komentar renata baretića

Ni krivi ni dužni u porno filmu, akciji Hajduka ili za saborskom govornicom? Moguće, moguće, pa pogledajte Sharon Stone

tportal

Izvor: EPA / Autor: GUILLAUME HORCAJUELO

Pomalo tugaljiva priča o Sharon Stone, koju su administratori izbacili s neke web stranice za spajanje parova, posljednji je smjerokaz na našem putu prema Ništazemskoj, planetu zavodljivih neprimjetnih privida i neuvjerljive prividne stvarnosti. Najkasnije do kraja ove godine neka će 'deepfake' majstorija prijeći s interneta u glavne televizijske vijesti, a još i prije no što se proširi otkriće da je zapravo riječ lažnjaku, svijet će preplaviti pet, šest novih

Vjerojatno ste i sami, ovdje ili u nekom drugom mediju, primijetili vijest o tome kako se Sharon Stone (60) javno požalila da su je administratori izbacili s neke web – stranice za spajanje parova. I onda vam je, baš kao i meni, prva pomisao zacijelo bila: ma daj, pa što će našoj Sharon takva luzerska aplikacija, pa ona može imati koga god poželi!

Automatski smo, dakle iz svijesti otklonili činjenicu da će gospođa uskoro proslaviti 61. rođendan, da je prije skoro dva desetljeća jedva preživjela teški moždani udar od kojeg se poslije mukotrpno oporavljala i da osim tri posvojena sina (od toga dva još maloljetna, taman na pragu puberteta) ima apsolutno sva prava da si partnera traži kako ju je volja, na bilo koji legalni način. Pod svojim imenom i sa svojom profilnom fotografijom.

Tek se ponetko nakon čitanja vijesti zapitao: a kako bih ja postupio da sam administrator na toj stranici, nakon što mi nekoliko korisnika profil pod imenom 'Sharon Stone' prijavi kao lažan? Blokirati ga ili ostaviti? Hm, nema sumnje da su fotke Sharonine, ime također, svi podaci odgovaraju njezinoj stvarnoj biografiji, ali ipak… Zbilja, što biste napravili?

Ja bih ga, recimo, blokirao. Sharon je Sharon, ali služba je služba. Pogotovo ako nije prava Sharon. Mislim, ne može biti prava Sharon, baš – baš, je li tako?

Bespuća budućnosne zbiljnosti

Ali eto, bila je baš prava. I tako je, nakon četvrtstoljetne titule seks-simbola, ponijela lentu (zasad) najpoznatije žrtve pojave koja još nema globalno raširenog imena na engleskom, a na hrvatskom bi je se dalo opisati kao polagano prelaženje iz nestvarne stvarnosti u stvarnu nestvarnost. Bespuća budućnosne zbiljnosti su već oko nas, moglo bi se reći. Ako si samo to što jesi, nitko neće vjerovati da si to doista ti.

  • +19
  • +16

Sharon Stone

Izvor: EPA / Autor: GUILLAUME HORCAJUELO

Ne bih se ja baš toliko bavio našom Sharon i njenim upozoravajućim doživljajem, pročitao bih vijest i kliknuo dalje, da se u razmaku od samo nekoliko dana nisu s njime poklopile još dvije okolnosti. Prvo je na nekoj od naših televizija pušten film 'Istrebljivač 2049', a potom je na ovom portalu objavljen osvrt iznimno poštovane kolegice Davorke Grenac, osvrt o nečemu što je u 2019. uzelo toliko maha da je već steklo globalno rašireno i poznato (premda u osnovi nesuvislo, ali tako to ide s nazivima u naše vrijeme) ime na engleskom: deepfake.

U filmu je jedan od konstrukcijski ključnih likova Joi, hologram ljubazne ljepotice koja će samca dočekivati na povratku u prazan stan, a nadogradnjom softvera po povoljnoj cijeni moći će s njime i izlaziti, pa čak i razviti nešto nalik ljudskoj psihi, odnosno emocijama. U tekstu gospođe Grenac pak, radi se o stvarnoj, sve prisutnijoj informatičarskoj vještini da vaše lice i glas umetnu u bilo koji postojeći video, ili da čak cijelu vašu pojavu krajnje uvjerljivo ubace u bilo koju situaciju: u neki porno film, u pobjedničku akciju Hajduka (dobro sad, možda sam mrvicu pretjerao) ili za saborsku govornicu. Takav se uradak internetom može proširiti brzinom munje i već sutradan deseci će tisuća ljudi moći vidjeti kako sodomizirate rezigniranog napuljskog mastifa, zakucavate pored nemoćnog Luke Dončića, ili u parlamentu žustro pledirate za ukidanje svih ženskih prava. To je to bespuće kojim upravo sad tumaramo i, kamo god da krenemo, srljamo ususret stvarnoj nezbiljnosti. Koračamo nezainteresirano, nesvjesno i bez ikakve zabrinutosti. Ako se načas ipak malo i zamislimo, smjesta se samoobrambeno vraćamo u ono što nam se čini najstvarnijim, ne hajući postoje li uistinu ovi ljudi oko nas i postojimo li mi za njih.

Rowan Atkinson kao Charlize Theron u reklami za J'adore

Izvor: tportal.hr / Autor: crookedpixel

Ako mi ne vjerujete...

Pomalo tugaljiva priča o Sharon Stone je, da se pred kraj vratimo na nju, posljednji smjerokaz na našem putu prema Ništazemskoj, planetu zavodljivih neprimjetnih privida i neuvjerljive prividne stvarnosti. Najkasnije do kraja ove godine neka će 'deepfake' majstorija prijeći s interneta u glavne televizijske vijesti, a još i prije no što se proširi otkriće da je zapravo riječ lažnjaku, svijet će preplaviti pet, šest novih. Ako mi ne vjerujete, evo, slobodno me nazovite dogodine na ovaj dan. Glas koji vam se javi vjerojatno će biti moj, ali ne mogu jamčiti da ću to doista biti ja. Pa procijenite sami, ako to uopće budete vi.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.