PIŠE: DRAŽEN VUKOV-COLIĆ

Kad bi Hrvatska bila Estonija

Tallinn, glavni grad Estonije

Tallinn, glavni grad Estonije

Izvor: Corbis / Autor: Benelux

Odlučne preobrazbe, promišljena štednja, povećanje izvoza i oslanjanje na nove tehnologije, kao ključevi estonskog uspjeha, u ovom svijetu više se ne mogu isključivo ideološki određivati, budući da se radi o paketu mjera i odluka koje u ovim recesijskim vremenima mora poduzeti svaka odgovorna Vlada, bila kakva bila - koalicijska, lijeva ili desna

Estonija se poslije ovih parlamentarnih izbora (u nedjelju, 6. ožujka), na kojima je ponovno pobijedila koalicija liberalnog desnog centra, još jednom dokazala kao dobrodošla iznimka u ovim općenito lošim vremenima. Nakon mukotrpnog višegodišnjeg posrtanja, ovih je dana ona još jednom potvrdila da i male zemlje (površinom je nešto manja od Hrvatske, a ima samo 1,3 milijuna stanovnika) mogu prevladati goleme gospodarske nevolje. Prije tri godine (2009) Estonija je izgubila petinu radnih mjesta, dok je BDP pao za gotovo 9,5 posto, a već danas predvodi u cijelom EU-u kao oporavljeno, zdravo i pouzdano gospodarstvo s najmanjim vanjskim dugom od svih ostalih članica (deficit platne bilance iznosi samo 1,6 posto), dok je početkom ove godine (od 1. siječnja) postala i članica eurozone, kao druga u redu novih europskih zemalja koje su uvele euro (prva je bila Slovenija). Bez inozemnih zajmova, a s mnogo hrabrosti, odricanja i zajedništva, dovršila je svoj gospodarski i politički pristup u samo srce Europe, bez obzira na podmetanje moćnih susjeda (Rusija) i stalnu bitku za vlastiti populacijski opstanak.

U te tri mukotrpne godine, vlada premijera Andrusa Ansipa srezala je državne troškove za gotovo deset posto i provela radikalne mjere štednje. U susjednoj Latviji ovakva je politika izazvala provale gnjeva po pobunjeničkim ulicama, dok su na ovim izborima Estonci obilno nagradili neizbježne reforme. Tako se premijer Ansip još jednom dokazao kao političar koji zna kako se može štedjeti, a očuvati socijalna stabilnost, zagovarati otvoreno tržište, a boriti protiv nezaposlenosti (ona se još uvijek kreće oko 14 posto), usvajati europska mjerila, a sačuvati prvorazredne nacionalne ciljeve. Baš kao i sve baltičke države, Estonija još uvijek vodi bitku za punu potvrdu nacionalne samobitnosti (neki tvrde da ruska manjina čini čak 25 posto stanovništva, od kojih 100 tisuća nikada nije naučilo estonski jezik), ponekad u znaku velikih europskih kritika (Estonci su priznavanje državljanstva zakonski vezali uz poznavanje estonskog jezika), dok je na nedavnoj proslavi nacionalnog praznika, premijer Ansip kao najveći uspjeh proteklog mandata, na prvo mjesto izdvojio činjenicu da se prošle godine broj novorođenih Estonaca prvi put izjednačio s brojem umrlih sugrađana, a tek onda pohvalio gospodarskim oporavkom i uvođenjem eura. Estonija zna kako zaštiti Estonce, a istodobno postati uzorna europska zemlja.

E-stonija

Ovakav izborni uspjeh (Anslipova je koalicija dobila šest dodatnih parlamentarnih mjesta, ukupno 56 od 101 zastupnika) neki će opisati samo kao neočekivani trijumf oklevetanog liberalnog kapitalizma, ali to ipak ne objašnjava prave uzroke estonskog uspjeha. I drugi imaju višestranačke sustave i otvoreno tržište, i drugi žive u okviru europskih granica i zapadnjačkih mjerila, ali ipak ne mogu preživjeti bez rasipničkih europskih pojaseva za spašavanje , dok je Estonija drastično smanjila svoj vanjski dug, a znatno povećala svoj izvoz u stabilne okolne zemlje (Finska i Švedska). Prvo u susjedstvo, a onda u daleke krajeve. Ova estonska Vlada na sve strane podupire razvoj novih tehnologija, pa je tako na ovim izborima oko 140 tisuća Estonaca glasovalo elektronskim putem, mnogo više (u relativnim postocima) negoli u svim drugim zemljama. Estonija je nakon nekih nepopularnih odluka (izmještanje glavnog ruskog spomenika iz središta grada) bila izložena mnogobrojnim ruskim cyber-napadima, a to joj je pomoglo da razvije vrhunsku tehnologiju zaštite, zbog koje je na prošlom Samitu NATO-pakta odabrana kao sjedište novog centra za borbu protiv cyber-terorizma, od čega će i sama dobiti mnoge neposredne koristi.

