potencijalni investitorima revna birokratska aktivnost kočničara i skretničara iz Runjaninove zadavala je mnoge probleme. Ipak, ovu odluku (čak i ako je ovaj put tehnički opravdana) treba smjestiti u dugogodišnji trend odustajanja Ministarstva kulture od kulture prostora, koliko god taj pojam bio maglovit.

Još iz vremena Biškupićeva mandata i ukidanja Vijeća za arhitekturu i urbanizam (2004), Ministarstvo kulture ne uspijeva definirati čime se to ono treba baviti kada se radi o arhitekturi, urbanizmu i kulturi prostora općenito. U obrazloženju je navedeno da Ministarstvo jednostavno nije nadležno. Argument je proizašao iz logike da su arhitektura, a pogotovo urbanizam, tehničke discipline. Ministarstvo je zato odlučilo isključivo podržavati aktivnosti koje zapravo s arhitekturom, urbanizmom i kulturom prostora imaju malo veze i uglavnom su nacionalna kulturna propaganda, poput nastupa Hrvatskih arhitekata na Bijenalu u Veneciji.

Novo Ministarstvo kulture ponovno potvrđuje svoju zbunjenost oko temeljnih pitanja naše materijalne kulture. Kao što je bilo nejasno ondašnje razdvajanje estetskih od etičkih aspekata kulture prostora, nejasna je i današnja odluka da ministarstvo ne treba zalaziti u sferu zaštite prirode. Obje pokazuju manjak svijesti o antropologijskom aspektu njegove kulturne zadaće. Ne bi li ministarstvo ipak trebalo imati neki mehanizam odgovornosti za ovu problematiku?

Intervju: Andrea Zlatar
Život u kulturnom deficitu

Naposljetku, to je donekle u suprotnosti sa stavovima nove ministrice kulture. U nekolicini intervjua, Andrea Zlatar se prilično jasno i kritički izjasnila o izgledu naših gradova i o tome kako nam je manjak kulture prostora u izravnoj vezi s manjkom političke kulture. Uostalom, Zlatarova je valjda svjesna da je jačanje civilnog sektora u kulturi (za koji se opravdano zalaže) u indirektnoj vezi s eksploatacijom okoliša. Naime, upravo neke od prominentnijih hrvatskih kulturnih civilnih scena (od Dubrovnika preko Splita do Zagreba) bile su izravno uključene u različite oblike građanskog otpora sprezi vlasti i građevinskih lobija nauštrb održivog razvoja okoliša. Njihove su se programske aktivnosti posljednjih godina eksplicitno bavile prostornom pravdom u urbanom okolišu i drugim ekološkim temama. Upravo je kultura smjestila ove teme u središte društvene aktualnosti. To je također dokaz da kulturne teme mogu prilično precizno rasvijetliti političke sukobe.

Svojedobno je u dnevnom tisku izašla jedna ministričina izjava (bilo je to izvučeno iz konteksta i pomalo zlonamjerno): 'Želim se istrenirati da se više ne živciram oko stvari koje ne mogu promijeniti.' U ovom se slučaju možda doista ne treba živcirati jer - što danas doista može promijeniti jedna ministrica u situaciji kada je meritum za etičko i estetsko vrednovanje fizičkog okoliša konačno izmješten iz domene ministarstva kulture?

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi