Nije dobro da se državni dužnosnici dovedu na rub prosječnog, teškog života u Hrvatskoj, jer bi mogli postati skloni ucjenama - rekao je predsjednik Sabora Josip Leko, načelno se izjašnjavajući da vjerojatno predstojeće generalno rezanje plaća starta od političke klase. Njihova su primanja takva, objasnio je, da im, bez obzira na moguće smanjenje, osiguravaju natprosječan standard. Leko smatra da tako treba i biti, da je bolji život uvjet njihove nepotkupljivosti i moralne ispravnosti. Lijepo je kad šef Sabora pokazuje socijalnu osjetljivost i spremnost da prvi podmetne glavu pod bolne rezove. Izjavu posebno treba pozdraviti s obzirom da prvim ešalonom vladajućih caruju uglavnom teški cinici, uvjereni u vlastite supermenske vrijednosti. Ali Lekino je objašnjenje čudno i upitno jer implicira da čast i poštenje državnih dužnosnika i saborskih zastupnika čuvaju samo dobre, izvanserijske plaće. Bez njih, slijedi iz njegove izjave, postaju skloni drugoj vrsti ponašanja. Kad bi živjeli kao ostali svijet u Hrvatskoj, pokazali bi svoje pravo lice. Pokazali bi se, valjda, kao lako pokvarljiva roba. Naivno je, naravno, i pomisliti da je politika prostor ideala. Da se u politiku ulazi zbog nekog općeg dobra. Međutim, izjava šefa Sabora, usto i političkog veterana, svojevrsno je priznanje da politička elita obraz čuva samo dok joj se to dobro plaća. Koliko para, toliko morala! Ali, poštenje kojemu je uvjet materijalna isplativost de facto znači da poštenja zapravo i nema.