KOMENTAR RENATA BARETIĆA

Ljudska glupost je neuništiva, a najnoviji dokaz su izolirani koji traže propusnice: Što li će tek napraviti kad dođu izbori?

Renato Baretić
Renato Baretić
Više o autoru

Bionic
Reading

Baš kao i o koronavirusu, tako ni o ljudskoj gluposti i njezinim zastrašujućim potencijalima ne znamo gotovo ništa, piše tportalov komentator zbunjen slučajem više od 3000 izoliranih građana Hrvatske koji su podnijeli zahtjev za propusnicu. Znamo tek to da i ona ima apsolutno jednako pravo glasa na izborima i da će i nadalje birati po svojoj savjesti

O ljudskoj gluposti zapisano je mnogo mudrih misli. Za neke od njih dovoljna je bila forma epigrama ili aforizma, drugima kazališni komad ili film, a za neke su pak pretijesne i korice cijelih knjiga. Uza sve to znanje o gluposti, uza sav napredak ljudskog roda od antike do danas, čovjek bi očekivao da će ljudi biti barem malo manje glupi. Ali ne, 'nabijem te evolucijo!' viču oni i vuku nas za sobom da nam silom, kad već nećemo milom, pokažu rub te svoje ravne ploče i gurnu nas napokon s nje…

U svem ovom užasu oko korone i pratećih pojava diljem planeta, mene se od svih crnih i zabrinjavajućih vijesti ipak najsnažnije dojmila ona od utorka, kad je ministar Božinović izjavio kako je pored onih gotovo 640 tisuća izdanih propusnica za međuopćinsko gibanje, isti dokument, tražen i više no što je prije mjesec dana bio toaletni papir, službenim putem zamolilo i 28 potvrđeno zaraženih, 394 njih s propisanom mjerom boravka u karanteni i 2629 građana i građanki Republike Hrvatske kojima su nadležne službe naložile dvotjednu samoizolaciju.

'Dragi Sustave...'

Osim što je učas razgolitio kroničnu malignost udruženog zločinačkog pothvata zvanog teritorijalni ustroj Republike Hrvatske, taj je lakmus e-papir poslužio i kao trenutni detektor najradioaktivnije razine gluposti u Hrvata. Naime, ako i vama možda treba nacrtati: najprije ste primijetili simptome, zabrinuli se i nazvali liječnika; potom su došli neki ljudi i uzeli vam uzorak sline ili šmrklja; potom su vam javili da nikud ne mrdate, da bi vam naposljetku dostavili i službeni dokument o tome da ste uvedeni u registar zaraženih te da ste, kao takvi, pod nadzorom epidemiološkog i civilno-zaštitnog sustava. I onda se, lukavi poput Lukave Puškice, strip-Indijanca iz Maloga Koncila (a može i Genija iz Modre laste, kako kome paše) dosjetili da tom istom sustavu napišete molbu za propusnicu do susjedne općine ili grada, pa i dalje ako može.

  • +6
Šibenik: Policija provjerava propusnice za izlazak iz mjesta prebivališta Izvor: Pixsell / Autor: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Okej, vjerujem na riječ da vi to niste napravili, ali njih 3051 – jest! Njih više od tri tisuće samo u tri ili četiri prva dana poslije uvođenja tih nesretnih propusnica pisalo je pismo: 'Dragi Sustave, ja bih opako sebično i potpuno neodgovorno kršio pravila koja si mi nametnuo jer sam potencijalno opasan za sve druge ljude, pa te ljubazno molim za dopuštenje da ta pravila kršim'! Vjerojatno ne baš tim riječima, ali 3051 čovjek napisao je upravo to i baš to, ništa drugo, šaljući zahtjev za izdavanje propusnice za slobodno kretanje. I još se potpisao punim imenom OIB-om i adresom, jer inače The Sustav možda ne bi ozbiljno uzeo u obzir njegovu zaključnu misao: 'Nadajući se povoljnom rješenju i u nadi da ćeš me globiti čim prije i što žešće za ovo evidentno kršenje ne samo ovih izvanrednih pravila, nego i elementarnog razuma, primi moje najiskrenije pozdrave'.

Zamislite filmskog junaka koji uđe u banku sa sasvim ozbiljnom namjerom da je opljačka do zadnjeg novčića pa, kad uredno dočeka svoj red, kaže službenici: 'Došao sam sa sasvim ozbiljnom namjerom da ovu banku opljačkam do zadnjeg novčića i ljubazno vas molim da ispraznite sef i sve pretince s gotovinom'. E, ovaj 3051 naš sugrađanin još je gluplji i potencijalno daleko opasniji od tog lika, jer on još od kuće zove policiju i prijavljuje joj svoju nakanu, brižljivo slovkajući stvarno ime i OIB i adresu bančine poslovnice koju je odlučio tako ingeniozno opljačkati. Zgodan bi to bio film, šteta što bi trajao samo minutu, baš kao i nastavak u kojem isti junak piše upravitelju zatvora molbu da ga pusti opljačkati barem jednu banku svojom metodom, pa će se onda vratiti na dosluženje kazne.

Glasanje po savjesti

Brojka 3051 teško radioaktivnoga glupana (ima tu zacijelo i glupača, ali nije vrijeme za toliku rodnu hiperkorektnost) službeno nam je priopćena, velim, još u utorak i uopće nema mjesta sumnji da u međuvremenu nije dodatno narasla, barem za desetinu. U međuvremenu smo bili svjedoci brojnih novih izljeva gluposti vezanih uz epidemiju i zdrav razum (posebno se tu istakla Crkva u Hrvata, skupa sa svojom civilnom dvorskom poslugom, ukazujući nam se gotovo svakodnevno u istom svjetlu kao i gorespomenuti teritorijalni ustroj Republike Hrvatske) ali priča o ljudima koji sami sebe prijavljuju nadležnima zbog neodložne potrebe da naširoko krše pravila koja su im radi opće dobrobiti postavili isti ti nadležni ipak, priznat ćete, galaktički nadilazi sve one mudre i duhovite misli koje su kroz dugu povijest pametni izrekli o ljudskoj gluposti.

Posve je bjelodano: baš kao i o ovom virusu, tako ni o ljudskoj gluposti i njezinim zastrašujućim potencijalima mi zapravo ne znamo gotovo ništa. Znamo tek to da i ona ima apsolutno jednako pravo glasa na izborima i da će i nadalje birati isključivo, eh, pa po svojoj savjesti, po čemu bi drugome?

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.