Kukuriku vlast nije narodna – ustvrdio je sisački biskup Vlado Košić prepun ideološkog bijesa zbog uskraćivanja saborskog pokroviteljstva komemoraciji u Bleiburgu. Oduzimanje političkog sponzorstva biskup je nazvao sramotnim. Aktualnu je vlast proglasio nenarodnom zato jer se, po njemu, ograđuje od 'najvećeg stradanja u povijesti hrvatskog naroda'. Zatim zato jer se, kako je rekao, pristrano svrstala na stranu komunističkog režima. Na koncu, naziva je odnarođenom jer se udaljava od blajburškog skupa, kojemu je, tvrdi Košić, pokrovitelj hrvatski narod.

Ne ulazim u ispravnost odluke o otkazivanju saborskog pokroviteljstva, no biskup Košić očito se služi inkvizitorskim riječima ne misleći o utemeljenosti svojih kletvi. Da je mislio vjerojatno nenarodnom ne bi proglašavao vlast koja je prije samo nekoliko mjeseci na demokratskim izborima osvojila apsolutnu većinu. Ni najnovija istraživanja aktualnog raspoloženja javnosti ne daju argumente za tvrdnju da bi se Kukuriku mogao smatrati alijeniranim. Biskup bi morao znati da su izbori jedina demokratska legitimacija. Da su oni jedino validno mjerilo je li neka vlast narodna ili nije. Ali kad bi uvažio taj elementarni standard, onda se Košić ne bi mogao smatrati glasom većinske Hrvatske samo zato što se vjernicima izjašnjava gro stanovništva. Veliko je pitanje jesu li biskupi autentični glas vjerničke većine. Pogleda li se kritičnost javnosti spram bogate Crkve i distanciranost vjernika prema stavovima klera, onda bi se možda moglo zaključiti da je crkvena vlast odnarođena više od one političke.