"Komandante, ovo morate vidjeti", u dahu je izgovorio Nikolaj, bez kucanja banuvši u improvizirani ured vlasnika i izvršnog direktora kompanije Wagner.

"Šta je bilo, je li onaj patuljak napokon pristao poslati višecijevne?", zareži komandant Jevgenij, probuđen iz kratkog polusna iznad razmotanog zemljovida bojišnice, kojem rubove pridržavaju dvije boce votke, jedna dopola puna, druga otpola prazna.

"Ne, još se ne javlja, i mi smo isto svi na iglama… Nego, ovo je oglas koji bi… "

"Oglas?!" zaurla Jevgenij, "Za šta? Dostavu pizze na prvu crtu dronom?! Mali, izvukao sam te iz ćuze da mi analiziraš informacije, a ne da me zajebavaš s oglasima! Znaš jezike, znaš s kompjuterima, i to je jedino za šta te trebam. Inače bi ti kosti već odavno trulile u ovom usranom blatu. Treba mi čovjek za analitiku, a ne dostavljač pizze i oglasa!"

"Molim vas, komandante", tihim glasom pribrano uzvrati Nikolaj, "dopustite mi da vam pročitam taj oglas. Nije jako dug, a čini mi se vrlo znakovit".

"Imaš tri minute. Sad!"

"Dakle, ovako, khm… Ako ima netko posao za mene gdje je plaća očekivana minimum 4000 eura, neka javi. Želim raditi, ali i zaraditi. Budite bez brige, ne cinkarim bivšeg/sadašnjeg poslodavca, jer bi time nepovratno izgubio povjerenje nekog budućeg. Posao ne mora biti u HR, odan sam i neću vidjeti ništa što nisam trebao vidjeti. Znam upravljati vozilima i plovilima, kao i rukovati oružjem. Jedini problem je zabrana ulaska u SAD. Molim mainstream medije da prenesu objavu.

Eto, komandante, nije trajalo ni minutu."

"I? Iiii?!?", zblenuto se zagleda Jevgenij.

"To je samo oglas. Ali mislim da je šifriran i da je to pravi čovjek za nas. Dapače, mislim da je oglas upravo prema nama i usmjeren."

"Mali, ako dosad nikad nisi riskirao život, e sad to upravo radiš. Šta mene, koju vražju mater, prcaš s time? Ako se budala hoće pridružiti, proslijedi to prašinarima na terenu, neka ga skupe u beogradskom punktu za regrutaciju, prebace ga ovamo, uvali mu se kalaš i neka izbušena uniforma, i nek ga voda nosi. Kog boga meni dolaziš za takve banalnosti?"

"Zato što mislim da je tip malo veći kalibar. Pazite, zna upravljati i vozilima i plovilima i oružjem, a zabranjen mu je ulazak u SAD. Već u tome vidim potencijal."

"A zbog čega su mu Ameri zabranili?"

"To još istražujem, nisam našao ništa, možda je i izmislio, kao neki paravan, ne znam. Ali evo, lani kad smo mi započinjali specijalnu vojnu operaciju, on je bio tri tjedna na Karibima, navodno učio jedriti kod neke Kanađanke. I iskrcao se pa netragom nestao na nekom otoku, taman kad je na brod trebao doći neki Amerikanac kao treći član posade. Kanađanka kaže da ga je otjerala s broda jer je bio… Samo malo, da nađem u bilješkama… Evo, jer je bio 'beskorisan, opsjednut samim sobom i mobitelom' a on je poslije objavio da ga je uporno htjela seksualno iskoristiti protiv njegove volje. A meni se čini da je pobjegao jer je naslutio da ga taj Amer dolazi likvidirati."

"Bujnu maštu imaš, Nikolaj, baš bujnu. Šta je taj tvoj, neki James Bond?"

"Čekajte još malo, kratko ću. Znate gdje je bio zadnja skoro četiri mjeseca? U Africi, navodno samo u Zambiji. Sam samcat, tobože išao tražiti vlasti da osude i zatvore osmero ljudi zbog trgovanja djecom, ali tko zna što je zapravo radio i gdje je sve bio. Činio cirkuse po sudu, zamalo ga izbacili iz zgrade i odvukli u zatvor, oslobodili te ljude i dali im legalno posvojenu djecu, a on je, kako tvrdi, od svega dobio samo malariju koja je, vidi vraga, nestala za par dana. Poslije toga bio je u Dubaiju i vozio Ferrari, a sad je, mislim, opet u Hrvatskoj."

"Stani, stani, sad ti malo čekaj! Tri tjedna po Karibima, četiri mjeseca po Africi, pa Dubai i Ferrari, onda Hrvatska sa onim svojim cijenama… Odakle mu lova za sve to, tko ga financira?"

"Postoje indicije da mu je, barem ovo u Africi, platila jedna hrvatska stranka koja radi za naše, ali sve su to samo nagađanja, a po onome što sam ja dosad uspio shvatiti financira ga – hrvatska država."

"Molim?!?"