Reuters

Reuters

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Estonski premijer Andrus Ansip

Odlučne preobrazbe, promišljena štednja, povećanje izvoza i oslanjanje na nove tehnologije, kao ključevi estonskog uspjeha, u ovom svijetu više se ne mogu isključivo ideološki određivati, budući da se radi o paketu mjera i odluka koje u ovim recesijskim vremenima mora poduzeti svaka odgovorna Vlada, bila kakva bila (koalicijska, lijeva, desna ili centristička). Ansip (rođen 1956, kanadski student, gradonačelnik Tartua, ministar gospodarstva i sjajan trkač na duge staze, koji je nedavno izdržao skijaški maraton od 63 kilometra) načelno pripada političkoj desnici, ali ga i njegovi sunarodnjaci u prvom redu prihvaćaju kao odličnog menadžera, svjetskog čovjeka i političara koji objedinjava sve Estonce u obrani nacionalnih ciljeva, a krči put u probojima nove politike.

Zbog te suzdržanosti, njegovi ga protivnici, a i neke pristalice, nazivaju čovjekom-robotom i birokratom, koji glumi suzdržanog Skandinavca (Estonija se ne želi vezati samo uz Baltik), a premalo pokazuje osjećaje. Pa ipak, on prvi poriče da se država može voditi kao poduzeće ili trgovina, budući da su u državi 'građani i zaposlenici, i poslovođe, i kupci, i prodavači' oni koji moraju sudjelovati i odlučivati u svemu. U svakom se trenutku Vlada mora ponašati odgovorno i učinkovito, dok Estonci moraju shvatiti da bez obzira na globalnu recesiju, nemire i nesigurnost, glavne prijetnje njezinoj sigurnosti i dobrobiti dolaze s vlastitog kućnog praga. I oni su, poput svih malih naroda, skloni neprestanom glavinjanju između samoprezira i samoprecjenjivanja, a to može biti plodno tlo za ono čega se Ansip politički najviše pribojava: jeftini populizam koji obećava nemoguće, a ne zna iskoristiti nijednu od vlastitih nacionalnih prednosti.

Reuters

Reuters

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Lukunic/Vecernji list

Izbor između zla i zrelosti

Ovog trenutka i Hrvatska ponovno bira između onoga što je snašlo Estoniju na prijelazu iz 2008. u 2009. godinu i onoga što je Estonija sada postala, kao neočekivana iznimka u promicanju gospodarskih reformi i konačnog europskog prisjedinjenja. Kao što nisu Estoniju, tako neće ni Hrvatsku pokopati promjene, nego strah i bijeg od reformi, a kao i Estoniju, ni Hrvatsku neće progutati Europa, već joj može samo pomoći u potvrdi vlastite pameti i nacionalnog identiteta, kao što je to uspjelo Estoncima u neprestanim sukobima s Rusima, Bugarima koji su ćirilicu pretvorili u službeno europsko pismo, Česima koji su obranili vlastito pravo na vlastite zakone (Benešovi dekreti) ili Fincima, načinivši od Nokije brand koji se može mjeriti s najboljim američkim ili japanskim markama.

Hrvatska nije žrtva kapitalizma, već korporativnog populizma koji se u ovih dvadeset godina u svemoći HDZ-a sveo – kao što je to genijalno napisao Ladislav Tomičić u Novom listu – 'na red pljačke, pa red domoljublja, na red pljačke, pa red domoljublja'. I zbog toga se sudbina europskog prisjedinjenja Hrvatske nipošto ne smije vezati uz sudbinu trenutačne premijerke, a cijela hrvatska budućnost pretvoriti u taoca bilo čijeg političkog uspjeha ili neuspjeha. I zbog toga su parole 'Ili Jaca ili Europa' plod vrhunske političke neodgovornosti, budući da se uspoređuju kruške i jabuke, a kratkovidno izabire između trenutnog zla i konačne društvene, gospodarske i političke zrelosti. Hrvatska mora učiti od Estonije, a ne sanjati da će postati Švicarska bez truda.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi