komentar boška picule

Posavčev paradoks: Ako može Matija, zašto se u politiku ne bi vratili i oni?

Josipa Rimac, Gabrijela Žalac, Ivo Sanader, Matija Posavec

Josipa Rimac, Gabrijela Žalac, Ivo Sanader, Matija Posavec

Izvor: Pixsell / Autor: Pix

Iako je Matija Posavec u rujnu priznao da je kao međimurski župan primio mito te dao ostavku, dva i pol mjeseca kasnije gotovo 80 posto birača vraća ga na čelo županije. Je li u pitanju oprost zbog 'male korupcije' ili se danas-sutra i političari osumnjičeni za puno veće iznose mogu nadati nastavku karijere?

Uz aktualnu referendumsku inicijativu koju je pokrenuo Most, u Hrvatskoj bi se slobodno mogao inicirati još jedan referendum. I dok druge države na sličan način dekriminaliziraju marihuanu, u Hrvatskoj bi se mogla pokrenuti inicijativa za dekriminalizaciju – korupcije. Svojevrsni regionalni plebiscit o tome upravo se održao u Međimurskoj županiji u kojoj je na prijevremenim izborima za župana doslovce trijumfirao Matija Posavec.

Novi-stari župan već je u svibnju ove godine obnovio mandat pobijedivši u prvom krugu, ali je nakon iznenadne ostavke u rujnu ponovno morao tražiti povjerenje birača. I dobio ga je. Čak 79,11 posto međimurskih birača vratilo je Posavca na mjesto župana. Postotak podrške kakvog se ne bi posramio ni Vladimir Putin na čelu Ruske Federacije, rezultat je koji će ući u anale hrvatskih izbora na lokalnoj i regionalnoj razini. Kada jedna sredina na tako eksplicitan način podrži političara na čelu svoje izvršne vlasti, sigurno je riječ o pojedincu izvanrednog poštenja i sposobnosti. Takav političar izgara za javno dobro te mu ne pada na pamet uzeti ni novčić u osobnu korist. On bi odmah prijavio policiji da mu netko samo pokuša dati mito.

Da, ali ne u Hrvatskoj. U Hrvatskoj, točnije na njezinu krajnjem sjeveru, Matija Posavec je kao župan priznao počinjenje kaznenog djela, konkretno uzimanje mita u iznosu od deset tisuća kuna kako bi sugrađaninu osigurao ostanak na položaju u Upravnom vijeću Županijske uprave za ceste. Čim je priznao, odstupio je s dužnosti kako ne bi ostao u pritvoru te se očito odmah počeo pripremati za nove izbore na kojima je tako uvjerljivo pobijedio.

Međimurski župan nije ni prvi, a na žalost, ni posljednji političar koji će zbog spomenutog kaznenog djela nakratko ostati bez slobode ili bez funkcije. Ali je prvi koji je to priznao i kojemu su birači takvo što žurno oprostili. Stoga bi se u Hrvatskoj uskoro mogla proširiti primjena 'Posavčeva poučka' prema kojem birači mogu nagraditi političare neovisno priznaju li oni da su se na svojim funkcijama bavili mitom i korupcijom. Ako može Matija Posavec koji je odmah priznao uzimanje mita, zašto se uskoro na svoje funkcije ne bi vratile i osobe iz političkog života osumnjičene i pritvorene za slična (ne)djela ili one koje zbog takvih postupaka već služe kazne? Prolazi li takvo što u Međimurju, zašto ne bi svugdje u zemlji?

Matija Posavec

Matija Posavec

Izvor: Pixsell / Autor: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Uostalom, pojava nije endemska. Uhićenja zbog kršenja zakona nisu spriječila, primjerice, ni birače u Varaždinu i Novoj Gradiški da Ivana Čehoka 2017., odnosno Vinka Grgića ovog proljeća izaberu za gradonačelnike, baš kao ni zagrebačke birače da Milanu Bandiću povjere još jedan mandat na čelu grada 2017. nakon što je ranije tjednima boravio u pritvoru. No, Čehok, Grgić i Bandić nisu postupili kao Posavec koji je brzo priznavši uzimanje mita računao da će ga upravo takav čin amnestirati među biračima. Hrvatska je očito predaleko od konsolidiranih demokracija u kojima političke karijere zauvijek završavaju zbog korištenja službenih kartica u osobne svrhe, makar to bile i čarape. U Posavčevu slučaju čulo se i to da je međimurski župan zapravo uzeo sitnicu naspram milijunskih svota za koje se sumnjiči njegove kolegice i kolege. Za kobnih je deset tisuća Uskok doznao, ali se postavlja logično pitanje je li taj iznos iznimka ili je međimurski župan već bio u sličnim situacijama pogodovanja?

Ivan Čehok

Ivan Čehok

Izvor: Pixsell / Autor: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

I dok na to pitanje mora odgovoriti sudski postupak nakon kojega bi birači u Međimurju i treći put zaredom mogli izaći na izbore, dvije su okolnosti krajnje problematične u vezi Posavčeva izlaska i pobjede na izborima. Prva je njegova odluka da se ponovno kandidira iako je priznao da je zloporabio svoju političku dužnost i počinio kazneno djelo. Ako Matija Posavec unatoč tomu može mirno nastaviti političku karijeru, zašto se i u drugim sferama ne bi prelazilo preko uzimanja mita od desetak tisuća kuna? Bi li birači koji su glasovali za njega tolerirali, recimo, traženje mita u istom iznosu državnih službenika prigodom izdavanja pojedinih dozvola? Ili liječnika koji bi za upravo toliko kuna sređivali požurivanje medicinskih zahvata za njih ili članove njihove obitelji? Možda je to cijena koju treba platiti da bi se položio neki ispit na fakultetu ili dobio posao na namještenom natječaju? To je druga problematična okolnost Posavčeva reizbora jer su njime birači u Međimurju, i to ne samo onih tridesetak posto koji su izašli na izbore, nego i oni koji su ostali kod kuće niti ne pokušavajući spriječiti takav rasplet, jasno rekli 'da' uzimanju mita u politici. 'Da' činjenju kaznenih djela s političkih položaja i arbitriranju koliki je iznos mita prihvatljiv, a koliki ne.

Doda li se tomu da je Posavčev bivši stranački kolega u HNS-u te bivši kolega na čelu Varaždinske županije Radimir Čačić izjavio da je evidentno mito trebao prikazati kao 'donaciju', potpuno je jasno zašto je Hrvatsku u Europskoj uniji pretekla čak i Rumunjska, a nastavi li se ovakvo zaostajanje uskoro će i Bugarska. Rumunjska je svojedobno bila leglo političke korupcije, prije no što je aktualna europska glavna javna tužiteljica te bivša glavna tužiteljica rumunjske Nacionalne uprave za borbu protiv korupcije Laura Codruța Kövesi sa svojim suradnicima počela ostvarivati važne rezultate ustrajavajući na antikorupcijskim mjerama. Što znači profesionalno primjenjivati ove mjere osjetila je i bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije u prvoj Vladi premijera Andreja Plenkovića Gabrijela Žalac koja je uhićena čim je njezin slučaj, nakon višegodišnjeg nečinjenja u DORH-u i USKOK-u, preuzeo Ured europske javne tužiteljice (EPPO). U odnosu na Matiju Posavca, i dalje aktualnu potpredsjednicu HDZ-a sumnjiči se na višemilijunsku pronevjeru dok je bila u Vladi, ali ni u njezinu slučaju nisu razvidni razmjeri mogućih (ne)djela.

  • +15
  • +12

Gabrijela Žalac

Izvor: Pixsell / Autor: Davor Puklavec/PIXSELL

Za Gabrijelu Žalac kao vlastiti politički izbor u Vladi premijer Andrej Plenković i nakon uhićenja tvrdi da je riječ o 'sjajnoj' stručnjakinji i ministrici. Ako je riječ o tako izvrsnom, dapače jedinstvenom kadru, zašto Gabrijela Žalac i dalje nije ministrica? Možda zbog afere 'Softver' ili nečeg drugog? Ili će se u konačnici potvrditi da je u pravu bio DORH čija čelna osoba Zlata Hrvoj-Šipek samo 'nespretno komunicira', a ne Ured europske javne tužiteljice? Možda u tom slučaju još ima nade za Plekovićevu kadrovsku akviziciju da se vrati u Vladu kada već 2019., nakon afera s prometnom nesrećom i luksuznim vozilom u dvorištu obiteljske kuće, nije uspjela krenuti put institucija Europske unije. Ovako su institucije Unije krenule put nje i došle do onoga do čega su došle. Da je osumnjičena za 'samo' deset tisuća kuna mita, možda bi birači i prema njoj bili blagonakloni. Kada je hrvatska politika u pitanju – i političari i birači – očito treba znati mjeru korupcije. Deset tisuća kuna mita može se i oprostiti. Više se svote tek trebaju testirati na izborima. A i njih se može prikazati kao donacije.

Josipa Rimac

Josipa Rimac

Izvor: Pixsell / Autor: Marin Tironi/PIXSELL

Stoga bi bilo zanimljivo promatrati reakcije birača odluče li se zvučna politička imena osumnjičena i osuđena za kaznena djela u doglednoj budućnosti reaktivirati u politici. Premda se u ispitivanjima javnog mnijenja korupcija uvijek nalazi pri samom vrhu problema u državi i društvu, slučaj Matije Posavca puno toga relativizira. I dok je Gabrijela Žalac kao Plankovićev kadar zaštićena u stranci, Josipa Rimac kao kadar Tomislava Karamarka koju je Plenković naslijedio u stranci i Vladi ekspresno je izbačena iz HDZ-a zbog afere Vjetroelektrane. Gabrijela Žalac je pritom blisko surađivala s Josipom Rimac čak i kada joj je brat trebao polagati državni stručni ispit, ali očito ne postoji krimen zbog kojeg bi tako 'sjajna' ministrica bila izbačena iz vladajuće stranke. Ne bi začudilo da danas-sutra to potvrde i birači. Možda i agilna Josipa Rimac ima priliku vratiti se u politiku jer tko zna za sebe, znat će i za druge. Tako su uostalom rezonirali i birači u Međimurju nanovo se odlučivši za Matiju Posavca.

Vrhunac bi ovakve izborne rehabilitacije bio povratak Ive Sanadera 'iz zatvora na funkciju'. Ni Sanader nije znao stati na deset ili nešto više tisuća kuna te je i njega akcija iz Europe zasluženo stajala karijere i slobode. Šteta, jer nije shvatio da je njegovo pravo bogatstvo politički dar koji je nedvojbeno imao, a ne novac koji nije njegov. U suprotnom bi danas on bio negdje u vrhu Europske unije. Dekriminalizira li Hrvatska i formalno korupciju, ni za Sanadera nije (pre)kasno.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.