"Da, bio je jedan cijeli mandat zastupnik u njihovom parlamentu i ima pravo na prilično izdašnu mirovinu. Iako je i tamo izvodio cirkusarije, više puta su ga stražari za ruke i noge iznosili iz vijećnice."

"Pa zašto onda sad traži posao, ako već ima takvu penziju?"

"Heh, samo sam kratko preletio hrvatsko radno pravo i bojim se da bi mi za ozbiljniji uvid i sigurnu procjenu trebala barem još dva asistenta, a mislim da na ovoj lokaciji i u ovoj situaciji ipak imamo važnijeg posla. Osim toga, da se vratimo na početak, i dalje sam uvjeren da to uopće nije oglas nego kodirana poruka usmjerena upravo nama."

"Mmmda… I koji je tvoj zaključak, kako bismo takvog tipa mogli iskoristiti za našu stvar?"

"Pa evo… Vjerojatno i sami znate da u toj Hrvatskoj manje-više svi osim predsjednika države bezrezervno podržavaju Ukrajinu. U isto vrijeme, manje-više svi ti Hrvati javno se sprdaju sa svim stavovima i postupcima tog našeg tajnovitog oglašivača. Štoviše, zgražaju se i više nego što se sprdaju. Tvrde da je totalna budala, egocentrik s narcističkim poremećajem najvišeg stupnja, psihijatrijski slučaj vrijedan dugotrajnog izoliranja, i sve u tom stilu. Međutim, s druge strane, on ima i velik broj sljedbenika i podržavatelja. Evo, za ilustraciju, hrvatska ga je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova prijavila državnom odvjetništvu zbog poticanja na mržnju i zloupotrebe tuđih osobnih podataka, pa je odmah zasuta anonimnim prijetnjama smrću zbog toga. I šlag na vrhu: bivši mu je najbliži suradnik i najbolji prijatelj član Europskog parlamenta, pa…"

"Nemoj me… Europarlamentarac?! Daj, boga ti, sjedi, šta si se tako ukočio na nogama? Oćeš votke? Pričaj dalje, ovo postaje sve zanimljivije."

"Hvala, samo ću prst… Dakle, njih su se dvojica tobože nasmrt posvađali, ali siguran sam da je to lažnjak jer i dalje isto misle i za iste se stvari zalažu, barem javno. Uzdravlje!"

"Uzdravlje, nastavi."

"E sad, budući da svaku glupost koju bilo koji od njih dvojice izjavi ili napravi uredno prenesu i svi mainstream mediji, a pred tim medijima je i famozna sezona kiselih krastavaca, baš u mjesecima koji su i za nas ovdje ključni, pomislio sam kako bi moglo biti korisno da nekako pozitivno odgovorimo na taj oglas i ponadamo se da će oglašivač razumjeti taj odgovor i kontaktirati nas. A onda ga vrbujemo za to da na sva usta krene hvaliti Zelenskog, Ukrajince i Ukrajinu općenito, pretjerujući u svakom pogledu. Svi će mediji te njegove tvrdnje prenijeti, većina javnosti i dalje će tvrditi da je luđak i psihopat i ne znam što, ali podsvjesno će i mijenjati stav u našu korist. Jer, eto, ako takav lik toliko hvali sve ukrajinsko, onda s tim Ukrajincima zbilja nešto gadno ne valja. Plus, još taj jedan zvonki glas u Europskom parlamentu, to nam u propagandnoj dimenziji naše specijalne vojne operacije sigurno ne bi škodilo. I još bonus: ako takav plan jasno i argumentirano izložimo Kremlju, nećete dobiti samo nove višecijevne, municiju i sve drugo što nam treba, nego će vam dostavljač pizze donijeti i Šojguovu glavu na pladnju. Mislim da četiri tisuće eura mjesečno nije previsoka cijena za takvo što."

"Vjerovao ti meni ili ne, ali baš mi je sve to palo na pamet dok si govorio."

"Vjerujem, gospodine komandante, naravno. Genijalan vam je plan, svaka čast!"

"Bravo, mladiću, svaka čast tebi, mudar si. Bit će od tebe nešto jednog dana, svima ja to govorim. Ajde sad, napiši mi do jutra taj moj plan i koncept, pa da odmah pošaljem patuljku. Jedino… Kako ćemo uopće stupiti u kontakt s tim tipom iz oglasa? Tko zna koliko imena i identiteta ima, tko zna koje sad koristi?"

"To je najmanji problem, komandante. On vam je, kao što ste ispravno rekli maločas, baš kao James Bond: tajni agent koji nikad ne koristi lažni identitet, obilazi svijet i društvene mreže stalno pod svojim pravim imenom, nikad nije John Smith ili, ne znam, Bob Williams, uvijek samo James Bond. Jedino ga najbliži suradnici oslovljavaju šifriranim, brojčanim imenom, nitko drugi. Suludo, zar ne?"

"Da, i o tome sam dosta razmišljao… Dobro, a kako se onda ovaj naš nula nula sedam zove?"

"Pernar. Ivan Pernar."